Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
219 komentara

Ostalo ih tek 196: Siromaštvo i rat otjerali Hrvate iz Janjeva

Kad smo stigli u Janjevo, postavili smo si pitanje jesmo li u razrušenom Vukovaru ili Afganistanu. Uništene i napuštene kuće odaju da su tu nekad živjeli ljudi, a hrvatske manjine u Janjevu ima sve manje....

Foto: Robert Anic/PIXSELL/24sata
219 komentara

Prije je bilo lijepo u Janjevu, a danas smo ostali sami. Nema više mladih, većina je otišla u Hrvatsku, kaže nam Cecilija Tomkić (90), jedna od najstarijih Janjevki.

Male, trošne i napuštene kuće te uska cesta ono je što prvo upada u oči u Janjevu, etnički mješovitome mjestu u središnjem dijelu Kosova u općini Lipljan. Kad smo stigli u Janjevo, postavili smo si pitanje jesmo li u razrušenom Vukovaru ili Afganistanu. Uništene i napuštene kuće odaju da su tu nekad živjeli ljudi, a hrvatske manjine u Janjevu ima sve manje. U siječnju 1991. godine živio je ondje 4551 Hrvat, a danas ih ondje živi tek 196.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Svjesni su teške situacije

Djece u Janjevu sve je manje. Oni koji su ostali skromni su i svjesni situacije.

Nakon početnoga kulturološkog šoka, uskom cestom dolazimo do vrha, gdje se nalazi Župa svetog Nikole i župni ured. Zvono te crkve je iz 1368. te je drugo najstarije zvono u Hrvata.

Ulazimo u župni ured, pozdravljamo časnu sestru s “Hvaljen Isus i Marija” te tražimo velečasnog Mateja Palića (55). Časna nas upućuje na sobu pored. Oprezno kucamo i ulazimo. Dočekuje nas župnik, za kojeg tvrde da je više učinio za Hrvate iz Janjeva nego sve vlade od Zagreba do Prištine. Kaže da je situacija vrlo teška, ali dodaje da ima mjesta optimizmu.

- Godine 1990. zaredio sam se za svećenika u Janjevu, 16. rujna 1990. slavio sam mladu misu s mnoštvom vjernika, a 1991. godine kad je počeo Domovinski rat, bilo nas je troje svećenika i pet časnih sestara. Tad je Janjevo zadesio egzodus. Nesigurnost se uvukla u narod. Mi smo bili usmjereni živjeti u slozi i zajedništvu. Do 1993. godine bio je veliki egzodus, a nakon Oluje, 1996. godine, Vlada RH na čelu s pokojim predsjednikom Franjom Tuđmanom i s pokojnim ministrom Jurom Radićem ponudila je Hrvatima iz Janjeva da se presele u Kistanje.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Ljudi sve više odlaze

To je bila kao pomoć obitelji koje su socijalno bile ugrožene da se mogu tamo preseliti. Tako da je ponovno došlo do novog vala iseljavanja. Godine 1997. otišao sam za kapelana u Letnicu i onda se još više ljudi iselilo iz Janjeva. U Janjevo se vraćam 1998. godine, ali zadesio nas je rat na Kosovu i bombardiranje NATO-a, kad još jedan veliki broj ljudi odlazi u Hrvatsku - priča karizmatični velečasni, koji u Janjevu redovito obavlja svoje crkvene dužnosti, ali i pomaže narodu, koji, nažalost, sve više odlazi iz Janjeva. Veliki problem za hrvatsku manjinu, koja nema svoja prava, su učestale pljačke. Hrvati u Janjevu ugroženi su i u strahu su od lokalnih kriminalaca. Zbog toga je ta mala zajednica poslala otvoreno pismo Vladi Kosova, predsjedniku Kosova, Vladi Republike Hrvatske i Uredu predsjednice da je nekad najmirnije mjesto sad postalo najnesigurnije.

- Iako su sva kriminalna djela prijavljena policiji, dosad ni jedan slučaj nije riješen niti su pronađeni krivci, a šteta nije nadoknađena. Ne možemo živjeti normalno ni slobodno niti raditi na integraciji Hrvata u kosovsko društvo - ističe u pismu župnik Palić.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

 Kazao nam je da se nakon poslanog pisma nitko konkretno nije javio s nakanom ili vizijom što će učiniti s Hrvatima u Janjevu.

- Policija je sad znatno pojačala svoje patrole, no napretka nema. Apel smo morali uputiti zbog nesigurnosti. Naime, cijela obitelj ne može doći na misu i jedni druge ne mogu posjećivati jer netko uvijek ostaje kod kuće kako bi je čuvao od provalnika. To je nešto novo za nas. Rođen sam u Janjevu i znam da se nitko od Hrvata prije nije zaključavao. Ovdje je nepisano pravilo sloga i zajedništvo. Poštenje je bilo prvo i ljude je bilo sram ako su nešto loše napravili, no nakon rata ovamo su došli neki novi ljudi i izgleda da se u Janjevu pojačao kriminal. Pljačkaši ne prezaju ni pred čime te ljudima upadaju u kuće dok spavaju - kaže Palić. U jednom trenutku razgovora u sobu ulaze dječaci, a koji nam kasnije postaju vodiči po mjestu.

Nedostaje podrška iz Vlade

S njima odlazimo do jedne obitelji koja živi u kući na vrhu brda. Vozimo se 10 kilometara na sat, a putem kroz mjesto vidimo napuštene kuće, neke su i urušene. Auto ostavljamo ispred razrovanog puta te s dječacima hodamo do obitelji. Nakon kilometra hoda dolazimo do kuće obitelji, a prizor koji vidimo je hrpa dječje odjeće koja se suši na štriku te majka koja upravo hrani svoju bebu u stolcu. Muž (52) i žena (40) u toj kući žive sa sedmero djece, a dva sina su u Zagrebu.

- Rođeni sam Janjevac. Ovdje je život nikakav. Kad ima posla, onda je u redu, a kad nema posla, nema niti života. Imamo jednu kozu, a dobijemo socijalu 180 eura. Dva sina su nam otišla u Zagreb raditi, na vizu, a kad im istekne, moraju se vratiti - kaže nam otac. Dodaje da im župnik i časne sestre pomažu. Pitamo ga kakav je suživot s ostalim stanovništvom.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

- Dobro se slažemo. No ipak ne smijemo ostaviti kuću zbog učestalih krađa. Uvijek je netko kod kuće. Ovi koji dolaze u Janjevo krasti nisu pošteni ljudi - kaže nam otac te dodaje da planiraju otići iz Janjeva. Odlazimo od obitelji istim putem kojim smo došli, a naši vodiči govore nam kako je zimi doći do te kuće vrlo teško, a još je teže kad pada kiša te se voda slijeva. Nastaje blato te je teško prohodno za obitelj.

Kad smo se spustili do automobila, krenuli smo prema drugoj obitelji. U susret nam dolazi starac na konju koji se penje uz zemljani put. Pitamo ga smijemo li ga fotografirati, no odmahuje rukom i samo nam dobacuje da u Janjevu nema života.

- Nas je desetero u kući, mama, tata te osmero braće i sestara. Bavimo se stočarstvom. U Janjevu želim opstati i živjeti, no nema posla - kaže Kristijan (25).

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Kristijanov brat Paško (14) 2016. godine fotografirao se s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović kad je posjetila Janjevo. Pitamo ga je li se što promijenilo od tog susreta, no on samo odmahuje rukom.

Njegov brat kaže nam da, kako nemaju posla, svake godine odlaze u Hrvatsku raditi po četiri mjeseca na sezoni.

- Ovdje je život težak. Kako nema posla, idemo u Hrvatsku raditi. Teško nam je što i ima krađa po kućama, a i policija slabo radi. Tenzija ima među stanovništvom zbog krađa automobila, traktora i stoke. Do sada toga nije bilo. Albanci koji žive u Janjevu su u redu, ali ovi koji su došli sa strane nisu - kaže Kristijan te dodaje da bi ostao u Janjevu živjeti da ima posla, ali ne vidi svijetlu budućnost.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Pozdravljamo se s njim te silazimo prema centru, gdje se nalaze kafić i trgovina. S našim vodičima dječacima ulazimo u trgovinu. U znak zahvalnosti kupujemo im sladolede, grickalice i čokolade. Sramežljivo uzimaju po jedan sladoled, a kad smo im rekli da slobodno uzmu još, oduševili su se. Jedan od dječaka sramežljivo je uzeo veće pakiranje čokolade koje ima igračku unutra. Dok je držao taj paket, prodavačica za blagajnom je rekla da to košta jedan euro. Dječaku tad umalo suze nisu krenule. Kupili smo mu čokoladu s igračkom bez obzira na cijenu, a on je sretan istrčao s tim prijateljima te su počeli igrati nogomet na ulici. Na ulici susrećemo mladića koji je pristao razgovarati s nama o životu u Janjevu.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Krađe su česte

- Život je vrlo težak ovdje. Nema mladih ljudi jer svi odlaze u Hrvatsku ili bilo gdje drugdje. Ovo mi je zadnja godina ovdje i onda odlazim. Ove godine idem na more u Hrvatsku raditi, a onda ću vidjeti hoću li ostati ili se vratiti u Janjevo. Kad vidim koliko je u Janjevu napuštenih i porušenih kuća, obuzme me tuga - kazao nam je. Kasnije smo otišli kod župnika, koji se pripremao za blagoslov automobila, a nakon što je blagoslovio vozila sjeo je s nama te nam objasnio da je najveći problem u Janjevu nezaposlenost i infrastruktura.

 - Tu su problemi za koje nitko u Hrvatskoj nema sluha, niti u Vladi niti u ministarstvima. Treba pritisnuti kosovsku vladu jer mi ovdje imamo neke institucije u samome mjestu. U tim institucijama imamo zaposlene u ambulanti i pet-šest ljudi u školi, a na ostalim radnim mjestima smo na marginama - kaže Palić.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Dodaje da u Janjevo najviše dolazi pomoć od onih koji su se preselili u Hrvatsku.

- Osim naših ljudi koji žive u Hrvatskoj, osim Hrvatske vojske koja je na Kosovu u mirovnoj misiji u sastavu KFOR-a, druge pomoći nemamo. Jedino Ured za hrvate izvan Hrvatske svake godine nam udijeli 10.000 eura. Vojska je svoju brigu posebno usmjerila na naše ljude. Nedjeljom dođu na misu kad su malo veći blagdani i tu se kod nas osjećaju kao doma, a mi se osjećamo donekle sigurni. Tu je i hrvatska policija koja je u sastavu EULEX-a, te nas i oni posjete - kaže Palić te dodaje da je teško predvidjeti budućnost Janjeva.

- Naši mladi odlaze na sezonski rad u Hrvatsku i onda se dvoje-troje ne vrati. Makar Hrvati odlaze trbuhom za kruhom u svijet, mi s Janjeva usmjereni smo na domovinu. Prorok nisam, pokušavam ovdje ljudima koji su u Janjevu uliti optimizam i nadu. Danas živimo, sutra ne znamo hoćemo li, ali smo ipak svoji na svome, na svojim ognjištima - istaknuo je Palić.

Pitanje je zašto se zatvaraju oči pred činjenicom da je malobrojna hrvatska manjina na Kosovu, koja se onamo doselila tijekom 14. stoljeća, zaboravljena, a od silnih obećanja i nadanja u Janjevu se ne živi.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message