Osuđenik na smrt: Sedam puta su mi rekli da će me pogubiti

Shafqat Hussain osuđen je na smrt zbog otmice i ubojstva djeteta, no on tvrdi da su ga mučili dok nije dao lažno priznanje. Borci za ljudska prava ističu kako je osuđen dok je bio maloljetnik, no Hussain i dalje sjedi u pakistanskom zatvoru i po osmi put čeka da ga odvedu na vješanje. 

Njegovu stranu priče objavio je CNN. 

Hussain je ostao sam nakon što su pogubili dvojicu muškaraca s kojima je sedam godina dijelio ćeliju. I on se sam sedam puta suočavao s vješalima, no svaki put njegovo je smaknuće odgođeno. 

'Osjećao sam se jako frustrirano'

- Ne mogu opisati kroz što sam prolazio kada su ih pogubili. Jedva sam imao vremena da procesuiram njihove smrti jer sam trebao umrijeti idućeg dana - rekao je. 

Shafqatu su sedam puta rekli da će ga ubiti. Prvi put to je bilo 2013. godine. 

- Prvi puta kada su mi to rekli bio sam jako zabrinut. Osjećao sam se jako frustrirano. Prvo mi kažu da ću umrijeti, zatim da je odgođeno i onda vidim tračak nade, a onda mi opet kažu da ću umrijeti. Postaneš žrtva psihološkog pritiska - kazao je.

Zadnji dan s obitelji

Osuđenici na smrt tjedan dana unaprijed saznaju kada će biti pogubljeni. Zaštitar im dođe s lošim vijestima te ih zatim odvoji od ostalih zatvorenika i preprati ih u samice, barake izdvojene posebno za osuđene na smrt. 

- Svaki od tih sedam dana te pregledavaju. Važu me svaki dan, mjere tlak i temperaturu. Zadnja dva dana mjere mi visinu, opseg vrata i tijelo za odijelo koje ću nositi na vješanje - ispričao je Hussain. 

Dan prije zakazanog smaknuća kažu mi da će me posjetiti obitelj i da moram izdati svoju oporuku. Ne mogu vam reći o čemu razmišljam tih sedam dana. Mislim na svakakve stvari - rekao je.

- Obitelj mi dođe u posjetu. Plačemo i razgovaramo o praktičnim stvarima koje treba organizirati nakon što umrem, gdje i kako želim biti pokopan - kaže Shafqat koji želi da ga pokopaju u rodnom mjestu pored ujaka. 

Smrtna haljina

Za smaknuće osuđenici na smrt nose posebne oprave. 

- Nikada ju nisam nosio, ali znam da su mi je već sašili. Nadam se da je nikada neću morati nositi - kaže Hussain koji nikada nije dospio ni do vješala, ali svaki put kada prođe pored njih izvana prođe ga jeza. 

Kada čuvar dođe po zatvorenika to je uvijek iznenada, bez upozorenja. Izdvoje ga iz grupe i on mora ići u samicu. Ne smije sa sobom ponijeti ništa osim tepiha i perli za molitvu. Sve osobne stvari obitelj može pokupiti nakon smaknuća.

Svi znaju da ih čeka ista sudbina

Kada je vrijeme nekome da ide na vješala, cijeli zatvor to osjeti i svi se nekako smire. Svi znaju da ih čaka ista sudbina. 

- Razmišljaš o životu, o tome kako bi sutra to mogao biti bilo tko od nas. Osjećaš veliku nesigurnost jer ne znaš što slijedi - rekao je Shafqat  kojemu je preostalo jedino da se moli.