"Mila je i dalje dobro što je za nas osobno najbitnije. Raste kao gljiva i brblja kao tata"

Nakon što je otkriveno da je Dino Ljutić, tata zbog kojeg se digla cijela Hrvatska prije dvije godine i skupljala novac za njegovu teško bolesnu suprugu, većinu doniranog novca prokockao reagirali su brojni ljudi, a danas je tu priču komentirao i Marin Rončević, otac male Mile za koju je Hrvatska prije dvije godine skupljala novac kako bi otišla na zahtjevnu operaciju u SAD.

Rončević je na Facebooku objavio da se nije dugo javljao, jer nije tražio medijsku pažnju, ali ga je afera s Ljutićem ponukala da se oglasi. Ujedno je objavio i donacije koje primio za Milu, te kome je išao novac iz Zaklade. Prenosimo dio njegovog statusa u kojem je detaljno opisao rad Zaklade.

TERETE GA ZA PRANJE NOVCA Uhitili muža koji je skupio 3,1 milijun kuna za bolesnu ženu. Sve je potrošio i prokockao?

"Novine su pune Dina, čovjeka koji je molio pomoć za svoju obitelj, dvoje djece i ženu teško bolesnu od raka da bi (navodno) do lipnja ove godine na kocku spalio preko 3 milijuna kuna. Iskreno se nadam da je bar dio love došao do obitelji. Ponavljam, ako je istina, on je u tom slučaju teško bolestan čovjek i napravio je svima ogromnu štetu – prvenstveno svojoj obitelji, ali u budućnosti i svim onim obiteljima koje budu trazile pomoć. Jer, nažalost, ovo nije prvi takav slučaj. Više su puta zakazivali i sustav i pojedinci i “humanitarne” organizacije. Žalosno, ali tako je. Po meni, uvijek je prvo zakazao sustav jer je trebao ranije dijagnosticirati takve anomalije i spriječiti ih na vrijeme te ih naknadno adekvatno sankcionirati. Nadalje, sustav je zakazao i prije toga. U ovakvim je slučajevima, posebice kakav je ovaj posljedni, sustav trebao pružiti psihološku pomoć, obratiti pažnju, osigurati uvjete da ta obitelj ima manje sanse da dodatno strada, nego sto na kraju jest. Bili su uglavnom sami u svemu, tek sad im se obratila krim policija kao prva služba koja je pokazala značajan interes za njih. Dina neću sudit. On je dugo molio pomoć, ne samo financijsku. Ne opravdavam ga nikako, zgrožen sam, ali za suđenje prvenstveno postoji nadležni sud – nije političar da se može izvuci s ukradenim milijunima. Nadalje, za neke postoji karma, za neke Božji sud, a za treće činjenica da ni kad izađe iz zatvora (pod pretpostavkom da je zaista kriv) za njega više neće biti normalnog života. I tko će biti žrtve toga? Njegova obitelj, ali i sve druge koje budu trebale pomoć.

Drugi dio posta je o Zakladi Mila za sve i implikacijama koje su nastale zbog ovog slučaja. Kako sam pratio komentare po društvenim mrežama, nije mi mogla izbjeći činjenica da pojedinci spominju našu Zakladu, neko naše “nestajanje”, fiktivnost djelovanja, da si postavljaju upitnike gdje živimo, što radimo i što nam je bilo s kućom. Prvo, veliki pozdrav svima. Mail mi je roncevic.marin@gmail.com, slobodno se javite ako vam je nešto potrebno.

Vama koji  “brinete” za nasu cast, “nestajanje”, (bivšu) kuću, lovu koju (ni)ste uplatili i koji nemate nikakve zahtjeve - svejedno želim da dobijete odgovore na sva pitanja koja vas muce i da budete sretni.

Nakon što je za Milu skupljeno i duplo više nego je bilo potrebno, članovi najuže obitelji uplatili su preko 800.000,00 kuna, očito ne radi Mile nego radi druge djece. Vrlo brzo dosli smo na ideju osnivanja Zaklade, odnosno odmah nakon što sam proučio zakone i pravilnike i uočio nedostatke postojećeg sustava. Da je kojim slučajem sav novac u sklopu akcije bio uplaćen na Zakladu Nora Šitum (veliko hvala i pusa Đani i Ivici što su nam pomogali valjda prvi, od samog početka), ili bilo koju drugu Zakladu, država bi ga automatizmom proslijedila na sve sljedeće humanitarne akcije. Odbio sam uplatiti ukupan višak novca sa svojeg žiro računa u bilo koje državne institucije/programe, baš zato što sam htio biti siguran gdje, kada i koliko novca ide za što...