Otkazuje li ljevica poslušnost novopečenom heroju desnice?

Dok hrvatskim desničarima ispadaju bomboni iz usta svaki puta kad spomenu Zorana Milanovića, ljevica je odlučila pokazati zube.  

Mirela Ahmetović, politička tajnica SDP-a, ponovila je prije nekoliko dana kako će SDP podržati u Hrvatskom saboru ulazak Švedske i Finske u NATO savez, unatoč porukama i prijetnjama njihova bivšeg šefa Zorana Milanovića. "Čini mi se da je predsjednik rekao da će kao vrag grešnu dušu goniti svakoga tko digne ruku za to", kazala je Ahmetović, "ali ne impresioniraju me takve verbalne akrobacije i ideje, mislim da imamo pravo na svoj stav i on je vrlo jasan".

Ne impresioniraju političku tajnicu SDP-a Milanovićeve verbalne akrobacije i ideje? Smije li se to izjaviti? Smije li neki SDP-ovac otići tako daleko? 

Može li se na ovaj način otkazati poslušnost čovjeku koji je deset godina držao SDP u pokornosti i bespoštedno sankcionirao sve koji su se usudili pisnuti protiv njega, a sada s Pantovčaka kao samozvani lider opozicije drži SDP i čitavu ljevicu u grčevitom zagrljaju, oduzimajući im kisik i prostor za život?

Kasna emancipacija

Ova izjava Mirele Ahmetović izgleda kao očajnički, pa i zakašnjeli, pokušaj emancipacije i izlaska SDP-a iz talačke krize u kojoj ih je Milanović držao godinama. 

Istodobno, ova poruka SDP-a o podršci Finskoj i Švedskoj, kojima Milanović prijeti bojkotom i optužuje ih da "pikaju penkalom ruskog medvjeda u oko", kao što prijeti svima koji će podržati njihov ulazak u NATO, dolazi u trenutku kad Milanović skuplja hvalospjeve desnice, te figurira kao idejni vođa i počasni predsjednik živozidaškog Mosta.

Stipe Mlinarić Ćipe, zastupnik Domovinskog pokreta, poručuje kako je "Milanović sazrio hrvatski" i da danas kao predsjednik "90 posto stvari radi kako treba", dok Ljubo Ćesić Rojs kaže da mu se "sve više sviđa Milanović". Obojica su impresionirani njegovim "verbalnim akrobacijama".

Talačka kriza

SDP je dugo bio u poziciji Milanovićeva taoca. Stranka je nakon njegova odlaska ostala kadrovski, financijski i politički devastirana, godinama su SDP-ovci trpjeli njegove retoričke i političke akrobacije, a pod Peđom Grbinom skutrili su se ispod Milanovićeva šinjela: formalno antihadezeovskog, ali zato nacionalističkog i suverenističkog, antieuropskog i antisistemskog, trumpovskog i tuđmanovskog, neotesanog i ofucanog, ponekad čak i šovinističkog...

A sada je Ahmetović javno otkazala poslušnost.

Je li to signal da će se SDP i ljevica (Možemo! često šuti o Milanoviću, ali je Sandra Benčić ipak izjavila da ne bi ukidala Ustavni sud), napokon distancirati od Milanovića koji ne skandalizira samo svojom retorikom, već i vrlo fokusiranom politikom koja ide niz dlaku političkoj desnici, oduzimajući pritom ljevici prostor da ona artikulira i promovira svoju politiku. 

Ljevica skuplja mrvice

Milanović uzurpira političku scenu svojim prepucavanjima s Andrejom Plenkovićem i njegovim, pomno odabranim, ministrima, nakon čega lijevoj oporbi ne preostaje ništa drugo osim da pokorno skuplja retoričke mrvice koje mu ispadnu putem.

Zoran Milanović postao je dika desnice i sramota ljevice.

Naime, Milanović na Pantovčaku ne krči put ljevici prema vlasti, već reanimira antisistemsku, suverenističku i klerikalnu desnicu, kao što upumpava adrenalin u ustajali politički krvotok Plenkovića i njegovih kompanjona. Jer, ne samo da premijer ima savršenog neprijatelja u Uredu predsjednika, već pred liberalnom ljevicom može pozirati kao glas razuma. Otupljujući time njihovu oštricu kritike.

Milanovićeva zabava

Dok se svi zabavljaju Milanovićem, a Milanović zabavlja samoga sebe, nitko se ne stigne ozbiljno baviti Plenkovićem i njegovom Vladom.

SDP stoga nema izbora nego iskobeljati se iz široke Milanovićeve sjene. I pod njegovim vodstvom nizali su izborne poraze i političke neuspjehe, dok je aktualno batrganje i ideološko bauljanje samo plod Milanovićeve liderske baštine. 

Na Pantovčaku se navodno kuje antihadezevska (odnosno, antiplenkovićevska) koalicija Mosta, SDP-a i platforme Možemo!, popraćena ovacijama krajnje desnice, koja je zapravo samo nova politička klopka za liberalnu ljevicu. Jer u onome što Milanović zastupa - a još više kako nastupa - nema previše štofa za promociju liberalne, progresivne, moderne ljevice. 

Bruse na Milanoviću

Osim ako se Milanovićeve poruke ne uzmu kao dragocjeni alat liberalnoj ljevici da izbrusi svoju politiku i svoje stavove, udarajući kontru gotovo svemu za što se zalaže predsjednik države. Osim, naravno, rušenju HDZ-a s vlasti. 

SDP se od početka prema predsjedniku Milanoviću postavio kao prema svom duhovnom vođi, zatvarajući oči pred svim onim političkim zlodusima koje je predsjednik države pustio na slobodu. No sada se ukazala prilika SDP-u da se otrijezni, da se oslobodi kobne ovisnosti o Milanoviću i krene samostalno se probijati kroz političku pustopoljinu. 

Otkazivanje poslušnosti predsjedniku oko Finske i Švedske, popraćeno sarkastičnim komentarom Mirele Ahmetović, moglo bi se proglasiti prvim korakom traumatiziranog zatočenika  prema slobodi.