Ovisnost o internetu: Sve više učenika prijavljuje web nasilje

Djecu ne smijemo podcjenjivati. Možda više znaju o tehnologiji, no odrasli ipak više znaju o životu, rekla je roditeljima na početku predavanja o važnosti odgovornog ponašanja na internetu Sonja Burić, pedagoginja OŠ Retkovec.

U sklopu Dana sigurnijeg interneta i akcije Ambidekster kluba “Klikni za sigurnost” pozvali su očeve i majke učenika četvrtih i petih razreda kako bi ih upozorili do čega sve djeca mogu doći na svojem mobitelu ili računalu, a što može biti potencijalno opasno. U školi, koja ima više od 1000 učenika, profesori i pedagoginja već su se suočili s nekoliko grupa mržnje na društvenim mrežama. Odmah su reagirali kako bi spriječili razvijanje online nasilja te ih naučili online bontonu.

– Djeca su rođena u trenucima kad internet već postoji i to je njima normalno. Govore i da ako im roditelji uzmu mobitel i internet, kao da su uzeli dio njih – pojašnjava pedagoginja. Upozorila je na podatak da gotovo 76 posto djece nema nikakva pravila kod korištenja interneta te da su roditelji dužni obratiti pozornost i nadgledati ih što igraju te s kim se dopisuju.

– Pogledate im ruksak kad dođu iz škole ako sumnjate da u njemu imaju cigarete. Tako im pogledajte i mobitel te društvene mreže – savjetuje.

Kao poseban problem s kojim se djeca suočavaju navela je rašireni Facebook. U Americi ga, prema zakonskim odredbama, ne mogu otvoriti mlađi od 13 godina, ali to u Hrvatskoj ne vrijedi. Imaju i svoje grupe na kojima se dopisuju. Znaju uvrijediti druge, pa su u školi organizirali edukaciju o nasilju na webu i uveli virtualne Hrabre čuvare.

– To su njihovi vršnjaci u razredu koje sami izabiru. Njihova je uloga reagirati čim vide nasilje te ga moraju prijaviti – kaže pedagoginja Burić.

Ono što ta djeca rade najbolje su opisali u pjesmi: “Bilo bi dobro da je danas više “in”, biti dobar, pažljiv i fin. Bilo bi dobro da nije kul i fora kad je ispred škole šora. No ima nešto i od šaka gore, jer riječi nekad više bole. Iza svakog ekrana skriva se netko. Onaj tko plače i onaj tko je prijetnju rek’o.

A iza njih hrabri čuvari stoje, pomoći obojici nikad se ne boje! Oni su hrabri, a hrabar si i ti, zato se ne boj pomoć zatražiti. Obratite se nama Hrabrim čuvarima, jer najbolji smo u takvim stvarima. Ako ti pomoć treba, mi ćemo ti pomoći i bit ćeš sretan do neba”.

Upozorila je i roditelje da zabrane korištenja moderne tehnologije ne funkcioniraju jer je to djeci poticaj da to rade skriveno i bez nadzora.

– Ono što smo primijetili u školi je da se, s obzirom na to da su svi većinu vremena na mobitelima, smanjio broj ozljeda djece. Samo sjede i uopće se ne kreću – dodaje pedagoginja.

Iako su se roditelji nasmijali na zaključak, pozorno su slušali predavanje jer većina nije znala koje su točno opasnosti za njihovu djecu zbog pretjerivanja s internetom.

Nakon nje je pred roditelje izašao socijalni pedagog Nebojša Buđanovac. Kao voditelj tima za krizna stanja Varaždinske županije više puta se susretao s ovisnicima o internetu, predatorima koji ondje vladaju, ali i mnogim razmišljanjima o samoubojstvu zbog nasilja.

– Imali smo slučaj da su se tri djevojke u jednoj varaždinskoj školi posvađale na Facebooku. U cijelu svađu su uvukle i svoje obitelji. Na kraju su se i potukle, a jedna od njih je završila u bolnici. Zbog toga su morale i na sud. Kad sam ih upitao jesu li uopće svjesne tko sve može vidjeti njihovo dopisivanje, primijetio sam da o tom uopće nisu razmišljale – kaže Buđanovac. Naglasio je kako danas između 80 i 90 posto djece u zapadnim zemljama igraju online igre preko kojih se mogu susreti i s nasiljem te mogućnošću da postanu ovisni o njima.

– Igranje više od dva sata na dan predstavlja opasnost za njih – kaže.

Dodao je da situacija kod nas još nije kakva je u Koreji i Japanu gdje su neka djeca zbog ovisnosti o računalima i internetskim igrama preminula. Naime, za računalom su bili više od 50 sati. Zaboravili su piti, dehidrirali su i tijelo to više nije moglo podnijeti - srce im je jednostavno stalo. On je izbrojio desetak takvih primjera, no boji se da bi ih u budućnosti moglo biti puno više. Dodao je da djeca od videoigara mogu i profitirati.

– Igrao sam neke igre sa svojim djetetom i primijetio kako mu razvija pamćenje, reflekse, pa čak i nudi interes za istraživanje u stvarnom životu. Uz igru je bolje naučio engleski nego u školi pa mi je žao da ih nema više na njemačkom ili francuskom jeziku – kaže Buđanovac.

Ono na što posebno upozorava roditelje su problem pedofila i sekti koji najlakše do djece dolaze baš putem interneta. Lako ih je naći pomoću bilo koje tražilice, a oni spremno odgovaraju na svako pitanje i pozivaju na sudjelovanje. Osim toga, dodao je i da to ne moraju biti stariji ljudi, nego se i među vršnjacima mogu naći grupe koje nagovaraju djecu kako se ponašati i kako manipulirati roditeljima. Pozvao je sve roditelje koji žele znati više ili trebaju savjet da se jave Ambidekster klubu.

Slična predavanja imat će u Svetom Ivanu Zelini, Gospiću i Varaždinu.

O problemu potencijalnih opasnosti na internetu neke škole su se itekako osvijestile. Četiri osnovne škole, u Osijeku, Splitu, Novoj Gradiški i Popovači, provode pilot projekt “Sigurnost djece na internetu” koji financira Europska unija. Cilj je unaprijediti digitalne kompetencije djece, poticati ih da preuzmu odgovornost za svoju sigurnost s naglaskom na osnaživanju i isticanju odgovornog ponašanja te općenito povećati znanje i razumijevanje problema koji se pojavljuju u području sigurnosti djece na internetu.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje