Ovo je za nevjerovati: Djecu po stubama nose na vještačenje

Od službe koja bi trebala štititi i zastupati osobe s invaliditetom, bilo mentalnim bilo fizičkim, i raditi na njihovim pravima, to je sramotno!

Pa gdje ima da osobe s invaliditetom, a pri tome mislim na one slabo mobilne i u invalidskim kolicima, ne mogu pristupiti u zgradu i urede u kojima bi trebali vještačiti njegov stupanj invalidnosti, s ljutnjom u glasu požalila nam se Splićanka.

Prošli tjedan išla je na Jedinstveno tijelo vještačenja, gdje je i Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u ulici Dražanac.

- Osobama s invaliditetom prva je prepreka desetak stepenica, a rampe za invalide ne postoje. Ako vještak, liječnik ili službenik moraju razgovarati s osobom u invalidskim kolicima, to obavljaju dolje u dvorištu. Žalosna je to slika Hrvatske, a da ne govorim u kakvom su stanju uredi, hodnici... Mi ćemo govoriti o nekim normama, a u praksi to je potpuno drukčija slika - zgrožena je Splićanka onime što je vidjela u rodnom gradu. Tvrdi i da vještaci koji djeci određuju invaliditet, odnosno stupanj mentalnog razvoja, nemaju nikakve didaktičke igračke, pa čak ni olovke ni bojice, pa joj nije jasno kako je uopće u minutu i pol razgovora i iščitavanja medicinske dokumentacije moguće odrediti stupanj invalidnosti kod djeteta.

Posjetili smo zgradu i sami se uvjerili u istinitost njenih riječi i jadno stanje objekta.

Zahodi za stranke su u sramotnom stanju. Za početak, tu su dvije kabine, od kojih nijedna nije prilagođena za osobe s invaliditetom. Sve je prljavo i pljesnjivo, nema ni daske na WC školjci, sapuna, WC papira, na vratima kabine nema ni kvake, ukratko - katastrofa.

Hodnici u zgradi toliko su uski da se na njima, ako puno ljudi čeka, ne može proći, a kamoli da se njima prolazi u invalidskim kolicima. Uz to su prepuni fascikli, pa ljudi doslovno moraju preskakati preko njih. Stolci u hodnicima su potrgani, neučvršćeni, vrata i prozori su potpuno oronuli, a na vanjskom stubištu ne samo da nema rampe nego na jednome mjestu nedostaje i ograda. Stavljen je samo komad lanca.

Da ironija bude veća, zgrada je 20 metara udaljena od zgrade Banovine, središta splitske gradske uprave.
Kako se nalazi u samom središtu grad,a gdje ionako kronično nedostaje parkirnih mjesta, za osobe s invaliditetom pokraj ustanove koja ih zastupa obilježeno je samo jedno mjesto za njih. 
Kako doznajemo, u zgradu je dolazilo više ministara i dobro znaju u kakvom je stanju zgrada, no godinama, osim što sustavno obećaju, nitko ništa ne poduzima.

Ispred zgrade zatekli smo obitelj s djetetom s posebnim potrebama. Mara i Davor Midžor sina Pavu u kolicima su doslovno nosili uza stube i niz njih.

- Ovo je sramota za grad i državu. Kao prvo, u blizini nema parkirališta za osobe s invaliditetom, moramo parkirati kilometar dalje. Kao što vidite, nema ni rampe za invalide, ali najgore je ipak unutra. Uredi su u katastrofalnom stanju, stolci im se raspadaju, nemaju naslona, sve je oronulo, užas. Zbog našeg djeteta bili smo u raznim ustanovama u Zagrebu, to je drugi svijet za naš Split. Sramota, sramota, velika sramota, drugo ništa ne možemo reći - zaključila je Mara Midžor.    

Preskaču papire i fascikle

Zahodi za stranke u sramotnom su stanju, nisu prilagođeni invalidima, nema WC papira, sapuna, kvake ni daske na zahodskoj školjci.

Hodnici u zgradi preuski su da se njima prolazi u invalidskim kolicima. Uz to su prepuni fascikala i buntova papira, pa ljudi doslovno preskaču preko njih.