''Penavu molim da nas i mog pokojnog oca pusti na miru''

Nakon objave informacije da u programu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.  neće biti održana tradicionalna priredba 'Grad - to ste vi' u sjećanje na novinara Sinišu Glavaševića HDZ-ov, gradonačelnik Ivan Penava potvrdio je da će se priredba ipak održati u izmijenjenom obliku. Bojana Glavaševića, sina novinara smaknutog na Ovčari, prozvao je da ''sakuplja političke bodove za svojeg poslodavca preko svog ubijenog oca''. 

Bojan Glavašević odgovorio je podužim 'tvitom'.

''Teza da zloupotrebljavam ime svojega oca prvi puta se javlja nakon što sam, u ime svoje obitelji, javno reagirao na korištenje snimaka mojega oca u kampanji koju su pripadnici takozvanog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara iskoristili za promociju nedemokratskih vrijednosti koje moj otac za svojega života nije podržavao, dapače, protiv kojih se borio kroz svoj novinarski i književni rad. Predsjednik tzv. Stožera, Tomislav Josić, sada je savjetnik vukovarskog gradonačelnika, tako da nije osobito teško shvatiti zbog čega gospodin Penava upotrebljava baš tu tezu.

Nije mi jasno na koji točno način ja tobože činim to za što me gospodin Penava i njegovi suradnici iz tzv. Stožera optužuju, osobito uzevši u obzir činjenicu da su jedine prilike kada sam o svojemu ocu govorio bile ili u reakciji na to što su ga oni spomenuli prvi ili govoreći o njemu u kontekstu svojih sjećanja i sjećanja svoje obitelji na njega.

Gospodina Penavu zasmetala je činjenica da je meni i mojoj obitelji žao što se susreti "Grad - to ste vi" neće održati te da se nadamo kako će se grad predomisliti. Smatram da je reakcija gospodina Penave na ove riječi uistinu neprimjerena. Niti se njima vukovarskom gradonačelniku govori kako bi trebao raditi svoj posao, niti se implicira njegova odgovornost za činjenicu da susreta neće biti, nego se naprosto iskazuje nada da će na neki način utjecati da se ta činjenica promijeni. Želim osobito istaknuti da ta nada nije iskazana zbog nas - obitelji Glavašević - nego najviše zbog mnogih drugih ljudi koji su na tim susretima sudjelovali i koji su im se nadali.

Moj otac je jedna od najprepoznatljivijih ličnosti Domovinskog rata. Nažalost. Više bih volio da je ta nevjerojatna čast pripala nekom drugom, a da sam ja imao oca, da je moja majka imala supruga, da je moja baka imala sina, a moja djeca djeda.

Na kraju, više bih volio da je on tu i da osobno može odgovoriti kada duhom siromašni vukovarski gradonačelnik i njegovi suradnici njegovo ime povlače po blatu i vrijeđaju njegovu obitelj optužujući je da zloupotrebljava njegovu uspomenu. Kako to, nažalost, nije slučaj, na mene pada obaveza da to činim. Ali, da parafraziram Žarka Puhovskog, sve su to činjenice koje nadilaze spoznajni horizont gospodina Penave i njegovih suradnika.

Oni koji se mojega oca žele sjetiti, to će učiniti na svoj način i bez blagoslova i formalnog okvira gospodina Penave. Oni koji ne žele, ne bi to učinili ni pod Penavinim pokroviteljstvom.

Gospodinu Penavi i njegovim suradnicima želim mir i dobro, uz zamolbu da mene, moju obitelj, i osobito mojeg pokojnog oca već jednom puste na miru.

Unaprijed zahvalni,  Bojan Glavašević i obitelj''