Plenković je napao Domovinski pokret i Most, potencijalne partnere Milanovića i SDP-a

"Oni su šaka jada", "vlada u Beogradu je čaršija", "fućka mi se za ZDS, baš me briga", "moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva"...

Tako je govorio Zoran Milanović u jednosatnoj snimci razgovora s predstavnicima dviju braniteljskih udruga, objavljene u predizbornoj kampanji 2016. godine.

Milanović je tada šokirao javnost, ali i svoje birače, koji su mogli čuti svog lidera kako govori "šatoraškim jezikom", pogotovo kad liječnicu u vojnoj bolnici naziva "vojnom lekarkom", obračunava se sa Srbijom i BiH, relativizira ustaški pozdrav i pravda se da je "morao na televiziji reći da je čovjek koji je odgojio moju mater ustaša".

Iako nije morao.

Danas su, pak, u javnosti objavljeni transkripti govora Andreja Plenkovića pred 200 HDZ-ovaca na motivacijskom skupu u "Žar ptici".

Napao DP i Most

Plenković je tamo optuživao Domovinski pokret da su "srušili Kolindu, a sutra će srušiti njih", tvrdio kako Ivan Penava u Vukovaru nije napravio ništa, jer bi "i njegova pokojna baba mogla biti gradonačelnica Vukovara s lovom koju država daje svaki dan", dodajući kako se radi o "pokvarenim i zlim ljudima s kojima HDZ neće imati posla". Plenković je napao i Most, nazivajući ljude iz te stranke pogrdnim imenima i tvrdeći kako im je mjesto u psihijatrijskoj bolnici. Optužio je desnicu za radikaliziranje mladih ljudi, pa tako i atentatora Danijela Bezuka iz Kutine.

Koje su sličnosti između ova dva događaja?

Milanović je sa šatorašima razgovarao kao jedan od njih, servirao im stavove koje oni potpisuju, služio se rječnikom koji oni razumiju, što je opet bilo prilično neočekivano, pa i bizarno, jer se radilo o udrugama koje su ne tako davno napadale Banske dvore i rušile SDP-ovu vladu.

Milanović je kasnije tvrdio kako je znao da ga se (tajno) snima, što je cijelu stvar učinilo još gorom u očima njegovih birača koje je nakon izbornog poraza optužio da su "nježne biljke kojima smeta teška riječ".

Polupali lončiće

Plenković, pak, sada u transkriptima govori ne samo ono što tjednima ponavlja u javnosti, da neće surađivati s DP-om i Mostom te da je desnica kriva za radikaliziranje mladih, već i ono što su prije mjesec dana bili spremni potpisati i mnogi SDP-ovci, stranke ljevice i njihovi birači.

Iako sada DP i Most kotiraju kao potencijalni koalicijski partneri Milanovića i SDP-a.

Tako svjedočimo paradoksalnoj situaciji.

Milanović je 2016. kao predsjednik SDP-a presudio svojoj stranci prijateljskim razgovorom sa šatorašima, gdje je nastupao kao desničar, a danas priprema teren za suradnju s desničarskim strankama. Dok je Plenković u svom obraćanju HDZ-ovcima napao desničare, distancirao se od suradnje sa strankama koje se percipira kao potencijalne partnere SDP-a, pri čemu je zvučao više kao neki liberal ili, nedajbože, ljevičar.

Kako se to dogodilo?

Kako je Milanović postao adut desnice, a Plenković nastupa s pozicija liberalne ljevice?

Osobni rat

Ovdje treba naglasiti jednu bitnu stvar: Plenkovićev rat s desnicom nije ujedno i HDZ-ov rat, već njegov osobni obračun s Penavom, Grmojom i drugima. Baš kao što Domovinski pokret i Most rade gotovo isključivo na rušenju Plenkovića, a ne samog HDZ-a, od kojeg su potekli, na kojeg računaju i s kojim su već surađivali na vlasti. 

Ovim obračunom s desnicom Plenković čuva svoju poziciju u stranci, ali i nastoji okupiti što više birača desnice pod skutima HDZ-a u nastojanju da maksimalizira izborni rezultat i smanji ovisnost o drugim strankama prilikom okupljanja većine.

A čini to s ideološki suprotnih pozicija, baš kao što je Milanović 2016. godine nastupao sa suprotnih političkih i ideoloških pozicija u razgovoru s braniteljima.

SDP-u je taj Milanovićev razgovor nanio štetu na izborima 2016. godine, kao što bi mu sada Plenkovićev odnos prema Penavi, Domovinskom pokretu i Mostu mogao koristiti da pogura potencijalne partnere u njihovu smjeru. 

Danas je Milanović prirodni partner DP-a i Mosta.

Pogled nalijevo

S druge strane, Plenković se nastoji distancirati od DP-a i Mosta, proglašavajući ih političkom konkurencijom koja nanosi direktnu štetu HDZ-u, a time otvara prostor suradnji s opcijama lijevo od HDZ-a s kojima je godinama vladao i preživljavao na vlasti.

A takva situacija može biti zbunjujuća za birače oba tabora.

Tvrde HDZ-ovce možda će takav Plenkovićev stav pokolebati, osim ako gotovo plemenska lojalnost HDZ-u, a pogotovo ona interesna, ne bude dovoljan argument da birači ostanu vjerni stranci i na ovim izborima.

A što će biti s biračima SDP-a koje je uzdrmao Milanovićev razgovor sa šatorašima 2016., a sada im se upravo tvrda desnica nudi kao jedina opcija za rušenje HDZ-a i osvajanja vlasti?

Imajući sve ovo na umu, možda su u pravu oni teoretičari zavjere koji vjeruju da su Milanoviću i Plenkoviću podmetnuli krive stranačke iskaznice kad su se učlanjivali u SDP i HDZ.