Plenković je uzeo dječaka, i držao ga u krilu pola sata. Majka je pričala što ih muči

Ante Mikulić (6) iz Slavonskog Broda jučer je s majkom Maricom Mikulić stigao i do premijera. Andrej Plenković ga je na unaprijed dogovorenom sastanku uzeo u krilo i, priča nam majka, držao sigurno pola sata, sprijateljili su se. Ante je dječak s teškim poteškoćama - ne hoda, neverbalan je, nema ruke, potpuno je ovisan o tuđoj pomoći. Ima rijetku bolest, Cornelia de Lange sindrom. 

- To nam i jest bio cilj, senzibilizirati premijera za djecu poput Ante, jer nije isto gledati ga sa strane, i osjetiti ga ovako direktno. Vjerujem da je premijer dobio jedan drukčiji kut gledanja na naše probleme, ispričala je nakon sastanka majka Marica. Na sastanku su bili i ministri Marin Piletić i Vili Beroš.

- Od premijera sam za Antu, ali i svu djecu s teškoćama, tražila da im se ne daje rehabilitacija samo forme radi, rascjepkana i neprilagođena, već da dobiju integriranu terapiju, prilagođenu potrebama svakog djeteta. Premijer i ministri su me saslušali, vjerujem u pomake, što se Ante tiče, već idući tjedan, rekla je mama nakon sastanka koji je potrajao oko sat vremena. Ante je premijera, dodaje, potpuno šarmirao.

- Na sastanku sam dala glas svome djetetu, da kaže koje su njegove teškoće i što mu je potrebno. Kad im se pruži prilika, takva nas djeca iznenade, i puno pokažu, kazala je majka novinarima.

Dječak je proljetos krenuo u gradski vrtić u Slavonskom Brodu, i vrtićka skupina ga je odmah prihvatila, sva su se djeca angažirala oko pomoći Anti, pokazavši odraslima da je to moguće, i lako. 

-  Ante ide u gradski vrktić, to je lijepa priča o integraciji, rijedak je slučaj djeteta s višestruim teškoćama da dobije takvu priliku. Pokazalo se da je lako i jednostavno, djeca su pokazala kako se integracija provodi - individualno i prijateljski. Tako smo išli i prema premijeru, prijateljski. Dobili smo jedan prijateljski odnos, i nadam se da ćemo uspjeti riješiti problem rehabilitacije. Sustav nam sad nudi puno stvari koje Ante ne može koristiti, čime se samo zadovoljava forma, napominje majka. 

Njena je želja, odnosno Antina potreba, da dijete zbog rehabilitacije ne treba izbivati iz vrtića, već da i ide u vrtić i bude s djecom, i da ima više vrsta rehabilitacija u jednome danu, umjesto da su one rascjepkane i neprilagođene dječaku. Dječaku se sad nudi više terapija, za što se majka također borila, kao i za to da ga upiše u gradski vrtić.