Plenković kao life coach: "Treba raditi na eliminaciji malodušja"

"Treba raditi na eliminaciji malodušja".

Kao da smo slušali velečasnog Sudca. Sjećate se njega? Levitacija, bilokacija, stigme, svijetljenje... On je također pisao traktate o malodušju.

"Upasti u malodušje, stanje nevrijednosti i usamljenosti, a tada u bijeg bavljenja stvarima koje se čine kao hitnima, samo da se zaboravi, znakovi su postupnog potiskivanja Duha", pisao je nekadašnji vjerski guru, a u slobodno vrijeme i prorok HDZ-ove desnice.

Međutim, jučer je predsjednik HDZ-a i hrvatske Vlade Andrej Plenković u Hrvatskom saboru govorio o "eliminaciji malodušja".

"Treba raditi na eliminaciji malodušja i pokazati jedinstvo kako bi hrvatsko društvo bilo puno bolje nego što je sada", poručio je Plenković nakon podnošenja Godišnjeg izvješća o radu Vlade. I znakovito dodao: "Ako neki stalno budu radili na rušenju povjerenja, stalno će biti prisutne tenzije".

Znači, jedinstvo i povjerenje nasuprot tenzijama i malodušju.

Life coach

Ako nije baš zvučao kao velečasni Zlatko Sudac, onda je slao poruke kao life coach. Pune floskula i šupljina. 

Kako bi Plenković eliminirao to malodušje?

Zatrpao je saborske zastupnike optimističnim najavama i prognozama, kao i fantastičnim brojkama kojima je najavio povećanje porodiljnih naknada i minimalne plaće, pohvalivši se rastom broja zaposlenih i padom nezaposlenih.

"Imamo znanje, energiju i volju da donosimo najbolja rješenja za razvoj Hrvatske", poručio je Plenković.

U pravilu, ovakve poruke samo produbljuju to malodušje.

Vlada izaziva malodušje

Jer Plenkovićeva vlada, sa svim svojim "znanjem, energijom i voljom", još uvijek bilježi poražavajuće rezultate u borbi protiv koronavirusa, u obnovi Zagreba i Banije, u cijepljenju i reformi zdravstva, vraćanju dugova veledrogerijama, u borbi protiv korupcije...

Upravo zato što Hrvatska ovisi o "znanju, energiji i volji" HDZ-ovih ministara i premijera, malodušje proždire društvo.

No zapravo, Plenković se u svom Godišnjem izvješću o radu Vlade obraćao onima koji mu vjeruju i koji ga razumiju. Svojim stranačkim kolegama, članovima i potencijalnim biračima.

Izvješće za proteklu godinu predstavio je kroz pet stupova koji su dobrim dijelom koncipirani za motivacijski skup HDZ-a. Govorio je o socijalnoj sigurnosti, perspektivnoj budućnosti (?), ekonomskoj suverenosti, osnaženoj državnosti i globalnoj prepoznatljivosti.

Pet šupljih stupova

Suverenost i državnost teme su kojima se "eliminira malodušje" na političkoj desnici i među HDZ-ovim sljedbenicima, socijalna sigurnost kupuje naklonost najugroženijih, perspektivna budućnost ne znači ništa, ali dobro zvuči, a kad se govori o globalnoj prepoznatljivosti, prvo se pomisli na činjenicu da je Hrvatska među najgorima po korupciji, slobodi medija, stupnju demokracije, procijepljenosti, smrtnosti od korone, BDP-u, životnom standardu.

Hrvatska je globalno prepoznatljiva kao problematična zemlja. Iz koje se ljudi masovno iseljavaju.

I naravno, Plenković je svojoj publici servirao "demografsku revitalizaciju" kao krovni projekt. To su provjereni hitovi na koje publika ustaje sa svojih stolica.

Tenzije ili malodušje?

S druge strane, pored "eliminiranja" malodušja - koje ima totalitaristički prizvuk - premijer Plenković je poslao i dramatično upozorenje: "Ako neki budu radili na rušenju povjerenja, stalno će biti prisutne tenzije".

Tko ruši povjerenje? Vjerojatno mediji, oporba, razne udruge, aktivisti na koje je Plenković alergičan, predsjednik države, Vrhovni sud koji donosi presude HDZ-u, razni kritičari i "grintavci", da ne kažemo "jalnuški diletanti".

I ne zaboravimo građane kod kojih "treba podignuti svijet o štetnosti korupcije", koji su krivi za širenje korone, koji se ne žele cijepiti i čijem mentalitetu Plenković postojano podilazi.

Nije premijer spomenuo vlastite ministre koji svojom nesposobnošću ruše povjerenje javnosti u Vladu koja, eto, obiluje "znanjem, energijom i voljom". 

Plenki nije karizmatik

I zašto ne bi bile prisutne tenzije? Plenković zaziva "jedinstvo", što je želja svakog autoritarnog vođe, jer ono podrazumijeva izostanak kritike i manjak otpora, a kamoli tenzija. Način na koji Plenković komunicira s oporbom i saborskim zastupnicima, pa i medijima koje javno optužuje za "hajku" i upozorava ih da ih "čita i prati", sugerira vrstu jedinstva kako ga Plenković zamišlja.

Uostalom, tenzijama se zapravo eliminira malodušje. Dok je tenzija, postoji šansa da se nešto promijeni, pokrene, popravi. Kad se tenzije eliminiraju, nastupa malodušje. 

Andrej Plenković nije velečasni Sudac. Nije karizmatik, guru ni prorok. 

I ne može čak ni svojom pojavom, a kamoli retorikom, "eliminirati malodušje" u koje Hrvatska upada kako raste prevlast i samovolja HDZ-a, kako sudbina države sve više ovisi o "znanju, energiji i volji" HDZ-ovih ministara, kako slabi otpor takvoj vladavini. 

Malodušje se u ovoj zemlji sve više eliminira pakiranjem kofera i iseljavanjem.