Prvih pet-šest pjesama imale su naboj Ivice Šerfezija ili Elija Piska. Živa dosada bila je prikrivena odličnim specijalnim efektima koje Hrvatska nije vidjela...
RAŠETA O THOMPSONU
Pogled na koncert: Umjesto derneka bio je to vjerski skup. Počelo je kao živa dosada...
Čitanje članka:
10
min
Da je karijeru počeo pjesmom “Ustani iz sjene”, ne bi se od muzike baš kruha najeo, komentirao sam s prijateljicom početak Thompsonova koncerta. Svi su očekivali da će svirka početi s “Bojnom Čavoglave”, pa su neki nagađali kako će je početi bez “Za dom spremni”, jer će navodno doći Plenki, što mi se činilo nezamislivim. Raspored je, naravno, bio drukčiji, a premijer je, znamo svi, pametan čovjek.
Pokretanje videa...
05:30
Prvih pet-šest pjesama imale su naboj Ivice Šerfezija ili Elija Piska. Živa dosada bila je prikrivena specijalnim efektima koje Hrvatska dotad nije vidjela. Iduće pjesme, “Ravnoteža”. “Dolazak Hrvata” i “Duh ratnika” nisu bile mnogo efektnije od “Ustani iz sjene”.
“Što se događa”, pitala me prijateljica. “Ne znam”, rekao sam. “Ovo je jako umekšano. Stavili su mu brom u čaj”, dodao sam. “Ne bi mu bilo zgoreg poslušati Nietzscheov savjet: više mesa u prehrani.” Da je uz ovaj nevjerojatno moćni razglas puštao Wagnerov “Ples Valkira”, polovica publike ne bi dočekala kraj koncerta, odjurili bi na Istočnu frontu. A ovako, sve je u prvom dijelu predstave bilo prikladno za sentiš, nekakav domoljubni stiskavac. Sa stajališta suštine svejedno je viče li publika “Za dom spremni” na početku ili uz 23. pjesmu po redu, ali politički ipak ima neke razlike.
“Oni su se s nekim dogovorili”, kazao sam. “S vladom ili s Kaptolom. Ili s oboje”. “Ovo je vjerski skup”, zaključila je prijateljica, i to je u biti najtočniji opis megaspektakla, koji je počeo u lakom i revijalnom tonu. No osrednji glazbeni potencijal prvih pjesama obilato su nadoknadili specijalni efekti. Tko to nije doživio ne može ni zamisliti kako je izgledalo! Vatromet koji je ispaljivan iz masivne scenske konstrukcije prekrivao je nebo, a kad su topovi s plinom u zrak rigali vatrene stošce, poput vulkana Stromboli, cijela bi se površina Hipodroma zagrijala za nekoliko stupnjeva. Tko god je osmislio ove efekte bio je veliki majstor svoga posla.
“Kletva kralja Zvonimira”, “Bosna” i “E moj narode” zadržale su smjer političkih elegija - kao i “Mali dio svemira” i “Početak”...
Ali vratimo se na početak. Tjedan dana razmišljao sam bih li išao na koncert ili ne. Ljetne vrućine, velika masa ljudi i mogućnost stampeda zabrinjavali su me, kao i većinu ljudi. Na Thompsonu sam već bio 2009. godine u Svetom Križu; ne doduše zato što bih na taj put potegao kao ljubitelj njegove glazbe nego su me kolege iz Deutsche Press Agentura, velike njemačke tiskovne agencije, zamolili da ih otpratim kako bi napravili reportažu o neobičnom svjetovnom bogu hrvatske radikalne desnice. Svetokriški koncert 2009. je bio posjećen, standardni Thompson, ali s mnogo manjom masom u publici. Ovo je nešto sasvim drugo. Pa ipak, prelomio sam i krenuo pješice iz Španskog na Hipodrom, trasom Petrovaradinska, Horvaćanska, Savski most, Avenija Dubrovnik. Postojao je osobni sigurnosni rizik - par puta sam pisao o Thompsonu i, baš kao i svi kolege koji ga ne veličaju, doživio linč obožavatelja. To je svakako fenomen - danas u Hrvatskoj možete pisati kako hoćete o HDZ-u, Bujancu, Ćipi, Penavi i drugim nacionalnim vedetama, ali ako napišete nešto o Marku Perkoviću, čut ćete poruku od svetog Ilije i moći očekivati da će vas stići ruka njegovih obožavatelja gdje god da se nalazite. Ali ako idete u njegov, i ne baš tako mali, dio svemira zvani Hipodrom, napučen s 500.000 duša, rizik se stostruko povećava. Nekoliko puta čitao sam izljeve ljubavi njegovih pristaša. Prepoznao sam se u njegovom stihu “Antikristi i masoni/ komunisti ovi, oni” i to pod “ovi-oni”, pa mi nije bilo svejedno. No uzdao sam se u vlastitu anonimnost i nisam pogriješio, pa sam do scene došao posve jednostavno.
Obećane mjere osiguranja, usput budi rečeno, nisu provedene u život - nitko nije morao piti vodu iz boce kako bi dokazao da u njoj nije nitroglicerin, nije bilo fizičkog pretresa, nisu pregledane čak ni sve ulaznice, pa sam se bez problema probio do VIP zone, gdje mi nije bilo mjesto, ali je bilo mjesta. Na šankovima su “derali” - boca nekog domoljubnog vina koštala je čak 70 eura! Za te pare možete kupiti tri butelje vrhunskog dingača... Sve su crne majice bile “porihtane”, tako da na njima budu natpisi koji ne strše, ali su dovoljno izazovni da sugeriraju političku orijentaciju. Navodno su proizvedene u Srbiji, doduše na Sandžaku, u Novom Pazaru, gdje već desetljećima tekstilna industrija pokriva mnoge nestandardne zahtjeve regionalnih tržišta.
Zbunjenost iz prve polovice koncerta razbijena je definitivno na sredini, kad je na scenu stupio šibenski biskup u miru Ante Ivas. On je krstio Thompsonove blizanke, dugogodišnji su prijatelji, a MPT je 2013. i uglazbio njegovu pjesmu “Maranatha” (Dođi, Gospodine), koju je biskup i pročitao. Na nebu su bljeskali prikazi Isusa, Marije, križa... To da je pozvan Ivas, a ne pater Ike Mandurić ili biskup Košić, nije neznatna sitnica.
Da, u tome je tajna. Album “Hodočasnik” i naglašeno vjerski karakter ovog skupa pokazatelji su da je Ilko Čulić bio u pravu kad je kazao da iza projekta ne stoji HDZ (“oni nemaju tu snagu”) ni mafija (“oni drže narodnjake”) nego Crkva. Čini se da je to istina. Kolega Tomislav Čadež, koji je u “Otvorenom” kazao kako će Hipodrom biti “Imotski, samo veći”, nije bio u pravu. Osobno nisam vidio majice s natpisima “Kroz Imotski kamioni žure” i sličnima, iako ih je možda i bilo.
U završnici koncerta Thompson je izveo svoje udarne pjesme. “Bojna Čavoglave” s, predvidivo, Za dom spremni, “Geni kameni”, “Lijepa li si”... Glazbeno, sentence iz Jakova Gotovca i Ere bile su odlična interpolacija, koja je pokazala da smo u brdima imali i boljih glazbenika i uzvišenijih registara, ali to je bilo nekad. Kratko nakon početka bilo je prilično predvidivo da neće biti incidenata, svakako ne onih većih. Redara i policije bilo je dovoljno za vođenje vojnih operacija taktičkog dosega. Publika je bila pristojna, konobari su imali više posla od redara, a utršci koji će biti zbrojeni na kraju milijunski su, barem kad je o organizatorima i izvođaču riječ - svi okolo žale se na gubitke. Na velikom je dobitku i Andrej Plenković sa svojim HDZ-om. Nije posjetio koncert - od premijera, i to bivših, bio je samo Janez Janša - no dan prije bio je na generalnoj probi, prema besmrtnom naslovu Majdakove proze, “Pazi, tako da ostanem nevina”.
Marko Perković Thompson na kraju je, ne slučajno, kazao - “Hrvatska je u dobrim rukama”. Čije su to ruke? Pa premijerove, čije bi drugo bile?! U petak ujutro Plenković je bio u Canossi, izveo je poklonstvo kralju. Nakon Račana, Milanovića, ministra Stjepana Ivaniševića, još je jedan politički moćnik pokazao da “i nad popom ima pop”. Thompson je danas idol mladih, nedodirljiva ikona, čovjek kojeg podržavaju Kaptol i Središnjica, stari i mladi, Zagora i Zagreb. Izvrsna je vijest da je sve prošlo dobro i mirno. Cirkus se nastavlja: Thompson ide u Sinj, a Hipodrom u povijest.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
