Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Višnjevčanin Domagoj Tobler nam se javio iz paragvajskog zatvora San Pedro. Tvrdi da su ga iz veleposlanstva RH posjetili samo nekoliko puta. Nudili su mu premještaj u Hrvatsku, ali on je odbio zbog obitelji...
U zatvoru sam devet godina. Osuđen sam na 18 godina zbog krijumčarenja drogom i stojim iza toga, ali nepodnošljivo je u zatvoru. Nema ni hrane za sve, požalio nam se Domagoj Tobler (30), koji nam se javio iz paragvajskog zatvora San Pedro.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:41
Tobler godinama nema prilike razgovarati s nekim na hrvatskom jeziku, pa neke izraze i riječi na hrvatskom, nakon toliko godina, priča krivim naglaskom ili ih nepravilno izgovara. Dodaje kako su ga veleposlanstva RH posjetili samo nekoliko puta.
- U ovih devet godina posjetili su me možda tri puta i to po službenoj dužnosti radi prevođenja. Tražio sam higijenske potrepštine, hranu i odjeću od njih, ali ništa nisam dobio. U zatvoru kapaciteta 300 zatvorenika nas je 600 - rekao je Tobler, koji se, kaže, vjenčao s Paragvajkom, s kojom ima dijete.
- Ponudili su mi premještaj u Hrvatsku, ali sam odbio jer ovdje imam ženu i dijete. U fazi sam dobivanja paragvajskog državljanstva. Roditelji su mi u Hrvatskoj, u Slavoniji, ali su rastavljeni i ne mogu mi financijski previše pomagati - kazao je Tobler i dodao kako želi da ga premjeste bliže novoj obitelji.t
- Od žene i malog udaljen sam oko 350 kilometara i rijetko ih mogu vidjeti. Supruga mi ne radi i velik je to trošak. Od veleposlanstva želim da mi pomognu koliko mogu i da me premjeste u neki humaniji zatvor - rekao nam je Tobler. Iz veleposlanstva i Ministarstva vanjskih poslova nisu nam odgovorili jesu li što poduzeli i, ako jesu, što, kako bi pomogli hrvatskom državljaninu.
Podsjećamo, Domagoj Tobler i Mirko Novaković 6. siječnja 2011. godine sletjeli su u Paragvaj. Nakon šest dana pokušali su izaći iz zemlje noseći u želucu ukupno 74 kapsule kokaina, teške 1,2 kg. Kad su stigli na međunarodni aerodrom “Silvio Pettirossi” u Asuncionu, Mirku je pozlilo. Obojica su jeli, iako nisu trebali. Tobler je imao u želucu 25 paketića droge a Mirko 44. Da su uspjeli doći do Europe i da se taj kokain pomiješao, tj. razrijedio, na ulici bi ga mogli prodati za oko tri-četiri milijuna kuna. No završili su u paklu južnoameričkog zatvora.
Bili su zatvoreni u jedan od najozloglašenijih paragvajskih zatvora, Tacumbo u Asuncionu. Taj zatvor ima oko 4000 zatvorenika i samo 45 čuvara u jednoj smjeni.
Zatvor je sagrađen za 1500 ljudi. Česte su pobune i tučnjave, a Tobler je, prema pisanju Glasa Slavonije, dva puta u tom zatvoru bio izboden. Prije nekoliko godina, dok još nisu bili osuđeni, iz Ministarstva vanjskih poslova rekli su nam kako su djelatnici hrvatskog veleposlanstva u Buenos Airesu u Argentini bili nekoliko puta u posjetu Tobleru i Novakoviću dok su bili u pritvoru u prostorijama Državnog ureda za suzbijanje kriminaliteta droga u Asuncionu.
Višnjevčanin Novaković 2017. se vratio u Hrvatsku. Nakon što je neko vrijeme proveo u zagrebačkom Centru za dijagnostiku, koji se nalazi u zatvoru u Remetincu, na izdržavanje kazne poslali su ga u Lepoglavu. Novaković je zatražio obnovu kaznenog postupka, no odbio ga je Županijski, a potom i Vrhovni sud.
Uvjetni otpust može zatražiti nakon 14. siječnja 2023. godine.
Hrvatski dileri i “mule” pali u zemljama Južne Amerike znali su za rizik kojem se izlažu, kao i za potencijalnu zaradu ako uspiju prokrijumčariti kokain do Europe. Kilogram kokaina u Peruu, Brazilu ili Paragvaju može se kupiti već za 2500-3000 dolara. U Europi se dobije 30.000 eura. Ako ga još razrijedite, i 45.000 eura.
Kako su znali da bi se preko noći mogli obogatiti, znaju i na koga mogu računati kad se nađu u zatvorima u kojima su ubojstva svakodnevna pojava. Diler kokaina koji je u brazilskom zatvoru odležao šest i pol godina ze Express je rekao:
- Znači, zatvorenik se najčešće oslanja na obitelj. Ako je sposobna i zdrava, ona te nikad neće ostaviti, nekolicina prijatelja također, ali na veleposlanstvo i neka tijela iz Hrvatske ne možeš računati. Dok je u Braziliji bio HDZ-ov ambasador, dobivao sam pakete i to. Ja od njih nisam tražio da se zauzmu za moje pomilovanje nego sam tražio da na ambasadu stižu paketi koje su mi slali od kuće i da mi, budući da znam kako u Hrvatskoj postoji mali fond za naše ljude koji leže u stranim zatvorima, da mi pošalju barem za higijenski pribor, a mi Hrvati koji smo bili u tom zatvoru nismo mogli očekivati ni novine. Prvi dio moje robije, od 2007. do 2010., imao sam određenu konzularnu pomoć, a od 2010. do 2014. apsolutno ništa - rekao nam je sugovornik.
Iz zatvora u Urugvaju prošli tjedan pustili su Anastazija Martinčića. I on je tijekom desetogodišnje robije zvao hrvatske medije te tvrdio kako je nevin i kako su mu sve namjestili. Podsjećamo, Martinčić je pao u listopadu 2009. u akciji Balkanski ratnik, čiji je jedan dio urugvajska policija provela s američkom Agencijom za borbu protiv droge (DEA). Jahtu na kojoj su našli 2174 kg kokaina Martinčić je kupio u marini u mjestu Santiago Vazquez kraj Montevidea. Tržišna vrijednost droge bila je veća od 100 milijuna dolara. Tvrdio je da su mu kokain podmetnuli.
- Zlostavljali su me, maltretirali i doveli do granica iznemoglosti. Godinama sam tvrdio da sam zatočen bez ijednog dokaza i sad, kad su shvatili da dokaza nema, jednostavno su me izbacili na cestu. Zatražit ću povrat sve oduzete mi imovine i dokazat ću istarskoj i hrvatskoj javnosti da nisam kriminalac, što mnogima neće biti drago - rekao je za Glas Istre Martinčić, kojeg su povezivali s krijumčarima balkanskoga kralja kokaina Darka Šarića.
- U ovom zatvoru imate svega, pa i slučajeva kanibalizma. Sve mi je to priuštila RH, koja se ponaša kao banana-država jer mi nije omogućila prevoditelja, čime je dopustila da mene, kao njezina državljanina, osude protivno svim zakonima i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Čak i sad, nakon što su me pustili na slobodu, nemam dokumente, za što je odgovorno veleposlanstvo Republike Hrvatske u Argentini - rekao je Martinčić za portal Dnevno.
24sata © 2026
