Postao nogometna zvijezda, a o nogometu nije imao pojma...

Vješti prevarant može "preveslati" bilo koga - običnog malog čovjeka, pohlepnog biznismena, pa čak i multinacionalnu kompaniju. Kroz povijest je bilo bezbroj hohštaplera koji su iskorištavali ljudsku naivnost i živjeli od varanja, a neki su čak prikazivani kao "heroji" koji uzimaju novac od bogatih i glupih te su o njima pisane knjige i snimani filmovi. U najnovijem specijalu izdvojili smo neke od najzanimljivijih slučajeva prevara - u svijetu showbiznisa, sporta, bankarskog sektora, umjetnosti... Svaki drugi dan pročitajte novi članak iz specijala Najpoznatiji svjetski prevaranti.

U svijetu s nekoliko desetaka milijuna nogometnih stručnjaka, izbornika, analitičara i 'inovatora', gotovo je nemoguće povjerovati u priču iz zemlje koja je mnogima sinonim za savršen nogomet. Malo koje dijete u Brazilu ne sanja da postane nogometna zvijezda, no u toj južnoameričkoj zemlji konkurencija je toliko jaka da veliki postotak budućih Pelea, Garrincha i Zica nikada ne ostvari svoj san. Doda li se svemu i činjenica da ni u Europi više nije dovoljno biti Brazilac i odmah dobiti ugovor, jasno je da je put do nogometnog vrha vrlo težak.

Međutim, Carlos Henrique Kaiser nije htio odustati i pronašao je svoju stazu koja ga je dovela do zvijezda, ali na kraju i neizbježno 'poklopila po glavi'. Uz šarm, jednu vrst mađioničarskih trikova te hollywoodska uvjeravanja Kaiser je jedno vrijeme živio život za kojeg bi mnogi dali desnu ruku, ali onda i dobio oznaku najvećeg svjetskog prevaranta.

Screenshot/Youtube

Želio je postati nogometaš bez da igra nogomet, a to je postigao svojom odvažnošću i dosjetljivošću . Nikad priznata vještina stvaranja prijateljstava pomogla mu je da postigne nezamislivo, izgradi 20-godišnju karijeru napadača bez da je zabio jedan jedini gol. Tamo negdje u ranim 80-ima Kaiser se sprijateljio s većim brojem pravih brazilskih zvijezda. Romario, Edmundo, Ricardo Rocha, Renato Gaúcho, Branco...

Svi su oni bili dobri s Carlosom Henriqueom i svaki put kada bi potpisivali svoj novi ugovor uvjerili bi klub da 'talentiranom Kaiseru' da ugovor za 'tromjesečnu probu'.

Popularan među suigračima

Čim bi potpisao ugovor Kaiser bi skrušeno priznao kako treba nekoliko tjedana da 'dođe u formu'. Sljedećih mjesec dana nizao bi krugove oko terena, a noću oko šankova po najpopularnijim gradskim noćnim klubovima gdje mu je često pred damama 'izletjelo' da je profesionalni nogometaš s ugovorom. Kada je prošlo i tih mjesec dana, Kaiser bi se pojavio na treningu i krenuo s drugim dijelom svog masterplana.

- Otvarao bi se na terenu da mi netko doda loptu, a onda ju snažno opalio najdaljem od sebe. Istog trena bih se uhvatio za koljeno ili zadnju ložu s bolnim jaukom i sljedećih bih 20 dana proveo na liječničkom odjelu . U to vrijeme nije bilo magnetskih rezonanci pa su mi morali vjerovati - otkrio je Kaiser.

Za vrijeme 'ozljede' radio je na svojoj popularnosti među suigračima u ekipi.

- U to vrijeme igračima prije važnih utakmica nije bilo dopušteno da napuštaju hotel pa bi ja, nekoliko dana prije, došao u hotel, iznajmio nekoliko soba i nekoliko žena da budu u njima. Igrači su bili sretni jer tako nisu niti morali napuštati hotel - pojasnio je Kaiser kome je većina trenera i liječnika naivno vjerovala i mislila kako 'momak jednostavno nema sreće'.

Satima lažnim mobitelom pričao na 'engleskom' sa 'zainteresiranim klubovima'

No, neki su ga ipak 'provalili' . Dok je 'igrao' za Botafogo u ranim 90-ima Kaiser je često sa sobom nosio ogromni mobitel i satima pričao na engleskom . S 'druge strane žice' bili su 'zainteresirani klubovi iz inozemstva'. Lako je Carlos zavarao suigrače koji nisu znali ni riječi engleskog, no zato je klupski liječnik znao i brzo shvatio kako njegove rečenice nemaju smisla . Jednog dana dok se Kaiser tuširao, liječnik je uzeo Kaiserov mobitel i otkrio da uopće nije pravi već obična igračka.

Nakon takvog, ili sličnog incidenta, i oni najuporniji bi od sramote odustali, no Kaiser je jednostavno prešao u drugi klub i ponovio svoju uspješnu formulu. Osim Botafoga 'igrao' je u još nekoliko velikih brazilskih klubova poput Flamenga, Vasca, Palmeirasa i Fluminensea. Kratko je boravio i u još jednom brazilskom klubu, Banguu, gdje mu se, dok je 'radio na fizičkoj spremi', dogodilo ono najgore - trener ga je ubacio u igru !

- Trener me uvjerio kako ću samo sjediti na klupi, ali ekipa je gubila i trener me pozvao na zagrijavanje - rekao je Kaiser koji je morao brzo reagirati jer da je zaigrao svi bi vidjeli koliko je zapravo 'talentiran' :

Branio predsjednika kluba i galamio na navijače

- Vidio sam da dio navijača vrijeđa igrače svoje momčadi pa sam se popeo na ogradu i počeo vikati na njih - rekao je Kaiser koji je, kako je i planirao, dobio crveni karton, a bijesni predsjednik kluba, Castor de Andrade, tražio je objašnjenje:

- Predsjedniče, prije no što išta kažete, saslušajte me. Bog mi je dao oca koji je preminuo, ali mi je onda dao drugog oca (pokazavši na predsjednika) i neću nikome dozvoliti da govori kako mi je otac lopov . Navijači su upravo to vikali i morao sam reagirati - uvjerljivo je Kaiser predsjedniku pojasnio svoj postupak, a ovaj ga nagradio produljenjem ugovora na još šest mjeseci.

Nekoliko godina kasnije pred Kaiserom je bio još veći izazov. Budući da su njegovi prijatelji, brazilske zvijezde, prelazili u europske klubove, logično je bilo da ode i on te je potpisao za francuskog drugoligaša Gazelec Ajaccioa , gdje su ga dočekale stotine navijača ne bi li uživo vidjeli i pozdravili 'veliku brazilsku zvijezdu'.

Veliki transfer u Europu

Kaiser jednostavno nije mogao ni htio razočarati toliki broj obožavatelja pa je odustao od previjanja u bolovima nakon prvog udarca lopte . Umjesto toga, na oduševljenje navijača, počeo je napucavati lopte prema njima na tribinama . Radio je to sve dok više nije bilo lopti pa je trener morao s igračima umjesto uobičajenog treninga s loptom održati samo 90-minutni fizički trening, u kojem je Kaiser zapravo i bio dobar.

U francuskom se klubu na kraju uspio zadržati nekoliko godina te je za to vrijeme ostvario i 20 kratkih nastupa , za vrijeme kojih je vrlo brzo bio zamijenjen, a onda se vratio u Rio de Janeiro te, kako to i priliči velikoj međunarodnoj zvijezdi, u rodnoj zemlji završio svoju impresivnu napadačku karijeru u kojoj nije zabio niti jedan jedini gol .