Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Medicinski tehničari iz bolnice su vezanom Perišu držali jastuk na glavi, stiskali mu vrat i prsa koljenom, udarali ga. Agonija je trajala 8 minuta. Njegovi prijatelji: 'Detalji su mučni'
Bio je jedinstven, imao je topao, otvoren odnos s ljudima. Bio je izrazito miran, pristojan, fin, duhovit, šarmantan, opisuje nam Kristiana Josipa Perišu (32) Marko Katalinić, trener u Atletskom klubu Agram, za koji je Periš godinama nastupao.
Slično smo mogli čuti i od drugih Kristianovih prijatelja i poznanika s kojima smo razgovarali. Govorili su nam da je bio vrstan sportaš, trener i, prije svega, krasan čovjek koji je mnogo davao i činio za svoju zajednicu. Zato su ih još više pogodili novi mučni detalji koji su izašli u javnost vezani za njegovu smrt 21. listopada u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, a zbog koje je policija uhitila četiri medicinska tehničara pod sumnjom da su počinili teško ubojstvo.
Od ulaska u svijet atletike Periš se, govori Katalinić, specijalizirao za bacačke discipline.
- Našem klubu priključio se 2013. godine i u diskontinuitetu nastupao sve do 2021. Najuspješnije godine u našem dresu bile su mu upravo prva, kad je bio dvostruki zimski juniorski bacački prvak Hrvatske, i zadnja, u kojoj je bio trostruki brončani na različitim seniorskim natjecanjima. Od međunarodnih uspjeha svakako treba istaknuti dvostruki nastup na Svjetskome mlađejuniorskom prvenstvu - kaže trener Agrama.
Ističe da je Kristian bio svestran čovjek koji je imao mnoge interese.
- Nastupio je u ‘Superstaru’, to znate. Bio je i sjajan zabavljač, uporan i ustrajan u svemu što radi. Ono što bih istaknuo u vezi s nekim našim situacijama s njim i neformalnim druženjima, nikad nije bio problema, nikad se nije dogodio nikakav incident. Bio je izrazito miran, pristojan, fin, duhovit, šarmantan... Poslije 2021. posvetio se paraobaranju ruke, pa više nismo toliko kontaktirali, osim što smo se povremeno znali vidjeti u prolazu - rekao je Katalinić. Čvrsto vjeruje kako bi Kristian nastavio pomagati zajednici i biti koristan društvu da nije tragično preminuo.
Aleksandar Jakovac, predsjednik Hrvatskog saveza za paraobaranje ruke, također je dobro poznavao Periša.
- Kristian se javio kad smo imali javni natječaj za trenera u našem parasportu. Svidio nam se zbog kompetencija koje je imao, dolazio je iz atletike kao juniorski prvak, bio je jače konstitucije, što je dobro u našem sportu, završio je kineziologiju, zadovoljavao je sve formalne uvjete. Počeli smo surađivati 1. siječnja 2024. i do posljednjeg dana bio je naš trener. Svaki smo dan bili u kontaktu na ovaj ili onaj način, zajedno smo bili u dvorani. Dan prije bio je normalno na treningu, nijedan od sportaša nije primijetio da su neki problemi prisutni. Nikad nije imao sat izostanka - govori Jakovac.
Nastavlja da su parasportaši skupina kojoj treba kvalitetno pristupiti, no Kristian je začas osvojio njihova srca.
- Kao poslodavac mogu reći sve najbolje o njemu, uvijek se na njega moglo računati, pomagao je gdje god je trebalo. U našem svijetu parasporta to nerijetko znači i pomoć u smislu nošenja osobe u kolicima, prebacivanja i slično. Kao trener i kao čovjek bio je izrazito kvalitetan. Naravno da svi pratimo što sad izlazi u javnost i mogu reći da smo svi jako pogođeni - kaže nam Jakovac.
Kad su doznali da je preminuo, svi su bili u šoku.
- Zvali su neki sportaši koji su bili mjesec dana u klubu i koje je to toliko pogodilo da nisu mogli govoriti od plača. U sportu ste jako puno s trenerom, on je bitna stavka i naši su sportaši snažno pogođeni promjenama trenera, bude im teško i kad nađe drugi angažman, a kamoli kad premine. Kao osoba Kristian je bio svestran, nikad nisam primijetio da bi mogao imati neki problem. Ne da nije bio agresivan nego upravo suprotno, uvijek je bio izrazito pristojan. Vrlo smo žalosni zbog njegove smrti - dodao je Jakovac.
Periša dobro poznaje i odvjetnik Leon Zrnić, koji u postupku zastupa njegovu obitelj.
- Poznajem ga dugo, bio je krasna osoba, veoma posvećen obitelji i prijateljima. Znam da je na njegovom ispraćaju bilo više od 300 ljudi, iz svih mogućih sfera života. Dosta je radio s osobama koje imaju poteškoća u razvoju. Bio je vrlo vrijedan član zajednice. Nikad nije bio agresivan, nema nikakvu mrlju u svojem životu, da je ikad ikome išta zlo učinio - kaže odvjetnik Zrnić.
Posljednji put Kristiana je vidio u srpnju ove godine kad je dolazio u Zagreb.
- Javio sam mu se, razgovarali smo o njegovim planovima za život. Bio je dobar, drag čovjek, nikad nisam čuo ništa ružno od njega. Bio je posvećen sportu, dosta mu je to značilo. Uvijek smo razgovarali o sportu, ali i o raznim životnim temama - kaže Zrnić, koji je već u ime obitelji demantirao napise da bi Periš bio na Odjelu za ovisnosti ili da bi imao bilo kakvih problema s drogom.
- Na upit obitelji prema ustanovi je li imao utvrđene bilo kakve narkotike u krvi rekli su kako nemaju podatak da je bio pod bilo kakvim narkoticima. Nije bio agresivan, a što proizlazi i iz izvještaja koje smo dobili iz zdravstvene ustanove - kazao je.
Kako smo pisali, sve se odvijalo 21. listopada nakon što je Kristianova obitelj pozvala Hitnu pomoć. On je s njima dobrovoljno otišao do jankomirske bolnice, gdje je dugo čekao, a ukupno je ondje boravio oko šest sati. Za to je vrijeme policija dva puta dolazila i nijedanput nije bilo potrebe za njihovim postupanjem. U trenutku u kojem je policija došla drugi put, Periš je već bio svladan, ruke i noge bile su mu vezane za krevet. Kobni događaji uslijedili su oko 20 sati.
- Dok je oštećeni pacijent ležao na krevetu, djelomično vezan remenjem te se u trenutku duševne rastrojenosti pokušavao osloboditi i ustati, osumnjičena četvorica zaposlenika ustanove su ga zajednički u tome sprečavali i sputavali uporabom tjelesne snage - izvijestila je policija.
Što se točno događalo u tih kobnih osam minuta, policija je rekonstruirala uz pomoć snimke nadzorne kamere iz sobe u kojoj je Periš boravio.
Na toj se snimci vidi kako on, vezanih ruku i nogu, leži na krevetu, a broj ljudi oko njega nije cijelo vrijeme isti. Kako piše Dušan Miljuš u Jutarnjem listu, u početku su uz njega četiri medicinska tehničara i dvije medicinske sestre. U jednom trenutku jedan mu stavlja jastuk preko glave, koji ostaje na glavi i nakon što se Periš potpuno umirio. Drugi tehničari ga pritišću, jedan mu koljenom stišće prsa, udaraju ga šakom, kao i laktom, nekoliko puta u predjelu prsa.
Nakon njegove smrti iz bolnice su, doznajemo, članici obitelji prvo rekli da je došlo do zatajenja srca nakon davanja lijeka. Obitelj je željela oprostiti se i tražila da vidi tijelo te se šokirala nakon što su na njemu uočili mnogobrojne ozljede i modrice. Zatražena je obdukcija koja je pokazala da je Periš imao ozljede na vratu, nekoliko slomljenih rebara... Točan uzrok smrti još nije poznat, no, kako doznajemo, sumnja se na zatajenje srca zbog gušenja.
Obitelj je tog 21. listopada oko 14 sati pozvala policiju jer je Kristian Josip Periš rastrojen. Na adresu dolaze policajci iz VII. policijske postaje u Zagrebu
Oko 14.15 sati obitelj traži intervenciju Hitne pomoći jer Perišu nije bolje. On odlazi dobrovoljno s njima do Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru
Oko 15.20 sati policija prvi put dolazi do jankomirske bolnice. Dok razgovaraju s liječnicom, Periš sjedi na klupici, ne opire se i nije agresivan
Oko 17 sati policija ponovno dolazi u bolnicu. Periš je već vezan za krevet i omamljen, a liječnica im govori kako nema potrebe za njihovim postupanjem
Oko 20 sati počinje horor koji, prema pisanju Dušana Miljuša u Jutarnjem listu, traje čak osam minuta. O tome svjedoče objavljene snimke nadzorne kamere
Na snimkama se vidi kako Periša u jednom trenutku pritišće čak pet medicinskih tehničara, od kojih mu jedan cijelo vrijeme drži jastuk preko glave
Tijekom te “medicinske intervencije” koljenom mu pritišću prsa i vrat, udaraju ga šakom i laktom u predjelu prsa. Pri tome se jedan čak i smije
Nakon što mu se tijelo potpuno umirilo, skidaju jastuk. Slijedi panika jer shvaćaju da je pacijent bez svijesti. Nisu ga uspjeli reanimirati
24sata © 2026
