Pregled godine: Gledao sam kako ljudi gube djecu u ratu, a danas ih gube zbog nepravde...

Znate, nekad su mladi dizali revolucije i donosili promjene. Sad mladih više nema. I zato se jedino uzdam u vas istraživačke novinare. Rekao mi je to ovaj mjesec umirovljenik Ivan Barać. Gospodin Barać nije potpuno u pravu iako daje komplimente. Ali razumijem ga. On je razočaran i očajan. Sin mu je bio jedan od najboljih studenata, ocijenjen je izvrsnim na testovima i povjerenstvo ga je preporučilo za posao u strateškoj državnoj tvrtki Hrvatska kontrola zračne plovidbe. Ali politički postavljeni direktor, unatoč tome, zaposlio je sebi blisku osobu. Mladi inženjer, rezigniran, otišao je u Irsku i više ne želi čuti za Hrvatsku. Gospodin Barać praktički je izgubio sina.

Kao klinac tješio sam majku, koja je izgubila brata u Vukovaru. Slušao sam plač susjede koja je na kraju i preminula ne saznavši gdje su joj kosti sina, koji je s 20 i kusur godina otišao braniti državu. Gledao kako je jedna mina koja je odnijela sina jedinca zauvijek pretvorila kumovima život u agoniju. Tad nikad nisam mislio da ću 30-ak godina poslije morati tješiti ljude koji opet gube djecu. Ovaj put zbog nepravde, klijentelizma i uhljebljivanja. Nikad nisam mislio da ću gledati zviždače koji su prijavili kriminal kako gube poslove, ne mogu spavati i raspadaju im se obitelji. A one koje su prijavili vladajuća je stranka sklonila u zavjetrinu na dobre plaće, poštujući “presumpciju nevinosti”, i u isto vrijeme govori o borbi protiv korupcije.

Nažalost, i 2022. godine bilo je tako. Imao sam priliku vidjeti poruke u kojima dužnosnici bez ikakvoga krzmanja stranačkim kolegama pišu: “Onaj koga Vi pošaljete je prioritet”. Dakle, nema veze niti kakvu školu ima, kakav je čovjek, je li sposoban i kompetentan za posao. Važno je tko ga je poslao. A “Onaj koji šalje” nekad je visoki dužnosnik HDZ-a, onaj koji se prvi kune u domoljublje, obranu nacionalnih interesa i pozdravlja sve oko sebe uzimajući u usta Isusa i njegovu majku.

I to su ti lažni domoljubi koje gledamo i trpimo. Pozivat će na zajedništvo i na tome kupiti glasove, ali kad treba iskoristiti položaj, onda se “mi” svodi na “moji”. Spirala uhljebljivanja i nepotizma tako samo raste, a sve više roditelja mora gledati kako im djeca odlaze jer u Hrvatskoj koju su sanjali samo oni privilegirani doista žive hrvatski san. Pa smo tako svjedočili kako ministar na čelno mjesto državne agencije postavlja lokalnoga kolegu. On odmah zapošljava i mladu stranačku uzdanicu. A ta mlada stranačka uzdanica, uz blagoslov svog šefa, gura poslove svojem ujaku. Za to su je ulovili, ali sasvim je jasno da u mrežu istražitelja pada samo manji dio povlaštene klike.

PRESJEK GODINE Pravosudnu 2022. obilježilo nekoliko uhićenja ministara, europske istrage i plinska afera

Dok jedne uhićuju, neki drugi uz vino i ručkove dogovaraju poslove i zapošljavanja. Kad je mreža tako isprepletena, onda će i šef agencije koja kao nezavisno tijelo treba kontrolirati potrošnju novca progledati kroz prste stranačkoj kolegici ministrici. Jer zna se dobro tko je koga doveo i o čemu ovisi egzistencija. Sigurno ne ovisi o stručnosti i poštovanju pravila nego o ultimativnoj poslušnosti i lojalnosti.

Gospodin Barać samo je jedan roditelj koji je očajan zbog 230.000 iseljenih, među kojima je i njegovo dijete. Volio bih da više niti jedan otac ili majka sljedeće godine ne mora ispraćati svoje dijete zbog nepravde koju mu je država učinila. To se može dogoditi samo ako cijelo društvo uvijek i bez rezerve osudi uhljebljivanje, a ne da se zgraža kad je riječ o drugima, a opravdava kad sami povuku vezu. Možda sam naivan kao i prije 30 godina...