Obavijesti

News

Presuda u pravnoj stvari tužitelja Damira Stojića protiv 24sata

Presuda u pravnoj stvari tužitelja Damira Stojića protiv 24sata

VIDEO

Nalaże se tuženiku 24Sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, da na ime nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti isplati tužitelju Damiru Stojić iz Zagreba, iznos od 8.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.08.2017.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za  tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tużbenog zahtjeva u iznosu od 42.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.08.2017.9. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku 24Sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, da o svom trosku objavi ovu presudu na portalu www.24sata.hr bez komentara u roku od 15 dana od dana njezine pravomoćnosti.

Nalaže se tużeniku 24Sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, da tužitelju  Damiru Stojić iz Zagreba, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.350,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2018.9. pa do isplate po stopi koja  se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Obrazlożenje

Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik nakladnik portala www.24sata.hr na kojem je dana 15.07.2017.g. objavio članak autorice Stele Tuđan pod naslovom "Na Poljudu je sinoć bio i don Damir Stojić: "Ovo je strašno", u kojem su objavljene neistinite i nepotpune informacije koje objektivno vrijeđaju last, ugled i dostojanstvo tużitelja. Tużitelj navodi da je u spornom članku autorica iznijela i sljedeće informacije : "Naime, don Damir Stojić (44) stajao je na Poljudu, promatrao oskudno odjevene posjetitelje i zgrażao se  - Ovo je strašno-  rekao nam je." U predmetnom su članku navedene netočne i neprovjerene informacije  na śtetu tužitelja pri čemu su grubo povrijeđena pravila objektivnog novinarskog izvješćivanja i etike te je tużitelju nanesena velika šteta. Tużitelj navodi da je dana 21. srpnja 2017.g. tuženiku kao nakladniku i glavnom uredniku Goranu Gavranoviću uputio zahtjev za ispravkom informacije u skladu sa čl.22 te č1.40., 41. i 42. Zakona o medijima, i time ostvario pravo na podnošenje ove tužbe sukladno članku 22. Zakona o medijima. Tużitelj navodi da je tużenik dana 25. srpnja 2017.g. zaprimio tiiżiteljev zahtjev za ispravak, odnosno ispriku glavnog urednika, te dana 27. srpnja 2017.g. tužitelju uputio odgovor na njegov zahtjev s obrazlożenjem  kako nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu zbog razloga predviđenih glavom VI. Zakona o medijima. U navedenom paušalnom navodu, sadržano je čitavo tuženikovo obrazlożenje u vezi nepostupanja sukladno odredbi čl.40. i 41. Zakona o medijima. Tužitelj navodi da je potpuna insinuacija tużenika da se tužitelj "zgrażavao nad oskudno odjevenim posjetiteljima," te uopće nevjerojatno da je tużenik, odnosno autorica teksta, bez ikakve provjere i bilo kakve komunikacije s tużiteljem, svojevoljno iznijela tużiteljevo drżanje za vrijeme festivala (o tome što je tużitelj navodno radio, odnosno što je i koga promatrao na festivalu), uz navode koje tužitelj nikada nikome nije iznio. Slijedom toga tužitelj navodi da autor članka nije ni na koji način mogao smatrati da će članak utemeljen na točnim činjenicama, niti je mogao imati osnovan razlog povjerovati u točnost objavljenog, a nije niti poduzeo sve potrebne radnje da  bi provjerio informacije koju namjerava objaviti. dakle, Tużitelj navodi da autor nije postupao u dobroj vjeri kao niti u interesu javnosti te da slijedom toga nije ispunjena niti jedna pretpostavka koja bi isključila odgovornost tuženika za štetu koju je prouzročio. Upravo i iz te činjenice tužitelj vidi namjeri u postupanju tuženika, koji nije nimalo vodio računa o tome da se time grubo povređuju prava osobnosti ì to prije svega ugled, čast, dostojanstvo i to kao jednom poznatom i istaknutom redovniku, pripadniku Salezijanske družbe čije je poslanje u prvom redu zauzimanje za mlade ì njihov kršćanski odgoj, kao i činjenicu da takve izjave ne priliče jednom redovniku, a koje su tužitelju pripisane isključivo na temelju insinuacija autorice teksta, sve uzimajući u obzir prave razloge radi kojih je doista tużitelj nazočio i ovogodišnjem glazbenom festivalu "Ultra" u Splitu, o čemu se izjasnio na svojem Facebook profilu dana 17. srpnja 2017. godine. Tużitelj nadalje navodi da je ovakvo javno objavljivanje neprovjerenih informacija, odnosno izvrgavanje tužitelja javnom sramoćenju i difamaciji koji su uslijedili i iz neprimjerenih komentara čitatelja portala tuženika i spornog članka ("Bolje nek ode moliti za one u Vatikan što orgijaju a ne sa ovima. Koji licemjer" — Korisnik petar8 na 15.07.2017.  u 13:56 sati", "Pope zašto se ne ożeniš i odgajaj svoju djecu, tuđu pusń na miru.“

— Korisnik kao-2 na dan 15.07.2017. u 13:25 sati; "Stojiću koga ti muljaš, kad si se vratio doma, uplatio si svoj omiljeni gay "plati pa gledaj" tv program i šamarao majmuna do besvijesti." — Korisnik universe na dan 15.07.2017. u 13:46 sati; "Ko te uopće zvao u Hrvatsku? Idi u svoju Bosnu pa tamo popuj i pametuj." — Korisnik OttoVonBismarck-1 na dan 15.07.2017. u 14:07 sati) a kojih je neprimjerenih komentara na sporni članak u notorno velikom broju (preko 500) kao i neopravdano neudovoljavanje zahtjevu tużitelja za objavu ispravka, predstavlja kršenje novinarske etike, ali i morala općenito, naročito jer se radi o javnoj objavi informacija o izjavama koje su dane navodno od strane poznatog i uglednoj redovnika, odnosno  od tužitelja.  Tużitelj  navodi  da je namjera  tużenika  bila  povrijediti mu cast, ugled i dostojanstvo sto proizlazi i iz neprimjerene fotografije koja sadržana u naslovu članka na kojoj se nalazi osoba sa natpisom "masturbate" i to neposredno uz fotografiju tužitelja, as sve u cilju privlačenja broja čitanosti spornog teksta i izlaganja tužitelja blaćenju sve u cilju povrede njegovog dostojanstva. Tužitelj ističe da je neposredno nakon objave spornog članka, na drugim web portalima od tuženika preuzet i objavljen sporni članak (kao sto je primjerice hr.nl.info.com, net.hr, dnevno.hr). Slijedom toga, tužitelj temeljem cl.I I00 Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kn imajući pri tome u vidu sve okolnosti slučaja kao sto su značenje povrijeđenog dobra, jačinu povrede ugleda tužitelja i smatra da je zatraženi iznos primjeren kao satisfakcija za duševne boli zbog povrede prava osobnosti. Osim toga, tužitelj zahtijeva objavu presude na trošak tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nisu ispunjene procesno pravne pretpostavke za podnošenje tužbe, da ista nije sastavljena u skladu s odredbama cl. 106 i 186. Zakona o parničnom postupku. Prigovara se označenoj visini vrijednosti spora jer je tužitelj  ustao  sa dva tužbena zahtjeva, dakle jedan sa isplatom iznosa od 50.000,00 kn, a drugi sa zahtjevom za objavu presude. Tuženik navodi da tužitelj nije predložio dokaze na okolnost nastanka štete i uzročne veze sa radnjom tuženika i da stoga tužitelj preuranjeno traži od tuženika dokazivanje činjenica koje oslobađaju tuženika od odgovornosti za štetu. Tuženik osporava odgovornost, osnov i visinu štete u skladu s odredbama Zakon o medijima i Zakona o obveznim odnosima.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: članak objavljen na portalu 15.07.2017.g. (list 9- 13 spisa), Zahtjev za ispravkom informacije sa preslikom povratnice i potvrde o primitku pošiljke (list 14-18 spisa), dopis tuženika od dana 26.07.2017.g. (list 19 spisa), izvod iz Istraživanja najčitanijih portala u RH (list 24-48 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka Stele Tuđan, Ivan Stjepan Horvat, Maroje Burum, Marije Brčić i Merite Arslani (list 72-75 spisa) te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjenom provedenih dokaza sud je došao  do uvjerenja daje tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Spomo je između stranaka nastanak štetnog događaja, uzročna veza između objavljenog članka i štete u vidu povrede prava osobnosti. Sporna je odgovornost tuženika prema Članku 21. Zakona o medijima.

Na sporne okolnosti sud je proveo dokaze predložene po parničnim strankama. Sud je odbio provođenje dokaza suočenje tužitelja i svjedokinje Merite Arslani iz razloga koji će nastavno u obrazloženju iznijeti.

 

Svjedok Stela Tuđan u svom iskazu navodi da je u vrijeme objave spornog članka radila u smjeni na web stranici 24Sata. U to vrijeme sa deska su joj javili da je stigla poruka od kolegice novinarke Merite koja je to nekom javila sa deska sa zadatkom da o tome napise članak. Nakon toga je pozvala kolegicu i pitala sto je bilo i ona je rekla da je na glazbenom festivalu prisustvovao  tužitelj  i da je pri tom rekao "Ovo je strasno" i da se zgražao, odnosno I na oskudno odjevene ucsenike festivala. Dakle, svjedok navodi da osobno nije bila nazočna i prepričala je ono sto joj je kolegica rekla. Dakle, dio članka je bio prijenos onoga sto joj je kolegica rekla, a dio članka je prenijela iz prošlogodišnjeg festivala, odnosno ono sto je tada tužitelj rekao sto su preuzeli iz drugih medija. Navodi da joj nije poznato i nije čitala kakvi su bili komentari čitatelja, da je naslov teksta odredila kao i priložene fotografije,  odnosno  ona  je predložila takav naslov, a urednik nije ništa u tome promijenio. Navodi da su fotografije skinute sa tzv. piksel-a a koje su snimljene taj dan na Ultri, dok je fotografija tužitelja skinuta  sa arhive. Navodi da u vezi objave spornog članka nije kontaktirala tužitelja odnosno da je unijela informaciju od svoje kolegice, a potom objavila članak bez da je kontaktirala tužitelja, a, koliko se sjeća, navedenu  informaciju  dobila u prijepodnevnim satima, te da je neposredno nakon  objave  tog članka razgovarala  sa kolegicom  telefonski.  Navodi  da nije  vidjela  ništa neobično  u informaciji  od kolegice  jer navedeni  festival  nije mjesto  gdje dolaze uobičajeno svećenici imajući u vidu narav takvog festivala dok drugi dio koji govori o tome zašto je tužitelj  bio  prisutan,  odnosno  gdje se citiraju njegovi  navodi  iz ranijih festivala  je  zapravo samo prenijela članak iz drugih medija.

Svjedok Ivan Stjepan Horvat u svom iskazu navodi je osobno bio nazočan na festivalu i to po pozivu organizatora, odnosno Marija Buruma koji je tajnik i koji je uputio poziv da sudjeluju na tom festivalu. Dobili su informaciju da za vrijeme trajanja festivala ne  kontaktiraju  odnosno ne komuniciraju sa novinarima te da ce eventualne izjave dati nakon održavanja festivala. Osobno kao i osobe koje su se nalazile u neposrednoj blizini nisu dakle davale informacije na novinarska pitanja, a sjeća se da je osobno vidio novinara nekog portala koji ima sjedište u Dalmaciji. Navodi da se njihovo prisustvo na festivalu sastojalo u tome da pomažu sudionicima, da im daju vodu, i na sve druge moguće načine da im pomognu pa su im se tako ljudi obraćali sa raznim pitanjima kao što su kako doći do neke odredišne točke i uopće imali su oznake tako da su na sve upute sudionika za pomoć takvu pomoć  i pružali, te su stoga zapravo imali i puno posla. Sto se tiče tužitelja navodi da je on bio prisutan na festivalu svega dva do tri sata i nakon toga je napustio festival, naime navodi da su radili u grupama i pravilo je da u grupi bude najmanje tri osobe. Svjedok navodi da ga je začudio sadržaj spomog članka jer je upravo dakle organizator, odnosno tužitelj, sugerirao da ne daju nikakve izjave za novinare, pa ga stoga začudilo da bi on osobno davao nekakvu izjavu iii informaciju. Sto se tiče samih komentara na objavljeni članak, iste nije čitao, a inače nema običaj citati portale koji ima sadržaj kao sto to ima tuženik, odnosno 24ata. Svjedok navodi da su te večeri tim sačinjavali tužitelj, Marija Brčić i osobno svjedok, a ukupno sudionika je bilo oko 50-tak koji su imali dakle iste ciljeve i istu organizaciju, da su ucesnici pristupali festivalu negdje u vremenskom razdoblju između 19 i 20 sati, pa negdje do 24, jer  su se morali vratiti do I sat poslije ponoći na mjesto gdje su bili smješteni. Tu istu večer tužitelj je došao nešto kasnije od ostalih, a nakon toga je cijelo vrijeme bio sa ostalima u timu. Navodi da nije vidio da bi tužitelj davao bilo kakve izjave iii informacije  bilo kojim osobama koje bi bile novinari  iii bile u svojstvu novinara. Nakon toga, drugi dan, tužitelj se povukao i bio  je  vidno uznemiren te nije prisustvovao redovnim okupljanju i sastanku koje prethodi odlasku na festival s time da je rekao da ga je to posebno pogodilo imajući u vidu da je on upravo od sudionika tražio da ne daju nikakve izjave. Svjedok navodi da tim znaci da sudionici dakle najmanje tri djeluju zajednički, odnosno ne odvajaju se,  a njihov timje bio zadužen da se seta  u prostoru dok su posebni timovi bili zaduženi za stand, odnosno svatko je  imao svoja posebna zaduženja. Navodi da je tužitelj izričito rekao da navodi koji su objavljeni nisu istiniti i da to on nije rekao, a da je Maroje Burum tajnik organizacijskog dijela evangelizacije na Ultri.

 

Svjedok Maroje Burum u svom iskazu navodi da je tajnik organizacije koja se zove zapravo nazivom evangelizacija na Ultri i da već treću godinu djeluju i da je ta organizacija zapravo zaživjela. Dakle, svjedok navodi da je on mladi organizator dok je tužitelj sudjelovao u svojstvu duhovnika. Cilj te organizacije kao mladih katolika je sudjelovati na događanjima mladih ljudi pa tako Ultra Festivala i to sa jasnom svrhom da sa tim mladim Ljudima razgovaraju, da im pomažu, na bilo koji način koji je moguća pomoć pa su im tako primjerice dijelili vodu, zatim razgovarali sa istima i pomagali. Kako je svjedok glavni organizator njegova uloga je da zapravo na neki način nadzire da Ii je sve u redu sa pojedinim timovima, tako da je zapravo stoga često u žurbi kako bi sve iskoordinirao. Pravila organizacije i  to unatrag tri godine je jasno, odnosno nitko od sudionika ne smije davati izjave i informacije novinarima dok traje festival te je to jedino moguće nakon sto se zatvori festival, odnosno sljedeći dan. Navodi daje osobno kontaktirao sa sudionicima i da su mu neki pričali da su ih novinari tražili izjave, i da su se zahvalili na tome i uputili novinare dace informacije i izjave biti dostupne nakon zatvaranja festivala, odnosno sljedeći dan. Dakle, od sudionika je čuo negodovanje nakon sto je objavljen sporni članak i pitanja zapravo kako to da je tužitelj davao izjavu za medije iako je zapravo zabranjeno davati takve izjave sto bi posebno tužitelj kao duhovnik trebao poštovati.  Nakon toga je svjedok razgovarao sa tužiteljem i pitao ga o čemu se radi, na sto mu je tužitelj odgovorio da on nije davao nikakve izjave i  da to nije istina sto mu je svakako i povjerovao imajući u vidu da su se držali tih pravila i daje tužitelj glavni duhovnik te organizacije. Tužitelj je pri tome bio uznemiren i objašnjavao je dakle i čudio se kako je došlo do objave spornog teksta iako osobno nije ni na koji način komunicirao i kontaktirao novinare. Svjedok navodi da cilj prisustva na festivalu nije zgražanje već evangelizacija, odnosno djelovanje medu mladim ljudima koje su pomagali na razne načine, kao pozivi hitnoj pomoći, po potrebi policiji, razgovori pa i zajednička pjesma koja se pjevala zajedno sa ostalim pripadnicima katoličke vjere s time da ističe da to nije bilo prisustvo na prvom festivalu već na drugom, a i ove godine su prisustvovali na festivalu koji je održan. Navodi da je tužitelj bio uznemiren, a i bili su uznemireni i ostali članovi jer cilj  te organizacije nije zgražanje sto zapravo upućuje na neku drugu poruku od one koju su htjeli, a to je zapravo pomoć evangelizacija i sve sto bi moglo biti od pomoći ostalim učesnicima tog festivala. Navodi da su ga nazivali dakle pripadnice njihove organizacije i komentirali daje to zapravo umanjilo značaj i duhovnu poruku našeg djelovanja, pa je ispalo zapravo daje cilj bio posve nešto drugo. Navodi da je tužitelj sudionik festivala od samog početka odnosno od prve godine odvijanja tog festivala te da spornu večer nije bio u neposrednom kontaktu  sa tužiteljem odnosno nema neposrednih saznanja s kime je tužitelj  razgovarao  te  večeri. Navodi daje organizacijski djelovalo na festivalu te godine oko 50-tak sudionika, a timovi su bili po najmanje dvoje iii troje ljudi pa nadalje.

Svjedok Marija Brčić u svom iskazu navodi je bila osobno nazočna festivalu i to na poziv Maroja Burum koji je organizator. Ta ideja mu se činila zanimljivom, a njihovo prisustvo na festivalu je bilo organizirano na način da djeluju u skupinama od najmanje troje ljudi tako da su na taj način bili organizirani, a svrha se svodila na to da pomognu osobama odnosno sudionicima tog festivala. Navodi da nitko od novinara nije zatražio od njega  bilo  kakvu izjavu iii informaciju i također nije vidjela da bi tužitelj razgovarao  sa novinarima,  odnosno da bi davao kakve izjave. Naime, takve izjave se nisu niti očekivale jer je upravo bila uputa da se za vrijeme održavanja festivala ne daju nikakve izjave već da se takve izjave i informacije daju medijima nakon o končanja samog festivala odnosno sljedeći radni dan. Sutradan su primijetili da sastanku ne prisustvuje tužitelj, a cula je od sudionika da je isti uznemiren objavom spornog teksta, posebice iz razloga jer je to upravo uputa od strane samog organizatora i samog duhovnika. Čula je, iako osobno nije kontaktirala tužitelja, da je bio uznemiren, da je objašnjavao da to nije istina, a konkretno je imala dosta zaduženja odnosno dan joj je bio ispunjen tako da nije bas posebno razmišljala o samom sadržaju odnosno problemima do kojihj e došlo vezano uz objavu spornog članka. Spomi članak je pročitala no nije pročitala komentare uz taj članak. Svjedok navodi da je u grupi djelovala sa tužiteljem i Ivan Stjepan Horvat. Navodi da se ne sjeća da bi na bilo koji način imala saznanja o nekim posljedicama koji bi proizveo spomi članak, odnosno na konkretno pitanje da Ii  bi tužitelj imao problema unutar crkvene hijerarhije.

Svjedok Merita Arslani u svom iskazu navodi daje osobno bila nazočna održavanju festivala i bila je u većem društvu koje je bilo pomalo euforično i poprilično bučno. U blizini je vidjela tužitelja koji je stajao sa dvije, tri muške osobe koje nisu bile u svećeničkoj odori već u civilnim odjelima i da je prolazivši pokraj tužitelja uzviknula "Ej Stojiću, kako je?" na što je čula da je rekao "Ovo je strašno". Prethodno su u društvu samo komentirali da je na festivalu prisutan i tužitelj. Nakon toga je poslala poruku svojoj redakciji dakle sa izjavom tužitelja "Ovo je strašno". Na telefonski poziv svoje kolegice Stele Tuden je opisala način koji je prethodno rekla, odnosno da je u prolazu rekla to sto je rekla i to sto je tužitelj odgovorio, još joj je davala neke informacije o tome kakva je atmosfera, koliko ljudi ima i slično. Sto se tiče samih komentara čitatelja iste nije čitala. Također na upit raspravnog suca navodi, da se prethodno nije predstavila tko je i sto je, odnosno da je novinarka i da traži određenu izjavu za medij tako da je to zapravo bilo usputno i izjava koju je cula dakle u prolazu i koja je glasila "To je strašno". Navodi da nije uputila svoju kolegicu Stelu Tudan na način da bi možda službeno kontaktirala tužitelja povodom te izjave. Svjedok navodi da je na festivalu bila privatno u svom društvu ali je uobičajeno da oni kao novinari prenose izjave i informacije i u trenutku kada nisu službeno na terenu odnosno po nalogu redakcije i urednika. Dakle, osim spomog teksta, nije kao novinarka radila na poslovima vezanih za informacije sa festivalom Ultra. Također ističe da nije u rubrici kojoj pripada predmetni članak (tzv. šou vijest) već radi za rubriku "Vijesti". Da Ii je bilo kakvih razgovora u redakciji u vezi objavljenog članka nije joj poznato. Svjedokinja navodi da je tužitelja po prvi puta vidjela na festivalu,  dakle 2017.g. kada je objavljen spomi članak te da je prepoznala tužitelja koji bitnom izgleda kao  sto to izgleda i danas na rocistu. Svjedokinja navodi da je nakon izjave "Ovo je strašno" stekla dojam da je tužitelj to izrekao općenito imajući u vidu sudionike festivala, odnosno konkretno društvo koje je prolazilo za koje je već rekla da je bučno, a osim njezinog društva bilo je još puno Ijudi koji su prolazili jer se zapravo radi o jedinstvenom  ulazu u Ultru. Njezino društvo je uglavnom kao i ostali sudionici festivala imalo uobičajeno  ponašanje za takvu priredbu kao i uobičajen i primjeren izgled takvom događaju te po  ničem nisu odstupali od ostalih. Kadaje to tužitelj izrekao za svjedokinju je to bilo potpuno očekivano iako osobno ne  poznaje tužitelja, no međutim prati kroz medije istog djelovanje koje ocjenjuje konzervativnim pa je stoga očekivala takvu reakciju, odnosno takva izjava je nije iznenadila. Navodi da se uobičajeno predstavi kao novinarka prilikom uzimanja izjave ali koji puta po njezinoj procjeni prenese izjave primjerice nastupe političara i organizirane skupove na kojima govornici daju izjave, odnosno kada osobno to procijeni imajući u vidu da ima dugogodišnje iskustvo kao novinarka. Svjedokinja  navodi da je jasno čula tužiteljevu izjavu koju je kasnije sa društvom i komentirala.

Tužitelj, Damir Stojić, u svom iskazu navodi da je kao duhovnik i jedan od organizatora sada već treću  godinu  sudjelovanja  na  Ultra  festivalu  sa ciljem činiti dijela milosrđa,  odnosno pomagati na bilo koji način uzvanicima tog festivala. Navodi da su dakle organizirani i u toj organizaciji ima ih oko 50-tak sa točno određenim zadacima i načinom na koji će djelovati. Ističe da je dogovor bio da se za vrijeme trajanja festivala ne daju nikakve izjave medijima i posebice je tužitelj inzistirao na tome što su svi ostali prihvatili. Prvi dan festivala je bio nazočan i obavljali su uobičajene poslove na pomoći u svim  situacijama, odnosno humanitate pomoći svima onima koji zatraže bilo kakvu pomoć od njih. Tijekom tog dana bilo je nekoliko novinara koji su se predstavili kao novinari i koji su tražili izjavu sto je kao i ostali drugi, odbio objasnivši da je dogovor da izjave neće davati za vrijeme trajanja festivala. Sutradan je pročitao objavljeni članak i jako ga je uzrujao tim vise sto je  znao  da  ce to narušiti njegov autoritet unutar članova imajući pri tome u vidu da je bas tužitelj izričito zahtijevao da se ne daju bas nikakve izjave za vrijeme trajanja festivala. Nakon sto je pročitao članak, kontaktirao  ga je Maroje  Burum  koji je isto jedan od organizatora  i  pitao ga sto se to dogodilo, odnosno da se unutar članova prepričava o tome da je dao izjavu iako je sam izričito zahtijevao da se takve izjave ne daju. To ga je dovelo u neugodan položaj odnosno bio je i uzrujan zbog toga te je dakle drugi dan trajanja festivala izbjegavao dolazak i to iz razloga sto nije bio spreman objašnjavati svima da to nije istina i da to nije rekao. Ističe da nije točno i da nije rekao "ovo je strašno", a nakon navodno sto je gledao u oskudno odjevene uzvanike. Svjedokinju  koja je saslušana kod suda se ne sjeća i ne sjeća se događaja  kako ga ona opisuje  i tu osobu ne poznaje.  Ističe da se događaj  kako ga opisuje  svjedokinja  Merita   Arslani  nije dogodio. Navodi  da su pravila  organizacije  takva  da se djeluje  u grupi  po tri osobe  tako da tužitelj u nijednom trenutku nije djelovao samostalno već su uz njega bili prisutni  pater Stjepan Horvat i Marija Brčić. Navodi da su pitanja uslijedila navečer kada se pojavio na drugom danu trajanja festivala i da su se ljudi raspitivali, da su razgovarali  o tome, najčešće  sa Marojem, a i neposredno je odgovarao na ta pitanja i to tijekom trajanja  festivala,  a dobivao je dakle poruke sa pitanjima o čemu se zapravo radi i da objasni zašto  je  davao izjave. Navodi da je neposredno nakon saznanja bio uznemiren, uzrujan tako da je taj dan izbjegavao i dnevne obroke i komunikaciju sa ljudima. Navodi da je njegov izgled i njegovo odijevanje tijekom ljetnih mjeseci se znatno razlikuje, te da u ljetnim mjesecima nosi sivu košulju kratkih rukava i da tijekom ljeta nosi bradu, dok preostali dio godine je redovito u svećeničkim habitu crnog odijela i kolar. Navodi da je nakon proteka festivala na društvenim mrežama objavio službeni status i svoja iskustva i viđenja festivala sto su većina medija i prenijela.  Nadalje  navodi  da je spome večeri  došao negdje  na festival  oko 22 sata i to nešto  kasnije nego sto je uobičajeno iz razloga sto je bio na putu, a uobičajeno je prisustvo na festivalu od 20 do 24 sata, a na upit zašto su organizirani tako da djeluju u skupini, odgovara da je  to  zato  sto  su  potaknuti  evanđeoskim  naukom  prema kojem  Isus  djeluje  u grupi od I  najmanje dvoje ljudi. Navodi da su uzvanici festivala prilazili k njima sa određenim zahtjevima dok oni bez njihove intervencije nisu svojevoljno prilazili, dakle imali su jedan stand, primjerice na kojem su dijelili vodu sa porukom na hrvatskom "da Ii ste žedni?" te pri tome ističe da su besplatno dijelili vodu dok se voda na samom festivalu prodaje po znatno višoj cijeni nego sto je to redovna cijena. Navodi da je na samom festivalu bio manji broj Hrvata koji su također dolazili po vodu, no nije primijetio i osjetio da bi ga bilo tko od njih osobno prepoznao. Na pitanje koji glasi: da Ii smatra da su uzvanici primjereno odjeveni i primjerenog ponašanja, tužitelj odgovara da su uzvanici primjereno odjeveni i da  se primjereno ponasaju samog prigodu događaja te cak može reci da je njihovo ponašanje u usporedbi sa sličnim festivalima pristojnije. Tužitelj navodi da je svrha tužbe da se "očisti njegovo ime" s time da može reci da ako se po medijima kritizira njegov rad da s tim nema problema, ali ne može dopustiti da se iznosi laži i neistina. Također dodaje da je u noćnim satima objavljen članak na portalu tuženika u kojem prenose njegove izjave i njegove stavove  i to drži sasvim u redu pa i kada su komentari na to podrugljivi i to ga ne smeta jer nema problema s tim i jedino sto mu je bitno da se istinito prenese sto je rekao. Također navodi da nema nikakvih problema kada se blati njegova osoba, ali svakako ne podnosi da se pišu neistine i laži i to je ono sto ga pogađa i zato je u 12 godina tri puta bio na sudu i to sva tri  puta kada su prenesene neistine, a da se u pogledu predmetnog članka vodi samo jedna i to konkretno ova parnica.

Spomi članak nosi naslov "Na Poljudu je sinoć bio i don Damir Stojić: "Ovo je strasno'"'. Sporanje sadržaj članka "Prošle godine don Stojić je molio na Splitskoj rivi, a čini se kako je ove godine odlučio nabaviti kartu za festival. Svećenik je stajao na Poljudu, promatrao oskudno odjevene posjetitelje i zgražao se." Nakon toga članak je opremljen dvjema fotografijama koje se nalaze jedna uz drugu i to s lijeve strane sudionicima festivala sa čitljivim transparentom na kojem piše "masturbate", a do toga je fotografija tužitelja. Ispod fotografije se nalazi sitnije otiskanim slovima "na Splitski stadion jučer su pristigli ljudi iz svih dijelova svijeta. U spektaklu je uživao i Milan Bandić, a čini se kako je svoju kartu za Ultra Europe nabavio i jedan svećenik." Na sljedećoj stranici - koja se nalazi na Listu 10 spisa, nastavlja se tekst koji glasi :"Naime, Damir Stojić (44) stajao je na Poljudu, promatrao oskudno odjevene posjetitelje i zgražao se. - Ovo je strašno - rekao nam je." Potom se nalazi fotografija posjetitelja festivala, a nakon toga tekst "Prošle godine Stojić je bio na Splitskoj rivi te zajedno sa zajednicom Srce Isusovo je molitvom i pjesmom dozivao Boga. Njihov cilj bio je posjetiteljima dokazati da Ultra nije samo "seks i droga" već da festival može biti mjesto za religiju.

Po objavljenom članku tužitelj se u zakonom propisanom roku obratio glavnom uredniku sa zahtjevom za objavu ispravka spome informacije, u kojem zaključno navodi  da je s obzirom na činjenicu da je autorica članka iznijela neistinite i neprovjerene kvalifikacije imputiranjem istih kao navodne stavove don Damira Stojića u vezi ovogodišnjeg održanog glazbenog festivala "Ultra" i to s jedinim ciljem da don Damira Stojića izvrgne medijskom Iinču, te se radi potpunog i pravodobno informiranja javnosti traži objava ispravka uz ispriku urednika.

Na tužiteljev zahtjev odgovoreno je pismenom (list 19 spisa) u kojem se navodi da  su zaprimili dopis tužitelja od 17. srpnja 2017.g. i da nisu u mogućnosti postupiti po njegovom traženju iz razloga predviđenih Glavom VI Zakona o medijima. U navedenom pismenu nije označeno tko je skriptor tog pismena i stoji nečitak potpis bez naznake skriptora potpisa. Pismeno ima memorandum tvrtke tuženika i zig tvrtke. Ovako paušalan odgovor  bez navođenja konkretnih razloga zbog Cega je odbijen zahtjev tužitelja za ispravkom informacije je neprihvatljiv jer isto tako, kao sto je tužitelj bio dužan obrazložiti Zahtjev za ispravkom informacije, postoji i obveza tuženika obrazložiti razloge zbog kojih odbija zahtjev za ispravkom informacije, sto nalazu načela savjesnosti i poštenja, koja se zahtijevaju u pravnom prometu.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi suočenja svjedokinje Merite Arslani i tužitelja iz razloga sto tuženik sukladno iskazu svjedokinje Merite Arslani koja je navodno bila u većem društvu koje je bilo pomalo euforično i prilično bučno, nije predložio niti jedan personalni dokaz na tu okolnost. Nasuprot toga svi svjedoci predloženi po tužitelju su iskazali da do takvog susreta i razgovora nije došlo, odnosno da nisu svjedočili takvom susretu i razgovoru, iako su naizmjence bili prisutni na mjestu gdje su dijelili vodu i pružali pomoć sudionicima festivala. Osim toga, sukladno odredbama Zakona o pamicnom postupku predviđeno je saslušanje svjedoka, osim toga sud nije zasnovao svoju presudu isključivo na iskazu saslušanog tužitelja već na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, njihovu međusobnu povezanost i ocjenu svih dokaza zajedno. Temeljem članka 1099. Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena,  iii sto drugo cime se može ostvariti svrha koja  se postiže pravičnom novčanom naknadom. Temeljem članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud ce, ako nade da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema. Prema načelima obveznom prava šteta se prvenstveno popravlja restitucijom te ukoliko štetu nije moguće popraviti na taj način, oštećenik ima pravo na naknadu u ovom slučaju neimovinske štete. Objavljivanje predmetne presude po njezinoj pravomoćnosti, imajući u vidu protek vremena ne isključuje dosudu pravične  novčane naknade, koja je upravo sadržana u presudi koja se objavljuje. Osim toga obrazloženje same presude je opširno i utemeljeno na pravnim načelima koja sadržajno nisu zanimljiva prosječnom čitatelju, dok je sud također imao u vidu da je dakle tuženik odbio zahtjev za ispravak informacije koje bi kao takav bio prikladniji za restituciju.

U odnosu na zahtjev za naknadom neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao okolnosti iz članka 21. Zakona o medijima koji isključuju odgovornost nakladnika za naknadu štete. Predmetna informacija nije utemeljena na točnim činjenicama iii na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i nije dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove tocnosti, te da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, i nije dokazao da je postupao u dobroj vjeri. Naprotiv, tužitelj je dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete. Iz iskaza saslušane svjedokinje Merite Arslani nedvojbeno proizlazi da je bila nazočna održavanju festivala kao posjetitelj, a ne kao novinar sa zadatkom prikupljanja informacija. Svjedokinja Merita Arslani dakle nije kao novinarka ostvarila bilo kakvu komunikaciju sa tuženikom, dapače ista navodi da je na festivalu bila privatno a osim toga da ne radi za rubriku tzv. "show vijesti" već radi za rubriku "vijesti". Tuženik u tijeku postupka nije dokazao sadržaj navodnog razgovora, odnosno kako se to navodi zgražanje tuženika uz rečenicu "Ovo je strasno". Osim toga, novinari rubrike "show" koje je zaprimilo informaciju od izvora nisu postupili u skladu sa pravilima struke i Zakonu o medijima i nisu poduzeli ništa kako bi provjerili istinitost informacije, odnosno nisu kontaktirali tužitelja radi takve provjere. Sama oprema članka kao sto su fotografije, naslov i sadržaj, po uvjerenju ovoga suda nisu prikazane u dobroj vjeri. Imajući u vidu svjetonazorski i vjerski habitus tužitelja, navedene informacije i oprema članka, kao sto su naslov i priložene fotografije, su takvog značaja i karaktera koji opravdava zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti. Iz iskaza saslušanih svjedoka Marije Brcic, Maroje Buruma i Ivana Stjepana Horvata jasno proizlazi da je tužitelj bio posjetitelj festivala kao duhovnik i to sa ciljem evangelizacije odnosno radi promicanja vjerskih istina, a da je samo faktično djelovanje bilo i humanitarne naravi, a ne zgražanje nad izgledom posjetitelja.

Sud je prihvatio iskaz saslušanog tužitelja da je posljedično osjećao nelagodu nakon objave spomog članka imajući pri tome i u vidu da je bio dogovor između pripadnika volonterske skupine na čijem je bio kao duhovnik, da za vrijeme festivala neće komunicirati na bilo koji način sa medijima, a to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka Ivana Stjepana Horvata, Maroje Buruma i Marije Brčić.

Postupajući prema uputi iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, sud je dakle usvojio zahtjev tužitelja za objavu pravomoćne presude, te je slijedom navedenog umanjio zahtjev tužitelja za iznos od 2.000,00 kuna u odnosu na raniju presudu, jer smatra da je u tom dijelu nestala satisfakcija u vidu novčane naknade zbog restitucije.

Odlučujući o visini naknade štete i imajući u vidu odredbu cl.I I00 Zakona o obveznim odnosima, odnosno sve okolnosti slučaja, težinu povrede ali je imao u vidu da se novčanom naknadom kao satisfakcijom ne pogoduju težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U konkretnom slučaju radi se o osobi koja je prisutna u javnosti, koju nakon brojnih javnih istupa možemo smatrati javnom osobom, te stoga treba prihvatiti i negativne vrijednosne sudove novinara izražene u medijima u većoj mjeri, ali ne i neistinite informacije koje nisu ni u kakvoj korelaciji sa dobrom vjerom. Ovaj sud smatra da je primjerena satisfakcija na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.000,00 kn imajući pri tome u vidu povredu prava osobnosti tužitelja ali i okolnost da je tužitelj svećenik, da je navedenom događaju pristupio kao duhovnik i da je cilj i smisao njegovog djelovanja promicanje vjerskih istina koje se ne mogu procjenjivati veličinom novčanog iznosa već je dovoljno i samo utvrđenje da je zbog neistinitih informacija povrijeđena njegova cast, ugled i dostojanstvo. Slijedom navedenog, sud je odbio tužitelja sa iznosom od 42.000,00 kn kao neosnovani omjer naknada neimovinske štete nije i ne može biti kažnjavanje nakladnika sto bi moglo utjecati na njihovu slobodu izražavanja već naknada neimovinske štete  crpi  svoj smisao u pravičnosti i satisfakciji koja nije u jednostavnoj korelaciji sa novčanim iznosom.

Odluka o kamati temelji se odredbom članka 1103 ZOO-ate ista teće od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate.

Odluka o trosku temelji se na odredbi članka 154 stavak 2. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi imajući u vidu da je tužitelj kvalitativno uspio u sporu, dakle da je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete te su tužitelju kvantitativno priznati troškovi uspjeha u parnici 16% uspjeha u prnici prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn i to trošak sastava tužbe po odvjetniku prema tarifnom broju 7 točka 1, sastava jednog podneska 28.11.2017.g. prema tarifnom broju 8 točka 1, trošak pristupa na rodiste 08.05.2018.g., 05.06.2018., 05.09.2018.g., 18.10.2018.g., 10.06.2020. g. prema tarifnom broju 9 točka lte su tužitelji priznati troškovi sastava žalbe prema tarifnom broju 10 točka 1 uz 25 % poreza na dodanu vrijednost, a sve u skladu sa vazecom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je u cijelosti  priznat trošak sudske pristojbe na tužbu  u iznosu 850,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 850,00 kn u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama.

U Zagrebu, 29. lipnja 2020. godine

Sudac: Zorka Čačić Zagrajski, v.r.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

VIDEO

Policija užurbano stigla do polja gdje je nestala djevojčica. Stručnjak komentirao potragu
TRAŽE MALENU DANKU (2)

Policija užurbano stigla do polja gdje je nestala djevojčica. Stručnjak komentirao potragu

Danka Ilić (2) nestala je u utorak oko 13 sati u prigradskom naselju Banjsko polje kod srpskog grada Bora. Djevojčicu traži stotine ljudi, od volontera, policije, Gorske službe spašavanja, helikoptera...

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'
MAJCI VJEŠTAČE MOBITEL

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'

Mještani kažu kako obitelj Ilić godinama nisu viđali u susjedstvu. Kažu kako u toj vikendici već godinama nikoga nema, objekt je zapušten pa susjedima nije najjasnije zašto je obitelj sa sobom tamo povela djecu
Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju
ZBOG NOVIH SAZNANJA?

Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju

Nekoliko pripadnika policije iskopava prostor ispred štaglja gdje je djevojčica Danka Ilić nestala prije dva dana. Pretražuje se teren kako bi se pronašao bilo kakav trag