Turska je, kao i druge zemlje, kao i bivša Jugoslavija, odnosno Hrvatska, sredinom 60-tih, 70-tih godina napravila kvalitetan propis za projektiranje i građenje višestambenih zgrada. Ipak, to nisu primijenili, rekao je profesor Uroš
Svjedočili smo jednoj jako velikoj katastrofi. Nije toliko jednostavno ukratko objasniti zašto su urušio toliki broj zgrada. Postoje uzroci, postoje pravila, nepravilnosti zbog kojih je do toga došlo. Prije sve radi se o načinu i kulturi gradnje te primjenjivanju seizmičkih propisa. Turska je, kao i druge zemlje, kao i bivša Jugoslavija, odnosno Hrvatska, sredinom 60-tih, 70-tih godina napravila kvalitetan propis za projektiranje i građenje višestambenih zgrada, rekao je u razgovoru za HRT Mario Uroš iz Centra za potresno inženjerstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
On je objasnio zbog čega je nakon katastrofalnih potresa u Turskoj i Siriji došlo do brojnih urušavanja zgrada.
- Glavni problem u Turskoj bila je primjena propisa. Loša kvaliteta nadzora i izvođenja. No drugi veliki problem je kultura gradnje u smislu konstrukcijskog sustava koji je dosta popularan. To su uglavnom armirani betonski elementi okvira. To može biti kvalitetno napravljeno i podnijeti seizmičke sile. No problem su bili nekvalitetna gradnja i efekt mekanog kata - što znači da je prizemlje zgrade velik otvoren prostor bez zidova, samo sa stupovima - istaknuo je Uroš.
Profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, Josip Atalić, analizirao je za Novu TV zbog čega su se zgrade rušile kao kule od karata.
- Ne bih volio generalizirati, ali možemo reći da je potres jedan pravi građevinski inspektor ili dr. House i on će vam reći jeste li stari, jeste li se održavali tijekom godina, jeste li nešto rekonstruirali tijekom povijesti. Zgrada izgleda kao da ima meko prizemlje, da je nešto unutra zapravo oslabilo i da je ona zbog toga srušena, mada u Turskoj imamo i primjere lošije gradnje i kvalitete - rekao je.
Na primjeru tri zgrade profesor je analizirao što bi se dogodilo u Hrvatskoj, mogu li one izdržati ovakav potres, odnosno koju jačinu potresa naše zgrade mogu izdržati. Jedna je zgrada iz 1920., jedna je građena 1965. i jedna iz 2010. godine.
- Zgrada iz 1920. godine, te zgrade nisu građene za potres, nisu tako projektirane, od 1965. godine smo nešto naučili, nakon potresa u Skoplju. Ove današnje moderne zgrade projektirane su za potres, ako su izvedene kako treba - pojasnio je.
VIŠE O POTRESU U TURSKOJ I SIRIJI ČITAJTE OVDJE