Kada smo došli u centar Petrinje, psi su bili izuzetno mirni i ozbiljni, iako su inače uvijek razigrani. Niti jedan od njih nije zalajao. Kao da su znali da je sada situacija ozbiljna i tako su se ponijeli, iako su se po prvi put našli u realnoj situaciji za koje ih obučavamo godinama, ispričala nam je vatrogaskinja zagrebačkog DVD-a Prečko i trenerica pasa Ivana Popović.
Lamar, Tya, Colt, Ramos, Witch, Smash i Tamos su psi koji su među prvima poslani u centar Petrinje ne bi li pronašli ljude zatrpane u ruševinama. Kada su stigli na teren, na sreću, ispod tona cigli i betona, nije bilo nikoga. No, ovi potražni psi su, tada, po prvi puta pokazali neviđenu spremnost i znanje u tako opasnim i realnim situacijama. Iako se veteran Witch može pohvaliti i terenima u Albaniji nakon potresa, gdje je imao uspješne pronalaske. Iza svega stoje godine truda, rada i odricanja jer takva spremnost u nepredvidivim okolnostima, ne dolazi preko noći.
Ivana Popović, Tomislav Zdenčar i Gorana Smoljenović, članovi su K9, posebnog tima DVD-a Prečko, a unazad dvije godine, posvetili su se obučavanju potražnih pasa za ruševine i šume. Iza sebe imaju višegodišnjeg iskustva, što u radu sa psima, što u obuci pasa spasioca, a svoje znanje odlučili su implementirati na ostale vatrogasce i njihove pse. Unazad samo godinu dana, zbog cijele situacije s potresima, interes vatrogasaca, ne samo u Zagrebu već i u cijeloj Hrvatskoj znatno je porastao pa im tako sada dolaze i vatrogasci iz okolnih gradova pa čak i Dalmacije. Proveli smo jedan dan na terenu s vatrogascima i njihovim čupavim ljubimcima.
'Treniramo samo u ruševnim objektima'
Nedjelja. Devet ujutro, u dvorištu DVD-a Prečko, dan je krenuo prilično živahno. Čuje se žamor ljudi i lavež pasa. Užurbano se priprema za još jedan u nizu trening s potražnim psima. Prtljažnici vozila već su napola puni jer treba ostaviti mjesta za najvažnije suputnike - četveronožne dlakave heroje. Psi znaju već što ih čeka, sami uskaču u svoj boks u prtljažniku. Mirni su, ali uzbuđeni, pa od uzbuđenja poneki i zalaje, dok očima pomno prati svaki pokret svog 'gazde'. Provjerava se da li je sve spremno te u konvoju od nekoliko automobila i vatrogasnih vozila, kreće se na novu, psima nepoznatu lokaciju.
Nakon 40-ak minuta vožnje, put nas je odveo do stare vojarne nadomak Karlovca. Napušteni, ruševni objekt, savršen je teren za obuku potražnih pasa. Oblači se vatrogasna oprema, kaciga, odijelo, čizme i rukavice jer je na prvom mjestu sigurnost. Desetak njuškica je to vrijeme iskoristilo za igru, a nekolicina njih se provijala između naših nogu ne bi li 'užicali' malo pažnje, dok su ostali trčali oko automobila i znatiželjno promatrali što se događa.
Osim vatrogasaca DVD-a Prečko, pridružili su se im se i ostali članovi DVD-a Zapad iz Zagreba, zatim DVD Orlovac iz okolice Karlovca te vatrogasci iz DVD-a Trogir i DVD-a Marina. Svi oni došli su zajedno sa svojim psima na trosatni trening koji će se odvijati pod budnim okom operantice Gorane. Ona je mozak takvih operacija te koordinira markirante, pse i njihove vodiče na terenu. Inače, markiranti su ljudi koji se skriju u ruševinama kako bi ih psi, isključivo svojim njuhom mogli pronaći. Obučavati pse koji će biti spremni pronaći ljude koji su zatrpani u ruševinama, nije nimalo lak zadatak. Iako obuka s vodičima traje 10 tjedana, potrebno je najmanje dvije godine stalnog treniranja kako bi se pseći njuh razvio do savršenstva.
- Jako nam je bitno da trening radimo na novim lokacijama. Ne možemo u neku ruševinu doći više puta, jer pas onda već nauči koja su skrovišta i više 'ne radi nosom' nego zna napamet. Ovdje su sad početnici, psi u srednjem i naprednom stadiju prema kojima određujemo zadatke. Lakše nam je imati miješani trening jer kraće traje i svaki pas uspije proći barem dvije vježbe. Za početnike, naravno, postavimo što jednostavniji zadatak, dok naprednijima teži - kaže nam Ivana i pojašnjava da je pseća psihologija kao i motivacija, također jako bitna u obavljanju zadataka.
- Psi u jednoj vježbi moraju, po njuhu, moraju pronaći nekoliko ljudi, odnosno markiranata koje smo prethodno sakrili. Nakon što obave svoj zadatak, dobiju zasluženu nagradu. Neki više vole igračke, dok drugi neku mesnu deliciju koja im nije u svakodnevnom jelovniku. Naravno, tu smo i mi koji nakon svakog zadatka glasno bodrimo naše tragače - priča nam Ivana.
Psi obožavaju vježbe
Desetak pasa ispred ruševne zgrade u Karlovcu, nestrpljivo je čekalo svoj red za vježbu. Trening funkcionira tako da samo jedan pas pojedinačno uđe u zgradu i prema naputku vodiča, po njuhu traži markirante. Kada ih pronađe, zalaje nekoliko puta i nastavi tražiti ostale. Samo po govoru tijela njegovog vodiča, pas zna što mu je činiti. Ovdje su riječi suvišne, a Ivana nam priznaje da ipak najteže obučiti vodiče, odnosno objasniti im da psi nisu ljudi i ne razumiju što pričamo, već da se treba bazirati najviše na govor tijela. Psu je to lakše razumjeti. No ipak, nakon svakog uspješno obavljenog zadatka, iz zgrade se zaori glasno bodrenje. Vesela njuškica zatim izlazi iz zgrade sa svojom nagradom, dok drugi pas već ulazi i nastavlja trening.
- Iako ne postoje određene pasmine, ovčari i lovački psi su možda najbolji za ovaj posao jer imaju izraženiji njuh. Najbitnije je da pas nije agresivan niti preplah, a neke problemčiće u ponašanju poput toga da se pas nekad ne odazove na prvu, možemo riješiti kroz obuku. Dosad smo obučili više od dvadeset pasa spasioca, a vjerujem da ćemo i puno više. Nije lagano, jer je potrebno puno strpljenja. Ne obučavamo samo pse nego i njihove vodiče, jer su oboje ključni kako bi se vidio pomak. Jedno bez drugog naprosto ne ide - priznaje Ivana.
Nakon više od tri sata, svaki pas dva puta je dobio priliku pokazati svoje znanje i sposobnost. Pomalo umorni, ali još uvijek razigrani, psi su nastavili druženje dok su se vatrogasci polako vraćali do svojih automobila.
- Poslije treninga, psi spavaju kao bebe. Budu dosta umorni, ali to je znak da smo trening odradili kako treba i da su psi iskoristili sav svoj potencijal. Pokušavamo barem dva puta tjedno održavati treninge, no to ovisi o dostupnosti ruševina i našem vremenu jer gotovo svi mi, ovime se bavimo najčešće u svoje slobodno vrijeme - kaže nam Ivana koja se nada da će i ostali vatrogasci iz Zagreba, okolice, a i Hrvatske prepoznati koliko je obuka za pse spasioce korisna, odnosno koliko im može pomoći kada dođu situacije poput potresa.
Realnost je živimo na trusnom području i da nikad nećemo moći predvidjeti predvidjeti kada će neki novi potres zadesiti Hrvatsku. A ako se to dogodi, sedam njuški K9, posebnog tima DVD-a Prečko, već je spremno za sve izazove.
