Puno o politici govori to što su nam zanimljiviji izbori u SAD-u, a ne naši, dosadni i predvidivi

Dosadno! Za hrvatske predsjedničke izbore obično možete skupiti desetke jakih riječi, uvreda, fraza, kleveta, ocrnjivanja, utopijskih najava. Za ove - ni za lijek. Ništa. Dragan Primorac pozvao je vojsku na otkazivanje poslušnosti vrhovnom zapovjedniku. Ako to učine, obećao im je Primorac, vratit će ih na pozicije nakon što ih Milanović umirovi zbog nedopuštenog pačanja u politiku. Primorac se zapravo referirao na pismo generala koje je Stjepan Mesić umirovio nakon akta pobune, da bi neki od njih nakon pobjede HDZ-a bili rehabilitirani (Krstičević je postao ministar). Ovo je trebala biti repriza te priče. No tko bi odabrao okladu na to da će ga, nakon odlaska u mirovinu, predsjednik Primorac rehabilitirati? Nestranačko-stranački kandidat za predsjednika ima vrlo male, gotovo nikakve šanse. Njega - ako je vjerovati Milanoviću - zapravo zanima besplatna reklama za privatnu medicinsku ustanovu, koju će promulgirati predsjedničkom kandidaturom. Slično stoje koeficijenti i kod Marije Selak Raspudić. Ona jedina među izazivačima ima dostatan intelektualni i karakterni kapacitet za nadmetanje s Milanovićem. Ali nema ono najvažnije - teren i infrastrukturu. Hrvatski izbori su, dakle, dosadni i predvidivi. Ostali kandidati su anonimni.