Radili su puške za Gotovinu i Tuđmana, ali i štafetu za Tita

Sve je počelo kad je moj pradjed Stanko, čuvajući kao dječarac blago u polju, od komada drveta napravio repliku njegove šake. Malo-pomalo pokazivao je svoj talent, trebao je upisati i akademiju, ali morao je raditi. I tako je 1953. godine prvi put registriran puškarski obrt, govori nam Srećko Šiljeg.

Ovim rijetkim zanimanjem bavi se njegova obitelj iz okolice Ljubuškog u Bosni i Hercegovini. Riječ je o zanatu, kaže, koji nema budućnosti.

- Već spada u izumrle zanate - govore uglas Šiljezi, Srećko, brat

Ivica i njihov stric Krešimir, koji vodi ovaj obiteljski obrt i rado se prisjeća vremena kad je posla bilo više, ali i zanimljivih klijenata.

- Pravili su karabin tadašnjem predsjedniku RH Franji Tuđmanu. Najprije sam odbio narudžbu, zbog kratkog roka u kojem sam ga trebao napraviti, ali su me onda nekoliko puta nagovarali i pristao sam. Poslije mi je bilo drago kad su mi rekli da je to jedini dar koji je iz Hercegovine ponio u Zagreb - rekao je Krešimir (78) i dodao kako je izrađivao karabine koji su darovani i ministru Gojku Šušku te generalu Anti Gotovini.

Izradili štafetu za Tita

Njegov obrt izrađivao je i štafetu za Tita u pedesetim godinama prošlog stoljeća.

- Nije imao tko drugi pa su to naručili od nas. Radio sam mu i mali karabin. Poslije su mi rekli da su taj moj rad vidjeli u muzeju u Beogradu - govori nam Krešimir, iako je Stanko, koji je pokrenuo ovu radnju, s bratom Srećkom za Drugog svjetskog rata bio u domobranima.

- Stankova brata Srećka su ubili, ali Stanka nisu iz samo jednog razloga. Trebao im je puškar u ovom kraju pa je zahvaljujući tome preživio - govore Šiljezi pokazujući dokumentaciju o svakoj puški koja je prošla kroz njihovu radnju u više od pola stoljeća.

Sve puške radi ručno

Sve se radi ručno. Nema nekih velikih strojeva kakve smo očekivali.

- Nekada je u dolini Neretve puno ljudi živjelo od lova na ptice pa smo njima izrađivali puške. U Domovinskom ratu bili smo ustrojeni kao remontni centar HVO-a i HV-a za cijelo južno bojište, gdje smo bili postrojba za održavanje vojne tehnike. Iako smo civilni puškari, radili smo i u ratu. Na početku rata izrađivali smo optičke ciljnike na lovačke puške za ZNG Metković, radili smo puške za Tigrove, 4. i 5. gardijsku brigadu, Imotsku bojnu... Ovdje je bilo i strelište kod naše kuće pa sam umalo i oglušio od svog tog pucanja - rekao je Srećko.

Svi su oduševljeni njihovim radom

A da njihov obrt zaista izrađuje vrhunske proizvode, potvrdio nam je njegov brat Ivica, koji je treća generacija u obiteljskom poslu.

- Došao je čovjek iz Ulma i tražio da mu napravimo lovački karabin. Oduševio se - kaže Ivan Šiljeg i kroz smijeh zaključuje:

- Ako je jedan Švabo prezadovoljan, što više treba reći. 

Američki admiral bio je oduševljen njegovim karabinom

Lovačka puška koju ste mi poklonili najposebniji je od svih poklona koje sam dobio. Jednom riječju, prekrasna je, napisao je američki admiral Leighton Warren Smith u zahvali tadašnjem načelniku Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane Živku Budimiru za pušku koju su mu izradili u obrtu obitelji Šiljeg.

Tuđmanovu pušku radili su cijelu noć

Naš karabin su Franji Tuđmanu darovali tijekom posjeta u Međugorju. Radio sam ga cijelu noć, rekao je Krešimir Šiljeg (78).

- Za kundak treba obraditi drvo. Za mehanizam treba poznavati čelik te obraditi i zaštititi metal. I sve to mora biti lijepo i funkcionalno - objašnjava Srećko zahtjevnost postupka izrade takvih pušaka.