Riječki doktori već dva dana spašavaju ronioca Slovenca koji je razvio dekompresijsku bolest

Ronjenje može biti opasno po život ako se ne poštuju sva pravila ovog sporta, fizike i morskih dubina, a da ne treba ronjenju olako pristupati u subotu je naučio Slovenac (37) koji je razvio dekompresijsku bolest i već dva dana mu u barokomori pomažu liječnici iz KBC-a Rijeka.

Kako nam je rekao anesteziolog dr. Marko Milošević, Slovenac je posljednji put ronio prije dvije godine, što je period u kojem se mnoga pravila zaborave. Tako je u subotu na Krku, kaže liječnik, napravio mnogo uzastopnih urona i izrona, i navečer je došao na hitni prijam KBC-a Rijeka sa simptomima dekompresijske bolesti koji su uključivali smušenost, trnjenje ruku i vrata, vrtoglavicu, mučninu i povraćanje. Imao je, kaže dr. Milošević, umjerenu kliničku sliku, no dekompresijska bolest znači da se u tijelu stvaraju mjehurići koji mogu dospjeti u krvne žile te izazvati paralizu ili jednake simptome kao kod srčanog i moždanog udara.

- Prvi tretman rekompresije smo s njim odrađivali u noći na nedjelju do pet ujutro. Taj tretman traje točno četiri sata i 45 minuta, stavili smo ga na dubinu od 18 metara, i preko maske je primao visoku koncentraciju kisika, dvjesto puta veću nego u redovnim uvjetima. Budući da tijekom ronjenja, a uroni su mu bili česti, nije izjednačavao tlak puhanjem kroz nos, mi smo mu prije tretmana stavljali cjevčice u bubnjiće kako bismo i to regulirali – kaže dr. Milošević dodajući da je u nedjelju poslijepodne slovenski ronilac dobio još jedan tretman u barokomori te da se osjeća bolje.

Dr. Milošević i sam se bavi ronjenjem, a kao liječnik koji radi u barokomori morao je proći kompletan tečaj ronjenja. Upravo zato apelira na ljude da ne shvaćaju olako ovaj sport te da ako su rekreativci uvijek u morske dubine idu preko provjerenih ronilačkih klubova koji rade sve po pravilima. Nažalost, ima i onih drugih, koji rade na crno i tako prodaju turistima svoje usluge, što  može završiti kobno. Također, kako kaže dr. Milošević, da bi se razvila dekompresijska bolest čak nije potrebna neka velika dubina.

Već spomenuti Slovenac nije u subotu ronio na više od deset metara, ali s obzirom na česte i višestruke urone i izrone te da nije puhanjem kroz nos izjednačavao tlakove u organizmu, osjet za njegovo tijelo je bio kao da je ronio na 18 metara, što je donijelo daljnje komplikacije. Inače, rad u barokomori vrlo je zahtjevan i mora biti iznimno precizan te podrazumijeva niz zaštitnih faktora. S obzirom da je samo jedna iskra dovoljna da zapali veliku koncentraciju kisika u barokomori, nije dopušteno unositi nikakve elektroničke uređaje, a pacijenti i osoblje nose posebnu odjeću bez džepova kako u njima ništa ne bi mogli unijeti u prostor barokomore.

I općenito za kraj još jednom upozorenje svim roniocima, osobito onima koji rone s bocama, jer kako kaže dr. Milošević, dekompresijska bolest se u pravilu uvijek javlja kod takve vrste ronjenja, a daleko rjeđe kod onih koji rone na dah.