'Roditelje mi je ubila JNA, a ja sad moram platiti za tragediju'

Zaista sam razočarana u hrvatsku državu, koja ima dvostruka mjerila. Dok je bogatima sve oprošteno, strogoća se trenira na nama koji jedva preživljavamo. Imam 1200 kuna mirovine, i država mi ovrhom naplaćuje 42.000 kuna zbog izgubljenog spora vezanog uz ubijene roditelje, kazala nam je vidno potresena  Marijana Osić (50) iz Petrinje.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

05:20

Video: 24sata/pixsell

Ona je doživjela dvije velike tragedije. Nakon što su joj u rodnom selu Kraljevčani kraj Petrinje u noći na 15. kolovoz 1991. ubijeni roditelji, ovih je dana doživjela novi šok jer ona i mlađi brat moraju platiti  po 21.000 kn. To je naknada za troškove suđenja zbog izgubljenog spora u kojemu su ona i brat Ivan (48) tražili od Republike Hrvatske odštetu za ubijene roditelje u terorističkom činu. Nakon što je u rodno selo ušla tzv. JNA, počela su prva maltretiranja od dojučerašnjih susjeda koji su se okomili na Hrvate. Marijana koja je tada imala 24 godine zajedno sa starijim bratom Franjom i mlađim Ivanom otišla u Petrinju. 
- Ostalo je samo nekoliko obitelji. Otac Nikola koji je imao 53 i majka Ana 55 godina nisu željeli ostaviti imanje i stoku već su ostali na selu. Početkom kolovoza se više nije moglo iz Petrinje u Kraljevčane. Od tada nismo vidjeli roditelje – kazala nam je  Marija. Ubrzo su saznali da su im roditelji ubijeni tijekom noći. Sutradan je je mlađi brat Ivan, koji je tada imao 22 godine otišao u selo i dovezao mrtve roditelje. Majku je rafal iz automatskog oružja, kako govori gospođa Marijana, presjekao po trbuhu, dok je otac izašao na vrata i bio pogođen tromblonom na kućnom pragu. Djed Ivan, koji se nalazio u bolnici u Petrinji umro je od šoka. Uskoro je Marijana s braćom otišla u Žežinu kod Velike Gorice gdje su živjeli u progonstvu. 
- Radila sam do progonstva u Gavriloviću. U samo par mjeseci nam se život sasvim okrenuo naopako. Izgubili smo roditelje, djedovinu i djeda i živjeli kao prognanici bez posla – govori nam kroz suze. I suprug joj je ranjen u Domovinskom ratu. 
Poslije Oluje braća su se vratila u rodno selo, a Marijana sa suprugom se nastanila u Petrinji gdje i danas živi. 
- Nismo znali da zločin zastarijeva iako svi govore suprotno. U prosincu 2006. godine smo mlađi brat i ja podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske tražeći odštetu za poginule roditelje. Općinski sud u Petrinji je nakon 10 mjeseci donio presudu da se naša tužba kojom smo za roditelje tražili 300.000 kuna odbija – govori razočarana žena.

U obrazloženju odbijanja tužbe Općinski sud je naveo da „naknada uzrokovane štete zastarijeva u roku od tri godine od saznanja kada je nastala šteta. Odnosno da u svakom slučaju nastupa zastara nakon pet godina“. Tu je presudu potvrdio dvije godine kasnije i Županijski sud u Sisku. Nije im pomogla ni revizija koju su tražili na Vrhovnom sudu, koji ih je odbio . I oni su se vodili istom logikom kao i I. i II. stupanjski sudovi - da je riječ o zastari.
Pomoć su potražili u sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali su od njih dobili dopis da dostave dodatnu dokumentaciju. 
- Mi nemamo nikakve dodatne dokumente osim obdukcijskog nalaze, ali im to nije dovoljno. Ne znamo tko ih je ubio, jer se naša policija iz sela povukla mjesec dana prije ubojstva naših roditelja, koji nisu jedini mučki ubijeni na kućnom pragu – jecajući je kazala gospođa Osić. Dodatnu traumu je doživjela, kad joj je država putem Općinskog državnog odvjetništva sjela na mirovinu. 

Dodaje kako će prije umrijeti nego što će platiti sudske troškove. Pita se ima li u ovoj državi netko dušu?