Roditeljima zatvor! Uskratili liječenje sinu, umro u mukama

Hana Budinski (40) iz Omišlja i Viktor Brnobić (43) iz Kostrene nisu osuđeni za smrt djeteta jer Županijski sud u Rijeci nije prihvatio inkriminaciju iz optužnice da je bolest brzo napredovala zbog neliječenja. Ipak, sud ih je nepravomoćno proglasio krivima da su kao roditelji grubo povrijedili prava svog djeteta, uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje, ali nije nedvojbeno dokazano da su tako skrivili njegovu smrt, javlja Novi list. 

Podsjetimo, dječak je prije tri godine, u dobi od nepunih deset godina, preminuo  od zloćudne bolesti, nakon neliječenja posljedica ne-Hodgkinovog limfoma. 

Zbog 'povrede djetetovih prava', majka djeteta osuđena je na godinu dana bezuvjetnog zatvora, dok je ocu izrečena kazna od godinu i pol dana zatvora. Nisu se pojavili na objavi presude, ali nisu bili ni obavezni doći. U međuvremenu, oni su se rastali, a majka dječaka je sklopila novi brak u kojem je rodila dječaka, koji sada ima godinu i šest mjeseci, a ima i 11-godišnju kćer iz prvog braka s navedenim Brnobićem.

Riječko Županijsko državno odvjetništvo smatralo je da je dječak preminuo upravo zbog neliječenja, da je smrt djeteta prouzročena time da su roditelji grubo prekršili djetetova prava na liječenje, što bi automatski za sobom vuklo i najmanju kaznu od tri godine zatvora.

No, sud nije prihvatio tu inkriminirajuću točku, pozvavši se na  mišljenje medicinskih eksperata, vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, da smrt djeteta nije sa sigurnošću posljedica neliječenja, odnosno nije sigurno da bi dijete preživjelo, ostalo na životu i nakon 5. rujna 2015. godine, i da se liječilo na adekvatan način, konvencionalnim metodama suvremene medicine.  

Čini se kako će se i optužba i obrana žaliti na ovu presudu.

'Ne smatramo se krivima'

Inače, roditelji su na početku suđenja koje je bilo zatvoreno za javnost izjavili da se ne smatraju krivima.  

Podsjetimo, njih se teretilo da su od 6. kolovoza do 5. rujna 2015. godine u Rijeci, a nakon što su liječnici u bolnici utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinovog limfoma te unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod, odbili daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine te konvencionalnim metodama suvremene medicine.nakon što su liječnici u bolnici utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinovog limfoma te unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod, odbili daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine te konvencionalnim metodama suvremene medicine. 

Na vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice 

Optuženi su da su na izričiti vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice, te mu onemogućili potrebnu dijagnostičku obradu i liječenje hematološko-onkoloških bolesnika, te uskratili pravo na liječenje. 

Drugo mišljenje zatražili su tek 1. rujna, kada je u klinici u Avianu u Italiji verificirana dijagnoza akutne limfoblastične leukemije T-fenotipa, no i tada su, navodi se u optužnici, odbili liječiti dijete po protokolima službene medicine i konvencionalnim metodama suvremene medicine (kemoterapijom). 

Tako je uslijed neliječenja došlo do brzog napredovanja i širenja zloćudne bolesti po svim vitalnim organima što je u konačnici dovelo do smrti djeteta 5. rujna 2015. godine.  

Slučaj u javnosti nekoliko dana prije dječakove smrti 

Za slučaj se u javnosti doznalo tek nekoliko dana prije dječakove smrti kada je početkom kolovoza dječaku u Dječjoj bolnici Kantrida dijagnosticiran rak limfnih čvorova, no nakon jednog dana provedenog na Kantridi, roditelji su ga odveli iz bolnice, potpisavši izlazak uz izliku da žele još jedno mišljenje. 

Bolnica je tada o svemu obavijestila Centar za socijalni rad u Omišlju, budući da je dječak nakon razvoda roditelja živio s majkom, a koji 13. kolovoza pokreće postupak za oduzimanje prava uz privremenu mjeru te zahtjev da se dijete da na čuvanje i odgoj u Lovran.
Isti dan podnesena je i kaznena prijava, a 14. kolovoza sudu su podnesena dva prijedloga za lišavanje roditeljstva te su donijeli privremenu mjeru za dodjelu skrbnika i dozvolu za liječenje.  No roditelji od suda dobivaju odgodu budući da su priložili dokumentaciju da s dječakom 1.rujna odlaze u Italiju, točnije u bolnicu Aviano, po drugo mišljenje. 

Liječnik tamo utvrđuje da je bolest progradirala u leukemiju, a u kontaktu s njime, liječnici Dječje bolnice Kantrida obaviješteni su da je dječakovo zdravstveno stanje jako loše. 

Isti dan iz Centra za socijalni rad stiže odluka o oduzimanju djeteta roditeljima te da daljnju brigu o njegovom zdravlju i liječenju preuzima dodijeljeni skrbnik. No dolaskom na adresu roditelja ne nalaze nikog. 

Naime, roditelji s bolesnim dječakom "bježe" u vikendicu prijatelja u Gorski kotar, u Lič, gdje nesretnom djetetu biva sve gore. Kada su pozvali Hitnu pomoć bilo je, nažalost, prekasno i dječak je umire nakon dva sata.

'Da smo dječaka smjeli liječiti, bio bi živ'

Dječaka je u riječku bolnicu, mjesec dana prije smrti, primio predstojnik klinike dr. Goran Palčevski. On je tada za 24sata kazao da je on osobno prvi dan razgovarao s ocem, apelirao na njega te ga pokušao urazumiti i predočiti mu koliko svojim stavom dovodi u opasnost život djeteta.

- U konačnici taj njegov stav je bio i koban za dijete. Da je dijete ostalo kod nas, djetetu bi se sigurno pomoglo i uvjeren sam da u konačnici do ovako neželjenog ishoda ovako brzo ne bi došlo - rekao je prije dvije godine prof. Goran Palčevski. 

U riječkoj bolnici nerado govore o slučaju, ali ipak doznajemo što je dječakov otac “odbrusio” pročelniku klinike na molećive pozive da dopusti da pomognu i liječe dječaka.

- Nemojte me više nagovarati jer, što me više i upornije budete nagovarali, to ću ja biti tvrđi u odbijanju - kazao je otac pročelniku Klinike za pedijatriju riječkog KBC-a, nakon čega je potpisao da ga na vlastitu odgovornost vode izvan bolnice. 

Otac: Htio sam prirodno liječenje, a ne da ga ubije kemoterapija

Otac je nekoliko dana nakon smrti dječaka na Facebooku napisao kako su im u KBC-u Rijeka “prijetili: ako odvedete sina bez kemoterapije umrijet će za najviše 48 h, vi ne volite svoje dijete, niste normalni...”

- Odlučili smo liječiti sina prirodnim neagresivnim putem pomoću sode bikarbone i limuna (Simoncellieva terapija), prirodnih sokova po naputku Dr. Gersona (Gersonova terapija koja je poznata javnosti od 1934 g.), te raznim biljnim kapima tinkturama i antibioticima na istoj bazi, pokušali smo nabaviti i kanabisovo ulje koje je u mnogim slučajevima dovelo do izliječenja ili vidnog poboljšanja, ali kako je taj preparat u Hrvatskoj ilegalan jako ga je teško nabaviti tako da smo ga uspjeli dobiti prekasno - napisao je tada otac.

Majka: Ispunjavali smo njegovu želju 

Majka dječaka je, pak, nakon njegove smrti poručila da je sve radila samo iz ljubavi prema svom djetetu.

- Moje dijete nije htjelo ići u bolnicu i nije htjelo da ga bodu iglama. Mi smo ispunjavali njegovu želju. Bio je inteligentno dijete i znao je što mu treba, a što ne - poručila je tada.

Suze, jecaji i bol za dječaka 

Dječaka je pokopan na groblju u Omišlju na Krku. Na vječni počinak ispratilo ga je dvjestotinjak prijatelja i članova obitelji.