'S 10 godina kupio sam si prvog magarca, Smokvicu! Pet godina kasnije imam ih osam na farmi'

U poduzetništvo sam se upustio prije pet godina. Tad sam, s napunjenih 10 kupio prvog magarca. I to novcima koje sam dobio za prvu pričest.

POGLEDAJTE VIDEO: Lovro uzgaja magarce 

Pokretanje videa...

01:29

Magarac | Video: 24sata/pixsell

Za 2000 kuna kupio sam Smokvicu, a kad je postala spolno zrela, nabavio sam još jednu ženku i tako sam počeo povećavati stado. Danas imam osam magaraca, od kojih su se četiri opulila na farmi, a četiri preostala sam kupio. Mislim da mi je to dobar poduzetnički potez, govori nam 15-godišnji Lovro Kišiček iz Ferdinandovca. Učenik je 1. razreda Strukovne škole iz Đurđevca, a prije mjesec dana počeo je musti magarice i prodavati njihovo mlijeko.

Tri magarice imaju mladunčad, stoga muze samo tri i dnevno dobije oko tri litre mlijeka. Prve početničke boljke brzo je svladao, a tržište ga je još brže prepoznalo i s plasmanom mlijeka nema problema. Uglavnom ga prodaje na kućnom pragu, ali nekada i na sajmenim danima u Đurđevcu. Iako je ove jeseni krenuo u srednju školu te uz to dnevno mora putovati do Đurđevca i nazad, Lovro stigne obaviti sve što je potrebno kako bi njegovo “mini” stado bilo zadovoljno. Novac uglavnom troši na nabavku vlastitih strojeva i opreme.

- Ove godine sam kupio rotacionu kosu i prikolicu. Planiram proširiti staju na roditeljskom imanju. S bratom Tomom (22) dijelim i stado ovaca - kaže Lovro. Objašnjava nam kako svaki od njih ima 35 ovaca i janjadi, a zajedno skrbe o njima jer je Tomo u radnom odnosu i jedan drugoga pokrivaju. Lovro je jedan od najmlađih poljoprivrednika ne samo u Podravini, nego i na širem području. Kad mu je škola prijepodne, ustaje već iza pet sati kako bi nahranio magarce, donio im vode i opskrbio ih svime što im je potrebno te juri na autobus za Đurđevac.

Nakon povratka iz škole ovaj vrijedan dječak se presvuče u radnu odjeću i opet odlazi svojim životinjama. Ako mu je brat poslijepodne na poslu, onda mora sam obaviti sve što treba oko ovaca raspoređenih u tri staje. Roditelji mu na žalost, slabo mogu uskočiti i pomoći jer se bave mljekarstvom i tovom junadi. Roditeljski OPG ima šezdesetak grla krupne stoke za koju sami proizvode hranu.

Lovro i brat Tomo u zakup su uzeli petnaestak hektara zemlje kako bi hranili ovce i magarce.

- Svaki dan sam što više s magarcima. Ja nemam ni PlayStation jer me ne zanima. Zanima me samo život na poljoprivredi i stoga sam od najranije mladosti s mamom Vesnom i tatom Ivanom na poljoprivredi – govori nam ovaj mladi farmer. Kaže da na poljoprivredi ostaju uglavnom entuzijasti i oni koji vole rad na zemlji te svakodnevno “druženje” sa životinjama.

- Za sve čovjek ima vremena ako ga racionalno utroši. Učlanjen sam u KUD Gurgur Karlovčan iz Kalinovca, a tu i tamo izađem s prijateljima – pojašnjavao nam je Lovro dok smo hodali u koralu i divili se kako mu magarci prilaze, a on ih zove po imenima. Prije nego što smo napustili koral, magarci su se poredali kako bi im Lovro podijelio poljupce za dobru večer. Na to ih je naučio.

Objašnjava nam kako svaki od njih ima 35 ovaca i janjadi, a zajedno skrbe o njima jer je Tomo u radnom odnosu i jedan drugoga pokrivaju. Lovro je jedan od najmlađih poljoprivrednika ne samo u Podravini, nego i na širem području. Kad mu je škola prijepodne, ustaje već iza pet sati kako bi nahranio magarce, donio im vode i opskrbio ih svime što im je potrebno te juri na autobus za Đurđevac.

Nakon povratka iz škole ovaj vrijedan dječak se presvuče u radnu odjeću i opet odlazi svojim životinjama. Ako mu je brat poslijepodne na poslu, onda mora sam obaviti sve što treba oko ovaca raspoređenih u tri staje. Roditelji mu slabo mogu uskočiti i pomoći jer se bave mljekarstvom i tovom junadi. Roditeljski OPG ima šezdesetak grla krupne stoke za koju sami proizvode hranu.

Kad već govorimo o hrani za magarce i ovce, Lovro i brat Tomo u zakup su uzeli petnaestak hektara zemlje.

- Svaki dan sam što više s magarcima jer se s njima volim poigrati. Ja nemam ni PlayStation jer me ne zanima. Zanima me život na poljoprivredi i stoga sam od najranije mladosti s mamom Vesnom i tatom Ivanom na poljoprivredi – govori nam mladi farmer.

Kaže da na poljoprivredi ostaju uglavnom entuzijasti i oni koji vole rad na zemlji te svakodnevno “druženje” sa životinjama.

- Za sve čovjek ima vremena ako ga racionalno utroši. Učlanjen sam u KUD Gurgur Karlovčan iz Kalinovca, a tu i tamo izađem s prijateljima – pojašnjavao nam je Lovro dok smo hodali u koralu i divili se kako mu magarci prilaze, a on ih zove po imenima. Prije nego što smo napustili koral, magarci su se poredali kako bi im Lovro podijelio poljupce za dobru večer. Na to ih je naučio.