Sagradio brod i oplovio svijet, a nije znao ništa o plovidbi...

Nisam imao nikakvo znanje o plovidbi, dotad još nisam ni probao jedriti, ma nisam znao ni kako izgleda unutrašnjost jedrilice. No odlučio sam i slijedio svoje srce, kroz smijeh započinje svoju priču Nenad Vlahović (59), Hrvat koji je praktički u vlastitom dvorištu sagradio jedrilicu, kojom je potom preplovio cijeli svijet.

Prije Nenada to je uspjelo jedino Joži Horvatu, a upravo je Horvat bio jedno od Nenadovih velikih nadahnuća. U pripremama za plovidbu, kaže nam, neizbježno je bilo naići na “Besu”, prelijepu knjigu Jože Horvata.

- Ta me je knjiga toliko oduševila da sam je pročitao u jednom dahu, a onda opet i opet. Pomislio sam: ‘Joža Horvat je uspio, pa mogao bih možda i ja?’ - priča Nenad. Ideja je došla spontano. Oduvijek je zaljubljenik u putovanja pa je već u studentskim danima autostopom putovao do Maroka, biciklom išao na more, a avionom u Japan.

- Ja sam doma kad sam negdje u inozemstvu - kaže nam Nenad. Jedrilicu je gradio čak deset godina, iako je mislio da će je završiti puno prije. Svaki dan dizao se u 7 sati ujutro i strpljivo gradio, po desetak sati dnevno. Za potrebe gradnje neko se vrijeme preselio u selo Paruževina. Kako kaže, bio je potpuno posvećen gradnji, čak pomalo lud i opsjednut. Ni u slučaju bolesti nije htio ići doktoru jer bi tako gubio dragocjeno vrijeme. Veliku pomoć imao je od obitelji, prijatelja i poznanika koji su ga podržavali te mu pomagali kad god je trebalo. Svaki detalj broda morao je biti savršen, a paralelno s gradnjom Nenad je naučio jedriti na zagrebačkom Jarunu na malim čamcima tipa Zeta.

- Nakon deset godina mislio sam si: ‘Krenut ću sad ili nikad’. I krenuo sam – govori nam Nenad. Putovanje oko svijeta trajalo je, ponosno navodi, dvije godine, osam mjeseci, pet dana i dva sata. Isplovio je iz zadarske lučice Vitrenjak 14. listopada prije 17 godina, točno u podne. Priznaje da je teško nalazio posadu koja je bila voljna pridružiti mu se na putovanju. Tražio ih je da pokriju samo svoje troškove, dok je Nenad, poput pravog kapetana, sve popravke sam financirao.

- Moja posada su većinom bili stranci, ali nitko nije mogao ostati cijelo vrijeme. U mjestima u kojima sam pristajao na oglasnim bih pločama ostavio poruku da tražim posadu i ljudi bi mi se pridružili. Iznimno mi je značilo da je netko sa mnom - kaže.

Desetmetarskom jedrilicom Jamnica prejedrio je Hrvatsku, Italiju, Španjolsku, Gibraltar, Barbados, Martinique, Svetu Luciju, Trinidad i Tobago, Venezuelu, Panamu, Galapagos, Togo, Fidži, Australiju, Indoneziju, Singapur, Maleziju, Tajland, Šri Lanku, Oman, Jemen, Eritreju, Sudan i Egipat, pa se vratio u Hrvatsku.

Nekim dijelovima svijeta, ukupno desetak dana, plovio je sam. Iskusio je tad pravu psihozu. Malo je spavao. Svakih 20 minuta morao se buditi.

- Drugom brodu treba oko 20 minuta od točke obzora, gdje ga ne vidiš, do mojeg broda, pa sam morao stražariti - priča Nenad.

Na živopisnom putovanju doživio je svašta. Plivao je tropskim morima gdje žive krokodili, susreo se s jaguarom, a umalo su ga opljačkali pirati. Najljepši dio putovanja bila mu je delta rijeke Orinoco. Priznaje, tamo je htio ostati.

- Deset dana smo bili tamo. U tom području žive izvorni Indijanci. Oduševili su me.

Po cijele dane hodao sam džunglom - prisjeća se. Gdje god je pristao, najviše je uživao u šetnjama i razgovoru s ljudima. Uvijek je, kaže, išao u “najgore” dijelove i tako naučio da što su ljudi siromašniji, više žele dati i pružiti, sretniji su i više se gledaju u oči. Rastanak mu je uvijek teško padao. Najgora na putu mu je bila samoća. Falilo mu je društvo.

- Nisam ni s kim imao podijeliti lijepe trenutke, ali zato sam vodio dnevničke zapise. Bio je to način da svoje avanture podijelim s drugima - kaže. Nakon povratka brod je zadržao i usidrio u Tribunju. Visoka cijena godišnjeg veza velik mu je problem pa traži alternativu. Želja mu je jednog dana ponovno otploviti do Kariba sa sinom Matijom (8) ili mu ga pokloniti za 18. rođendan. Ne žali ni zbog čega, no, kaže, danas ne bi opet otišao jer je nakon rođenja sina postao drugi čovjek. Da nema sina, priznaje, već bi bio na drugom kraju svijeta. O putovanju je napisao knjigu “Zov dalekih obala”, a namjerava objaviti još dva nastavka.