Sami si sve plaćamo, a za nas nadarene nitko se ne brine

Razvijenije zemlje članice EU talentirane i nadarene učenike detektiraju najkasnije u srednjoj školi. Primjerice, testiranjem za međunarodne olimpijade iz kemije, fizike i biologije. Oni koji se u toj selekciji pokažu dobrima, mogu računati da će im biti ponuđeno najbolje obrazovanje. Oni koji se pokažu najboljima, imaju pravo na direktnu stipendiju tijekom daljnjeg studija. Hrvatska, nažalost, nema takvu praksu. Sredinom prosinca na Plesu dočekali smo šestoricu naših 15-godišnjaka koji su se s tri medalje vratili iz Argentine s Prirodoslovne olimpijade. Umalo da na olimpijadu nisu ni otišli jer nisu imali dovoljno novca za put. Naposljetku su se pokrpali donacijama gradova, županija, pojedinih građana i tvrtki. Među njima je bio i učenik Ilija Srpak iz Varaždina.

Nema napretka društva bez ulaganja u najbolje

- Razlog zašto Hrvatska nije na olimpijadi bila još uspješnija, premda srebro i dvije bronce nisu loše, leži u tome da oni najbolji u Hrvatskoj u prirodnim znanostima imaju posve isti program u predmetima koji nisu prirodoslovni, recimo povijest i hrvatski jezik kao i drugi smjerovi. U drugim državama, posebice azijskim, koje su i najuspješnije, ako se netko odluči za neko područje, on/a će biti podučavan samo tomu kako bi bio uspješan ne prosječan. No naš obrazovni sustav je takav da svatko mora znati pomalo od svega i na kraju ne zna ništa detaljno - rekao nam je Ilija, koji priznaje da mu znanje koje dobije u školi ponekad nije dovoljno, zbog čega uči i sam. Ilijini vršnjaci u Njemačkoj takvih problema nemaju. Njemačka je odavno shvatila da na svoj industrijski i znanstveni razvoj može računati isključivo ako svojim nadarenim učenicima i studentima omogući što povoljnije uvjete obrazovanja. Vrlo brzo je to isto shvatio i njemački poslovni svijet, tako da danas savezna vlada najozbiljnije računa s tim da privatni sektor, iz vlastite poslovne računice, sve više sudjeluje u motiviranju naprednih studenata. Tu su potom još i razni programi kojima se nastoje popularizirati pojedina strateška ili deficitarna znanstvena područja, vrlo često tehnička, a u pravilu ne manjka ni stipendija tvrtki za koje se natječu pojedina sveučilišta.

Partnerstvo privatnih tvrtki i sveučilišta

Od zimskog semestra 2011. na javnim sveučilištima u Njemačkoj talentirani i uspješni studenti imaju pravo na 300 eura mjesečno. Takve stipendije prima oko 14.000 studenata. Resorno ministarstvo predviđa da će ih do 2017. biti čak 54.000. U Hrvatskoj, s druge strane, stipendije ne idu puno dalje od socijalne mjere.

Država je ove godine raspisala natječaj za 5000 stipendija siromašnim studentima, invalidima te djeci poginulih, umrlih ili nestalih branitelja, kao i djeci invalida Domovinskog rata. Skoro sve općine stipendiraju pojedine studente, najčešće njih nešto više od 6000. Problem je u tome što je riječ najčešće o iznosima od nekoliko stotina kuna mjesečno. A kada je o darovitim studentima riječ, Sveučilište u Zagrebu, primjerice, za prošlu je akademsku godinu s 1100 kuna stipendiralo 140 studenata, odnosno 0,2 posto od ukupnog broja.

Nemaju drugog izlaza nego otići u inozemstvo

Zbog svega toga nije ni čudo da je Hrvatska u nedavnom istraživanju švicarske poslovne škole IMD od 60 zemalja zauzela 58. mjesto po mogućnosti privlačenja talenata.

- U našem školstvu ne postoji sustavna briga o prepoznavanju nadarenih. Naši nadareni odlaze van jer ovdje ne mogu pronaći posao, a kamoli napredovati - zaključio je dr. Nenad Judaš s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta komentirajući švicarsko istraživanje.