News

Komentari 18

Sedlar odgovara Akademiji: Prozivaju me korifeji etičnosti, zašto se niste i prije bunili

Sedlar odgovara Akademiji: Prozivaju me korifeji etičnosti, zašto se niste i prije bunili

Nakon što su nastavnice i nastavnici Akademije dramskih umjetnosti prozvali rektora Damira Borasa zbog financiranja filma Jakova Sedlara, redatelj ih pita zašto nisu reagirali i u drugim sumnjivim situacijama

Akademija dramskih umjetnosti javnim je pismom od rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa zatražila objašnjenje zašto je redatelju Jakovu Sedlaru rektorat platio 274.750 kuna za dokumentarni film "Hrvatske sportske legende". Ističu kako se studentima dramskih umjetnostima daje mnogo manje novca za projekte i obavezni rad na Akademiji.

Potpisnicima pisma redatelj Jakon Sedlar odgovorio je također otvorenim pismom, u kojem ističe kako je Sveučilište u Zagrebu imalo veliki doprinos uspostavljanju organiziranog sporta u Hrvatskoj, te je time logičan promotivni potez bio da se financijski potpomogne realizacija njegova dokumentarnog filma. Film je, naime, prikazan na svečanoj proslavi 350. obljetnice djelovanja zagrebačkog sveučilišta u Zagrebu, a potom i u drugim gradovima.

- Zagrebačko sveučilište u tom veličanstvenom nizu ima iznimno važnu ulogu, jer je organizirani sport u Hrvatskoj započeo upravo na tome sveučilištu uz ključnu ulogu legendarnoga profesora Franje Bučara. To je bio glavni razlog zašto su Sveučiliište u Zagrebu i rektor Boras pomogli (uz još nekoliko adresa od kojih svakako izdvajam GNK Dinamo i Antona Kikaša) realizaciju ovoga filma koji traje 120 minuta, a kraća, engleska verzija, upola manje - piše Sedlar, koji ne vidi ništa čudno u tome da je "Sveučilište pomoglo izlasku u javnost nečega što je dio izrazito pozitivne promidžbe dijela njegove nedovoljno  poznate povijesti".

U pismu Sedlar pita zašto ADU nije poslala "prosvjedni dopis Ministarstvu kulture kada je Hrvoje Hribar dobio 1.400.000 kuna javnih sredstava za spot od 3 minute", te "zašto nisu reagirali prije tjedan dana kada je predstojnik odsjeka Filmske i TV režije, Antonio Nuić, koji je ujedno i predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja te član i predsjednik Auviodizualnog Vijeća HAVC-a sam sebi dodijelio 5.000.000,00 kuna za svoj novi film, iako mu posljednji nije prošao nešto posebno dobro".

Pismo prenosimo u cijelosti:

"Prošle, 2019. godine, Sveučilište u Zagrebu proslavilo je 350. obljetnicu postojanja. Ta velika i okrugla obljetnica obilježena je nizom aktivnosti realiziranih od strane uprave Sveučilišta na čelu s rektorom prof. dr. sc. Damirom Borasom. Sve što je tijekom 2019. napravljeno u duhu te obljetnice (od tramvaja oslikanih znakovima Sveučilišta sa brojem 350, preko mnogobrojnih promocija i tiskanja velike monografije), kulminiralo je velikom proslavom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski na kojoj su, između mnogih, nazočili predsjednica i premijer Lijepe naše, a bilo je i odlično prihvaćeno u javnosti. Jedna od takvih promotivnih aktivnosti kojima je cilj bio podsjetiti javnost  na važan dio hrvatske povijesti bila je i odluka da se financijski potpomogne realizacija dokumentarnog filma “Hrvatske sportske legende”, koji po prvi puta na jednome mjestu govori o svim najvažnijim pojedincima i rezultatima koje su Hrvati ostvarili na sportskom polju. 

Zagrebačko sveučilište u tom veličanstvenom nizu ima iznimno važnu ulogu, jer je organizirani sport u Hrvatskoj započeo upravo na tome sveučilištu uz ključnu ulogu legendarnoga profesora Franje Bučara. To je bio glavni razlog zašto su Sveučiliište u Zagrebu i rektor Boras pomogli (uz još nekoliko adresa od kojih svakako izdvajam GNK Dinamo i Antona Kikaša) realizaciju ovoga filma koji traje 120 minuta, a kraća, engleska verzija, upola manje. 

Rektor Boras u filmu je govorio upravo o tome dijelu povijesti hrvatskoga sporta. Uz njega svojim izjavama u filmu sudjeluju i velikani hrvatskog sporta Luka Modrić, Ivan Rakitić, Janica Kostelić, Sanda Perković, Ivano Balić, Goran Ivanišević, Zlatko Dalić, Mirko Barišić, Ozren Bonačić i dr. Film je imao kino premijeru u Zagrebu u nazočnosti  600 gledatelja, a nakon toga prikazan je u mnogim gradovima širom Hrvatske i svijeta, uvijek u prepunim dvoranama, jer sport je za Hrvate najvažniji dio pozitivnoga PR-a. 

Na temelju svega gore navedenoga ne vidim ništa čudno da je Sveučilište u Zagrebu pomoglo izlasku u javnost nečega što je dio izrazito pozitivne promidžbe dijela njegove nedovoljno  poznate povijesti. Nakon godinu dana od nastanka filma, a kao dio  bjesomučnih napada na rektora Borasa, najprije se javio  Jurica Pavičić u Jutarnjem listu, nakon njega još neki, a kao šećer na kraju, jučer stižu potpisi nastavnica i nastavnika Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu koji protestiraju protiv rektorove odluke da se pomogne nastanak toga filma koji je režirao njegov savjetnik za kulturu. 

To što frustrirani i neupućeni skriboman i njemu slični pišu nije me iznenadilo, jer on i njegov pajdašii uvijek tako rade kada sam ja u pitanju, ali moram priznati da sam ostao neugodno iznenađen kada sam vidio pismo upućeno rektoru Borasu s adrese Kazališne akademije na kojoj sam i ja nekada studirao, a iza kojega stoje imena nastavnika filmskoga odsjeka. 
Naime, zaista je zanimljivo da nikada do sada ni taj ni bilo koji drugi odsjek Akademije nije napisao nešto slično u bilo kojoj drugoj prigodi. A nije da nije bil povoda. Recimo, zašto nisu uputili slilčan protestni dopis Ministarstvu kulture kada je Hrvoje Hribar dobio 1.400.000 kuna javnih sredstava za spot od 3 minute, zašto nisu napisali istome ministarstvu ili podređenom mu HAVC-u kada su neki potpisnici toga pisma dobili milijune kuna za filmove koji su koštali niti 25% budžeta, a ostatak je otišao tko zna gdje (zna se gdje je otišao, ali nije to tema za ovu prigodu), s tim da je te filmove tijekom njihove distribucije gledalo daleko manje ljudi nego je bilo samo na premijeri mog dokumentarnog filma protiv čijeg se sufinanciranja sada bune! Ili zašto nisu reagirali prije tjedan dana kada je predstojnik odsjeka Filmske i TV režije, Antonio Nuić, koji je ujedno i predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja te član i predsjednik Auviodizualnog Vijeća HAVC-a sam sebi dodijelio 5.000.000,00 kuna za svoj novi film, iako mu posljednji nije prošao nešto posebno dobro, poglavito po pitanju broja gledatelja u kinima, dok je npr. moj posljednji dokumentarni film “3069” pogledalo preko 50 tisuća gledatelja, o čemu većina potpisnika navedenog pisma može samo sanjati! Nisam primjetio ni da su profesori i profesorice na ADU propitivale kako je moguće da asistentica na njihovom odsjeku Produkcije, Rea Rajčić, bez ikakvih referenci i sa svega nekoliko produciranih filmova koji se mogu naborajti na prste jedne ruke prošla krajem 2019. i početkom 2020. godine na dva natječaja HAVC-a sa nešto malo manje od desetak projekata dobivši za njih frapantnih sedam milijuna kuna, od čega i jedan dokumentarni film za kojeg potpisuje osim produkcije i scenarij i režiju, iako do sada u svojoj kratkoj karijeri nije napisala niti jedan scenarij i režirala niti jedan jedini film. Koliko se diplomskih filmova studentica i studenata Akademije dramske umjetnosti moglo snimiti za te novce koji su dodjeljeni nekadašnjoj zaposlenici HAVC-a i odanoj suradnici Hrvoja Hribara, s tim da ja, za razliku od dotične i predstojnika odsjeka filmske režije Nuića nisam na platnoj listi ADU i uz milijunska javna sredstva koja im se dodjeljuju od strane krovne nacionalne filmske javne ustanove ne primam plaću i doprinose od Akademije, nego svoj kruh pošetno zarađujem na tržištu od publike koja je najbolji sudac bilo čijeg profesionalnog djelovanja, zbog čega sam do sada producirao i režirao preko stotinu filmova, što je više od ukupnog zbroja filmova svih potpisnika gore navedenog pisma zajedno!

Vrijedi stoga zabilježiti popis tih korifeja etičnosti i pravednosti te velikih, svjetski značajnih umjetnika, producenata, pisaca i znanstvenika koji su svojim radom zavrijedili da im djela koja stvaraju financiraju najveće svjetske filmske kompanije (nikako hrvatske institucije), a studenti koji završavaju studij pod njihovim svekolikim mentorstvom automatski su prepoznati kao jedini pravi  nasljednici Orsona Wellesa i Stevena Spielberga. Njihova imena važno je zapamtiti upravo zbog etičnosti u reagiranju na svaku nepravilnost kada je u pitanju filmska industrija u Hrvatskoj. Evo njihovih imena:

doc. art. Zvonimir Jurić - prodekan za nastavu i studente filmskih studija, doc. art. Antonio Nuić - predstojnik odsjeka Filmske i televizijske režije, doc. art. Vladimir Gojun - predstojnik odsjeka Montaže, red. prof. art. Sergej Pristaš - predstojnik odsjeka Dramaturgije, Damir Terešak - predstojnik Odsjeka produkcije, red. prof. art. Snježana Tribuson, red. prof. art. Zrinko Ogresta, red. prof. art. Lukas Nola , red. prof. art. Davor Žmegač, red. prof. art. Vedran Mihletić, red. prof. art. Arsen A. Ostojić, red. prof. art. Silvestar Kolbas, dr. sc. Snježana Banović, red. prof. art, dr. sc. Saša Vojković, red. prof. art., dr. sc. Sibila Petlevski, red. prof. art., izv. prof. art. Goran Dević, izv. prof. art. Robert Orhel, izv. prof. art. Ognjen Sviličić, izv. prof. art. Lada Kaštelan, izv. prof. art. Mate Matišić, doc. art. Hana Jušić, doc. art. Miran Miošić, doc. art. Tomislav Zajec, dr. sc. Agata Juniku, doc. art., dr. sc. Una Bauer,
doc. art., dr. sc. Goran Pavlić, doc. art., dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić, doc. art., dr. sc. Jasna Žmak, doc. art., doc.art. Ana Letunić, doc. art. Damir Kudin, doc. art. Bojan Mrđenović, doc. art. Mario Sablić, asist. Davor Konjikušić, asist. Igor Bezinović, asist. Tonći Gaćina, Nebojša Slijepčević, vanjski suradnik, Vanja Jambrović, vanjska suradnica, Ivan Miladinov, vanjski suradnik"

Najčitaniji članci