Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Zvala me i rekla da je loše, a da nema nikoga na hitnoj. Bio sam budan jer sam gledao utakmicu, inače spavam u to vrijeme i imam ugašen ton, ispričao nam je Andrejin brat Dinko.
38-godišnja Bračanka, Andreja, majka troje djece od kojih je najmlađe šestomjesečna beba, prije deset dana se srušila ispred zaključane ispostave hitne medicinske pomoći u Supetru, a sad se liječnici u KBC-u Split bore za njen život. Još uvijek je priključena na respirator, a kako su nam rekli iz KBC-a Split i dalje se nalazi u jedinici intenzivnog liječenja Klinike za bolesti srca i krvnih žila.
Ispred hitne ju je pronašao njen brat Dinko Barhanović, koji je za 24sata ispričao što se sve događalo te noći, ali ne samo tad, već je progovorio i o srozavanju zdravstvene zaštite na otoku Braču. Ne želi da se više ikad ikome dogodi ovakva trauma.
- Andreja je na intenzivnoj njezi, još je na respiratoru, ima upalu pluća. Polako su parametri bolje, očekuju da bi danas, sutra bili skinuta s respiratora i onda kreće njeno buđenje. Doktori su jako pozitivni. Ona je mlada, jaka, nadamo se najboljem. Očekujemo da se vrati kući djeci, suprugu Josipu. Želim potaknuti nešto jer u 21. stoljeću mi na Braču nemamo zdravstvenu zaštitu 24sata. Iza 21 sat imamo samo jedan tim hitne s liječnikom. Ovo je puka slučajnost da je tim hitne bio na intervenciji blizu Supetra - govori nam Dinko Barhanović koji joj svakog dana, kaže nam, zajedno s njenim suprugom Josipom odlazi u posjete u popodnevnim satima. Iako je spojena na aparate, oni joj pričaju, žele i nadaju se da ih čuje, da se bori i dalje te što prije ozdravi i dođe kući svojoj djeci.
Sjeća se dobro poziva koji je stigao iza ponoći. Na mobitelu je pisalo Andreja. Njegova sestra. Odmah su ga kaže, prošli trnci.
- Rekla mi je da se ne osjeća dobro, da čeka na hitnoj u Supetru, te pitala bi li došao do nje jer nema nikoga. Ja sam bio budan samo zato jer sam gledao utakmicu, inače spavam u to vrijeme i imam ugašen ton. Bog je htio da imam upaljen mobitel. Osjetio sam u glasu da teže govori, rekla mi je da dođem do hitne. Istog trena sam uzeo ključeve, supruga me pitala što je bilo. Samo sam izjurio, sjeo u auto i došao u roku četiri minute. Trčao sam pred hitnu, očekivao sam da sjedi u čekaonici. No vidio sam da je čekaonica prazna, a tad sam krajičkom oka vidio da netko leži. To je bila ona. Nije bila pri svijesti. Pao sam nad njom i počeo je tresti i dozivati. Tijelo je bilo bez znakova života, počeo sam vikati i dozivati upomoć, udarati po vratima hitne, no nikoga nije bilo. Tad su naišla dva momka, rekao sam im da potraže nekoga u hitnoj, ali rekli su da nema nikoga. Tad sam je okrenuo na bok, izvadio jezik, vidio da ima nešto hrane, i u tom trenu je jedan naš sumještanin stigao Slaven i molio sam da mi pomogne - prisjeća se Dinko.
Tražili su joj puls, ali ga nije bilo.
- On je potom krenuo s masažom srca 30 puta i dva puta upuhivanje usta na usta. Ja sam bio izvan sebe, jedva sam nazvao 112 i dispečeru ispričao da mi je sestra ispred hitne u Supetru bez svijesti. Oni su nazvali hitnu koja je bila na intervenciji. Odjednom je dotrčao vozač hitne, otvorio ambulantu i izvadio napravu za upuhivanje zraka. Onda smo dobili puls. Sve mi je trajalo kao trajala kao vječnost, htio sam tući glavom u zid. To su scene koje sam mogao samo na filmu zamisliti. Onda je hitna skoro otišla na krivu adresu, u kaosu su shvatili da smo dvije kuće iznad hitne. Zatim sam otrčao na raskršće, da ih usmjerim, kad je tim došao odmah su je odveli u ambulantu i nakon par minuta javili da su joj uspostavili puls i da je prodisala. Za to vrijeme u zraku je već bio helikopter i ubrzo su je transportirali za Split, a ja sam privatnim brodom krenuo za Split. Tamo sam dobio informacije gdje je zaprimljena - govori nam Dinko.
Ističe i kako je na Braču situacija takva da kad gliser koji iz Milne vozi pacijente za Split, Brač tad na sat i pol ostaje skroz bez liječnika.
Prisjetio se i situacije kad mu je sestra Andreja rađala prvog sina prije 14 godina, tad je dodaje, postojao privatni gliser koji je imao koncesiju hitne za prijevoz pacijenata.
- Gliser se na pola puta pokvario pa su zvali prijatelja da dođe s drugim gliserom i preveze je u Split. No čak je i to bila bolja solucija jer smo imali gliser koji je 24sata dežurao za prijevoz pacijenata u Supetru, onda su ukinuli tu koncesiju. A sad gliser hitne stoji u Milni, pa dok njega dočekate da dođe. Sve skupa je sramotno, srozana nam je skroz primarna zdravstvena zaštita na otoku. Ovo nije prvi ovakav slučaj na Braču. Pričao asm s liječnicima obiteljske medicine i kažu da je katastrofalna situacija te da je pitanje dana kad će se neka tragedija dogoditi i dogodila se sad. Cijela moja obitelj je rođena i živi na Braču i bilo bi humano da prva pomoć može biti pružena u svako doba dana, a nažalost nije tako. Neki dan smo ostali bez radiologa, medicina rada stiže jednom mjesečno. Pedijatra i ginekologa malo ima, malo nema, a prije smo sve imali - gvoori nam Dinko.
Ogorčen je dodaje, te prije svega žalostan zbog takve situacije. Danima prima na stotine poziva. Zovu ga ljudi s cijelog Brača i govore za svoja iskustva.
- Imam prijateljicu koja je Švicarka i kupila je kuću i doselila na Brač, a sad zbog ovakve zdravstvene situacije razmišlja o prodaji kuće na Braču. Kaže ovo je prekrasno mjesto, ali zna za pravilo zlatnog sata za prvu pomoć, kaže kako ozbiljno razmišlja otići odavde. Mi se kunemo u neki turizam, ulažu se milijarde u što, a primarna zdravstvena zaštita nam je nikakva.
Pa pretprošle godine nam je kao pedijatar privremeno stigao čovjek od 77 godina, imali smo vrhunsku radiologinju, prije mjesec dana je otišla u mirovinu. Imamo aparate, RTG, no nemamo liječnika ni tehničara. Brač čak ima i porast stanovništva, dosta se naših doselilo i iz Slavonije, ljudi zasnivaju obitelji rade, Brač je prekrasno mjesto za život, mirno, lijepo, no eto nemamo zdravstvenu zaštitu kako bi morali imati.
Ja sam obećao sestri i sebi da će za ovo svi doznati da se vidi kakvo nam je stanje. Dalje neka bude na njihovoj duši. Već dobivam informacije da idu sjednice za zdravstvo, dali su obećanje da će se iznići nekakav prijedlog da se riješi problem zaključanih vrata hitne. Nadam se da će se nešto okrenuti. Ne želim ikome da doživi to što sam ja u polumraku na betonu ispred hitne da nemate koga da vam pomogne. Puka je sreća da je naišao moj sumještanin koji mi je pomogao da smo je uspjeli održavati dok nije došao tim hitne - zaključuje.
Kaže i kako ima puno povjerenje u liječnicu koja liječi njegovu sestru u KBC-u Split.
- Dobili smo upite pomoći sa svih strana i iz Zagreba, no uvjereni smo da joj ovdje pružaju sve što treba. Zahvalan sam od srca našem timu hitne koji su tad bili tamo, ali sustav nam ne valja. Ovo se mora promijentii, kako ne znam. Rekli su mi naši doktori da je recimo te večeri u hitnoj bila bar dežurna medicinska sestra ili tehničar da ne bi došlo do ovog ishoda. Rekao sam da neću ovo prešutjeti. Niti sam lijevi ni desni, samo sam obični stanovnik Supetra, ali da u 21. stoljeću nemamo 24h pomoć, to je nehumano. Treba nam dežuran liječnik 24sata.
Da sestra nije uspjela mene dobiti, da ne živim blizu hitne, da nisam došao u roku par minuta, ne bi bila živa. Ja sam sad kući na bolovanju, ne mogu ni funkcionirati, svaki dan joj odlazim i svi se molimo da nam se oporavi i ozdravi - kaže nam na kraju.
Dr.sc. Jasna Karačić Zantetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata za 24sata ističe kako ovaj slučaj nije prvi već da je opetovani obrazac nego simptom ozbiljnog sustavnog problema koji već godinama ugrožava sigurnost građana na hrvatskim otocima.
- Ne želimo prozivati liječnike i medicinare koji često rade u nemogućim uvjetima. Ali želim postaviti legitimno pitanje "Je li po pravilima struke i organizacije zdravstvenog sustava normalno da u gradu na otoku, usred sezone, Hitna pomoć u jednom trenutku ostane bez ikoga u ambulanti i sa zaključanim vratima?". Da se ovo dogodilo nekome od naših roditelja, supružnika ili djece, bismo li i dalje govorili da je "sve bilo po protokolu"?
Ako je ovo standard, onda možda trebamo mijenjati standard. Ako nije, onda netko mora objasniti kako je moguće da građani u najkritičnijim minutama ostanu sami. Što vi mislite: je li ovo organizacijski propust sustava ili jednostavno neizbježna posljedica nedostatka timova i liječnika - ističe Karačić Zanetti.
Neprihvatljivo je, dodaje, da u 21. stoljeću stanovnici i posjetitelji otoka ostaju bez ikakve neposredne zdravstvene dostupnosti u trenucima kada je svaka minuta presudna. Kada jedan jedini tim istovremeno mora pokrivati hitne intervencije na terenu i dežurstvo u ambulanti, sustav je, ističe, unaprijed osuđen na situacije u kojima će pacijenti ostati bez pomoći.
- U pitanju nije pogreška pojedinaca, nego predvidiv organizacijski propust. Posebno zabrinjava činjenica da stručna i lokalna javnost na ovaj problem upozoravaju već godinama. Unatoč brojnim upozorenjima, nije osigurana odgovarajuća kadrovska i organizacijska struktura koja bi jamčila kontinuitet zdravstvene zaštite na otocima. Posljedica takvog pristupa je da sigurnost pacijenata postaje stvar sreće, odnosno toga hoće li se zdravstveni problem dogoditi upravo u trenutku kada je jedini raspoloživi tim već na drugoj intervenciji.
S aspekta sigurnosti pacijenata, ovakve situacije predstavljaju neprihvatljiv rizik. Kada osoba s mogućim srčanim udarom, moždanim udarom, teškom alergijskom reakcijom ili drugim hitnim stanjem ostane pred zaključanim vratima zdravstvene ustanove, posljedice mogu biti tragične. Sustav koji ne može osigurati minimalnu dostupnost hitne medicinske skrbi u svakom trenutku zahtijeva hitnu reorganizaciju - ističe.
Na kraju je istaknula da zdravstvena zaštita stanovnika otoka ne smije biti manje vrijedna od zaštite građana na kopnu te da otoci imaju specifične izazove, uključujući geografsku izoliranost, otežan transport i sezonsko povećanje broja stanovnika i turista. Upravo zbog toga bi, smatra, standardi sigurnosti trebali biti viši, a ne niži.
- Ovaj događaj mora biti povod za ozbiljnu stručnu i političku raspravu o modelu organizacije hitne medicinske pomoći na hrvatskim otocima. Potrebno je hitno razmotriti povećanje broja timova, uspostavu pričuvnih dežurstava te osiguravanje neprekidne dostupnosti zdravstvene skrbi. Svako odgađanje povećava rizik da se slična situacija ponovi, možda s mnogo težim ishodom.
Sigurnost pacijenata nije administrativni trošak nego temeljno pravo. Dok god postoji mogućnost da se građanin u hitnom zdravstvenom stanju nađe pred zaključanim vratima medicinske službe, sustav ne ispunjava svoju osnovnu zadaću: zaštitu ljudskog života - kaže na kraju.
24sata © 2026
