Blizanke Valentina i Kristina prve su hrvatske sijamske blizanke. Sad već imaju po deset kilograma, priviknule su se na doma, a jednom mjesečno moraju na kontrolu u Zagreb
VALENTINA I KRISTINA
Sijamske blizanke iz Virovitice već govore i stalno zovu tatu!
Tata, tata, ponavljale su uzastopno Kristina i Valentina, čas puzeći, čas grickajući jedna drugoj uho, da bi se na kraju počele previjati od smijeha.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:29
Otkako su prije nešto više od dva mjeseca stigle kući u Bušetinu kraj Virovitice, prve hrvatske sijamske blizanke potpuno su se preporodile. Imaju čak sedam kilograma, a nakon svake kontrole, na koju odlaze jednom mjesečno u zagrebački KBC, u kojemu su ih i razdvojili, liječnici za njihov napredak imaju samo riječi hvale. A preporodili su se i njihovi roditelji.
- Ljudi me pitaju je li mi teško s četvero djece i jesam li umorna. Iskreno, ja se sad odmaram. Bila sam umorna dok su bile u bolnici, dok smo živjeli u neizvjesnosti i strepili nad njihovom sudbinom. Tad zbog brige nisam ni spavala. Sad sam napokon odahnula - kaže Marija Tambolaš (25).
Blizanke su u bolnici bile više od sedam mjeseci. Toliko su se navikle, kaže mama Marija, da su nakon dolaska kući u početku bile plačljive i nisu mogle spavati.
- Nasreću, za samo nekoliko dana privikle su se na svoj dom i onda je sve bilo u najboljem redu - rekla je Marija. Dodala je da su ubrzo počele spavati cijelu noć, a probude se samo jednom, u dva ujutro, kako bi se najele. Tijekom dana još odspavaju dva puta po sat i pol te su uglavnom vedre naravi i ne plaču često. Mogu spavati i uz malo buke, koju im priušte brat i sestra dok se igraju, razgovore roditelja, televizor... Marija objašnjava kako im za spavanje nije potrebna potpuna tišina jer su se na to navikle još u bolnici, u kojoj su se cijelo vrijeme čuli plač druge djece, žamor roditelja, razgovor liječnika, rad raznih uređaja... Nakon što su došle kući, Marija nije inzistirala na tišini dok su bebe spavale, pa su samo nastavile živjeti prema režimu na kakav su se navikle u bolnici.
- Ma one su bebe za poželjeti - kaže Marija. Valentina i Kristina pokušale su je nadglasati svojim veselim glasićima, a njihov stariji brat Ivan (5) i sestra Maja (6) odmah su ih došli zabaviti. Gumene igračke koje se mogu gristi odmah su upalile. Blizanke imaju već dva donja zuba i, priznaje Marija, vole grickati sve što im se nađe na putu, a posebno jedna drugu.
- Prava drama nastane kad se otimaju za igračke. Uporno žele baš onu koju ima ona druga. Tad slijedi i malo čupanja kose. Mi se doma smijemo kako seke dijele sve, pa čak i jetru i crijeva, ali igračke ni u ludilu - govori ponosna mama. Bilo bi joj drago, kaže, da cure uskoro počnu govoriti i “mama”, a ne samo “tata”.
- Malo podviknem na njih u šali. Kažem im da su male prasice i da nije u redu da stalno govore tata, a mama - ništa! Prvo me gledaju ozbiljnim pogledom, a onda se, u svojem stilu, samo počnu smijati - otkrila je Marija. S djecom se najčešće snalazi sama. Rijetko joj pomažu mama i svekrva jer imaju previše svojih obaveza. Marijin suprug Petar (26) puno radi i dolazi kući tek kasno popodne. Do tada Marija obavi sve kućanske poslove i posvećena je djeci.
Mama ih raspoznaje, ali ostali baš i ne
- Kći Maja ide u predškolu, koja je četiri kilometra udaljena od naše kuće. Vozim je autom i tad svu djecu moram potrpati da idu s nama. To zahtijeva mnogo spremanja prije nego što krenemo, ali nekako uspijemo to odraditi. Nakon tri sata imamo istu proceduru jer moramo u školicu po seku - priča nam mlada mama. Dok su doma, blizanke veći dio dana provedu na prostirci na podu. Nedavno su naučile puzati, pa im to predstavlja posebno zadovoljstvo. Ustvari, Valentina, koja je i po prirodi živahnija od Kristine, počela je puzati, a Kristini, kako mama kaže, zasad malo smeta poveći trbuščić.
- Gledajte je samo! Valentina puže kao ranjenik. Kristina se isto jako trudi, ali trbuščić je još previše drži vezanu uz podlogu. Ipak, napreduje iz dana u dan i sigurna sam da je samo pitanje trenutka kad će puzati jednako junački kao njezina sestrica - smije se Marija. Dodaje da su njezine blizanke itekako sinkronizirane. Gotovo istodobno zaspu, a istodobno su i gladne.
- To je najveći problem. Ne mogu nahraniti prvo jednu pa tek onda drugu jer jednostavno obje žele jesti u isto vrijeme. Tad mi u pomoć priskoči susjeda pa ih zajedno nahranimo. Već jedu i krutu hranu. Radim im kašice od piletine, teletine i oslića. Jako sam zadovoljna time koliko jedu - rekla je Marija. Po njoj, sestrice uopće nisu iste. Valentina, kaže, sliči tati, a Kristina starijoj sestri Maji. Ostalima su, tvrdi, blizanke iste, pa i Maji.
- Maja inzistira na tome da ih različito odijevamo samo kako bi ih raspoznala. Ipak, kad idemo u goste ili u bolnicu, odjenemo im istu odjeću. To nam se čini vrlo slatko i od toga ne odustajemo - govori mama.
A odlasci u bolnicu, čini se, desetomjesečnim blizankama, više se nimalo ne sviđaju.
- Imaju neku distancu prema liječnicima i sestrama koje su im prvih sedam mjeseci života bili kao obitelj. Oni se, kada dođemo, još ‘rastapaju’, a moje curice više baš i nisu toliko oduševljene kao u početku - kaže Marija. Ipak, dodaje da su medicinske sestre Marina Mišković i Ana Habjanec, koje su ih njegovale, s obitelji Tambolaš postale velike prijateljice i redovito se čuju telefonom. One su prve u javnosti nakon izlaska blizanki iz bolnice govorile o njihovu različitom karakteru. Valentinu su nazivale mirnom i strpljivom, a Kristinu nemirnom i onom koja baš ne voli čekati. Sad se, kaže Marija, situacija okrenula.
- Valentina je sad pravi mali vražićak, a Kristina ima nevjerojatno puno strpljenja - rekla je. Na kraju se prisjetila trenutka u kojem je doznala da nosi sijamske blizanke.
'Bili smo potpora jedno drugomu'
- Bila sam u takvom šoku i samo sam izletjela iz ordinacije. Doktora nisam ni pozdravila, a i torbu sam ostavila kod njega, pa smo se kasnije vraćali po nju. Cijeli svijet mi se srušio. Ipak, nismo ni pomišljali odreći se naših blizanki. Mučilo nas je samo pitanje kako ćemo sve to izdržati. Na kraju smo uspjeli jer smo bili silna potpora jedno drugome u najtežim danima. Željela bih poručiti svim majkama koje prolaze kroz teške trudnoće da ne odustaju i da se bore za svoju djecu poput nas - kaže hrabra majka.
Podsjetimo, jedinstven slučaj kod nas, ali i vrlo rijedak u svijetu, okupio je u ožujku stručnjake na KBC-u Zagreb, kad su operacijom koja je trajala 15 sati uspješno razdvojili sijamske blizanke. Njima se pridružio i dječji kirurg iz Kliničke bolnice Merkur.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:13
Prilikom operacije blizanke su bile stare samo šest tjedana. Bile su spojene donjim dijelom prsnoga koša te trbušnim organima, a najveći problem predstavljalo je to što su imale samo jednu jetru, koju su dijelile. Također, bilo je velikih problema s cirkulacijom i radom srca kod obje curice. Odmah nakon rođenja prebacili su ih na Intenzivnu KBC-a Rebro i tamo se nekoliko tjedana čekalo da se stvore uvjeti za zahvat razdvajanja.
U jednom trenutku jedna je djevojčica postala životno ugrožena jer joj se srce mučilo zbog jetre koju je dijelila sa sestrom blizankom, pa su se liječnici odlučili na zahvat koji im je, vjerojatno, jedinstven u karijeri. I uspjeli su! Svaka je djevojčica dobila dobar i funkcionalan komad jetre koju su dijelile, a liječnici su im ujedno povezali probavne cijevi te kompletno osposobili sve dijelove probavnog sustava kako bi svaka od njih mogla normalno funkcionirati. Budućnost im je dobra, kažu stručnjaci koji su sudjelovali u zahvatu.
Općenito je vrlo rijetko, kažu liječnici, da se sijamski blizanci uopće rode, jer većina takvih trudnoća završi odumiranjem ploda. Kristina i Valentina su, kažu, pravo čudo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
