- Istrgla mi se s uzice i iskopala rupu ispod ograde u kojoj su bile kokoši. Potrčala sam je zgrabiti, ali već se bila provukla unutra. Naišao je čovjek pa sam ga pitala zna li čiji je kokošinjac da mi otvori da izvadim psa. Rekao je "Što te briga", ali sam vidila da ima ključ pa sam ga zamolila da otvori. Otključao je, ali čim sam ušla po psa, zaključao je za mnom. Vikala sam za njim da mi otvori, ali on je otišao. Pčele su me bole, a alergična sam na ubode pa sam vikala za njim da neću preživjetim i da mi treba Hitna, ali nije reagirao. Vratio se za pet-šest minuta s mlađim čovjekom, kasnije su mi rekli da mu je to sin. Najprije su buljili u mene, a onda su me pustili van. Gurali su me po ramenima i pitali tko me poslao, za koga radim, zašto špijuniram i tko me plaća. Uspjela sam nekako nazvati policiju mobitelom i reći im da brzo dođu. Kako sam spustila mobitel i pokušala otići, sin se zatrčao, bacio se u zrak i pogodio me nogom u lice. Policiju i Hitnu sam dočekala sama u nesvjesti i nakon pada na tlo ničega se više ne sjećam - rekla nam je Marija Viduka.

Preporučeni članci