Slaven Škrobot (39), veliki zaljubljenik u putovanja, je 2009. godine, nesretnim skokom u more i padom slomio vrat i ostao nepokretan, s dijagnozom tetraplegije. No, za njega bio je to tek početak jednog posve drugačijeg, ali snažno ispunjenog putovanja.
Znaš kako ljudi često imaju tendenciju misliti da ja, ili netko tko je preživio neku tešku nesreću odjednom počne 'živjeti punim plućima', kao da prije toga nije imao život. Kao da smo svi mi koji smo doživjeli nesreću prije toga živjeli nekako loše, nezanimljivo, neispunjeno... I onda smo jednog dana odlučili izaći iz kuće, otići kupiti mlijeko, pregazio nas je auto i tek tada smo 'shvatili život' i odlučili živjeti, ali to jednostavno nije istina, počeo je svoju priču Slaven Škrobot (39), veliki zaljubljenik u putovanja, koji je 2009. godine, nesretnim skokom u more i padom na prijatelja, slomio vrat i ostao nepokretan, s dijagnozom tetraplegije. No, za njega bio je to tek početak jednog posve drugačijeg, ali snažno ispunjenog putovanja.
Pokretanje videa...
01:54
Provodeći vrijeme doma, gledao sam ljude na društvenim mrežama kako putuju, bave se sportom... To je u meni izazvalo inat, frustraciju, neku unutarnju vatru. Tada sam shvatio da i ja želim napraviti nešto od svog života – prisjetio se Slaven.
S godinama, Slaven je uporno rušio prepreku za preprekom, od prvih lokalnih putovanja, preko samostalnih odlazaka u svijet pa sve do pothvata koje mnogi ne bi ni sanjali. I baš kada se činilo da je proputovao gotovo cijeli svijet, došlo je vrijeme za nešto posebno...
U sklopu tradicionalnog uspona na najviši vrh Hrvatske, Vrh Dinare (1831 m), ove godine ispisana je jedna posebna priča. U njezinom središtu bio je Slaven koji je uz pomoć članova Hrvatske gorske službe spašavanja, stanice Šibenik, uspješno osvojio vrh Dinare.
U lipnju, pod vrelim suncem, započeo je izazovan, ali emotivan pohod. Skupina planinara, članova HGSS Stanice Šibenik i volontera, zajedno sa Slavenom, krenula je prema najvišem vrhu Hrvatske. Uspon je trajao nekoliko sati, a staza nije štedjela nikoga. Znoj, umor, vrućina i zahtjevan teren dodatno su testirali snagu i volju svih uključenih. Slaven je bio čvrsto vezan u posebno pripremljena nosila, oslanjajući se u potpunosti na ljude oko sebe. Ipak, unatoč izazovima, korak po korak, metar po metar, uspjeli su. Kada su konačno stigli na sami vrh, pogledu koji se pružao nije bilo kraja, a emocije su bile snažnije od umora.
Upravo ljudi su bili ključni i u priči osvajanja najvišeg hrvatskog vrha. Nakon što je u Kninu održao predavanje, prišao mu je vatrogasac s pitanjem 'Slavene, hoćeš li da te odnesemo na Dinaru?' Odgovor je bio jednostavan: 'Zašto ne?'
Slaven se nada da će ova priča postati tradicija te da će svake godine netko novi, tko je u sličnoj situaciji, imati priliku osjetiti vrh Hrvatske.
- Ne želim ovim potaknuti baš svakoga s invaliditetom ili bez da se popne na vrh Dinare. To nije poanta, ne promoviram rizik po svaku cijenu! Ono što želim pokazati je da, kad postoji volja, stvarno mnogo toga je moguće. I da život može biti nevjerojatno dobar, čak i nakon teške nesreće – rekao je Slaven.
Kroz godine putovanja, Slaven je naviknuo na prepreke. Svako novo odredište donosilo je svoje izazove, od nepristupačnih smještaja, neoznačenih ulaza i nedostatka informacija za osobe s invaliditetom, do logističkih problema na aerodromima i cestama.
- S vremenom sam naučio da su hrabrost, snalažljivost i otvorenost najvažniji suputnici. Prepreke su svuda, od aerodroma i prijevoza do nepristupačnog smještaja i nepredvidivog vremena. Najveći izazov je često pronaći adekvatan smještaj, jer informacije za osobe u kolicima gotovo i ne postoje. Zato su prilagodba, strpljenje i najviše od svega, podrška dobrih ljudi ono što putovanje čini mogućim – zaključio je Slaven.
24sata © 2026
