'Slovaci osnivaju odrede protiv migranata, tamo ima i Hrvata'

Ovogodišnji Zagrebdox ponudio je dosta filmova iz bližeg i šireg okruženja koji prikazuju uzavrele strasti na pregibu ljevice i desnice. Od Bugarske gdje se obični građani, takorekuć djeca, organiziraju u prosvjedne marševe i prema tradiciji bugarske prošlosti određuju kao protivnici Židova i Roma, preko Slovačkih branitelja koji ponose nacionalističkom ideologijom te po šumama održavaju vojne obuke u filmu “U slučaju rata“. Upravo je promućurni slovački redatelj i novinar Jan Gebert snimio taj zanimljiv dokumentarni uradak, u slovačko-hrvatskoj koprodukciji (Dana Budisavljević kao hrvatska producentica), o paravojnoj skupini iz Slovačke koji se pod vodstvom mladog studenta arheologije Petera Švrčeka organiziraju u vojne postrojbe, organiziraju marševe, provode vojne obuke s oružjem i crpe nadahnuće iz nacionalističkog ponosa.   

Koliko god motivi iz filma “U slučaju rata“ djelovali djetinjasto, čini se da glavni vođa Peter ima čvrste ambicije odmetnuti se u političkog vođu koji će i sam jednog dana imati vlastiti spomenik. Jan Gebert objašnjava da je odlučio prikazati ovu temu na filmu ne samo zato što ga je zanimalo što se događa u Slovačkoj nego i u Češkoj i drugdje diljem Europe – porast nacionalizma, populizma, zazivanje jačih vlada, odbijanje i negiranje demokracije koja bi trebala biti cilj svim zemljama u kojima je pao komunizam.

- Po Slovačkoj i drugim zemljama vidim da svi zapravo priželjkuju autoritarne režime, nešto poput Putinove Rusije. Zato sam odabrao ovu temu, a grupa koju sam snimao prikazuje, smatram, sve te fenomene u malom - objašnjava Jan Gebert. Kroz razgovor s Gebertom dao se iščitati njegov habitus koji dosta drži distancu, ali kada je u razgovoru iznio potankosti koje su proizašle iz snimanja Slovačkih branitelja, shvatila sam otkud ta ozbiljnost i zabrinutost proizlaze.
Prilikom istraživanja naletio je i na neke druge paravojne formacije koje egzistiraju na rubu legalnog, a za ovu skupinu mladih slovačkih nacionalista kaže da je drugačija jer je vode pametni ljudi.

Školovani, dapače visoko obrazovani, mladići koji svoje ekstremne stavove i ljubav prema Slovačkoj iznose bez ikakve zadrške i uz veliku vjeru da čine ispravnu stvar.

“Ne ulaze u stereotip fašista ili neonacista. Vrlo su obični u stvarnim životima i nisu nikakvi autsajderi. Puno lakše mogu iznijeti svoje planove nego druge paravojne postrojbe“, govori Gebert. Pod vodstvom mladog Petera Švrčeka koji je ideološki i organizacijski vođa, trener i komandant, oni su svjesni svojih ambicija, a glavna ambicija im je postati priznati prihvaćeni politički pokret. Tu se nameće jedna razlika prema svijetu desničarskih političara koji udobno sjede u foteljama i na položajima i koji o svojim obrambeno-ratnim načelima samo razgovaraju.

Govori Gebert da su Slovački branitelji do prije tri godine bili marginalna skupina koja se okupljala na šumskim obukama, ali slovačko društvo koje je bilo ili previše tiho ili ih je prešutno poticalo, ohrabrilo je momke da izađu iz tih šuma, s tog ruba, i da se pokušaju infiltrirati u društvo kao nova snaga koja promovira neke nove ideje koje se opiru demokratskim načelima.

Zanimljiva je ta mržnja prema migrantima i izbjeglicama o kojima Peter i njegovi vojnici progovaraju dok se voze uz granicu i promatraju rijeku ljudi s pinklecima kako prolaze cestom, jer, kaže Gebert, Slovačka je u nekoliko godina primila oko 70-ak migranata i ta silna i blještava “prijetnja“ doista je proizvod njihove fikcije zadojene nacionalističkim ponosom.

- Da, migranti jesu tema, ali nisu nikakva prijetnja. Političari ih koriste kako bi promovirali atmosferu straha i od toga mogu profitirati jer kažu “mi smo zaštitnici od tog zla“. Tog zla nema trenutno, ali može se pojaviti, baš kao i rat. Prizivaju to “zlo“, prizivaju rat koji možda nikad neće doći, ali pripremaju društvo za najgore. Tema imigranata i rata je postala top tema središnje Europe - izlaže redatelj.

NAŠLI TIJELA NJEGA I CURE Ubijen slovački novinar koji je pisao o poreznim pronevjerama

Paravojna formacija Slovački branitelji okuplja većinom muškarce, ali prihvaćaju i žene. Ima ih oko 200-tinjak, ali ljudi fluktuiraju pa ih zna biti i po 500-600 odjednom. Ljudi odlaze i dolaze, a oni koji odu, u budućnosti nastave podržavate Švrčekovu ekipu. Intrigantno je nešto što je Gebert spomenuo: da je na samom početku snimanja filma “U slučaju rata“ u Slovačkim braniteljima naletio na dva mlada Hrvata. Dva adolescenta, ljubitelja video-igara, oduševila je “igra“ paravojne skupine – otkrili su ih na Facebooku - te su im se pridružili na treningu na nekih pet dana, bez da su imali pojma kakvu ideologiju pronosi Peter Švrček, bez da su imali pojma da sudjeluju u novom proljeću militantne fašizacije u Europi. Iako se dečkima možda svidjela samo ideja da napokon u stvarnosti imaju priliku probijati bajunetom punjenu lutku u mrkloj šumskoj noći, pitanje je koliko bi se zadržali u nekoj takvoj militantnoj organizaciji da im je bila nadohvat ruke, u nekoj gorskokotarskoj šumi.

>>> Cijeli tekst pročitajte u novom broju Expressa