'Rekao je da sam sotona, lupio me i tjerao da obrijem glavu...'

Slučaj prebijene Zadranke (18), koju je doslovno unakazio Darko Kovačević Daruvarac, podignuo je Hrvatsku na noge. No to je samo jedan od mnogih slučajeva - kap u moru noćnih mora koje zlostavljane žene u Hrvatskoj prolaze.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:17

Ispovijesti pretučenih žena

Umjesto da ih društvo, institucije i država zaštite, one ih dodatno stigmatiziraju i nabijaju im osjećaj da su one krive. Ovo su njihove priče.

Barbara (37): Pokušao je vozilom pregaziti bliskog člana moje obitelji. Policija nasilnika nije privela...

Željka (48): Svakodnevno me mlatio i omalovažavao. On danas uživa na slobodi, a ja se skrivam u sigurnoj kući.

Slavonka (40): Prišao mi je držeći svoje gaće pune fekalija te mi je to razmazao po licu i kosi

'Pred drugima je glumio skladan brak'

- U početku je sve bilo idilično, poklanjao mi je puno pažnje, no s vremenom je počeo pakao. Fizički, psihički, spolno i ekonomski me zlostavljao godinama - započinje potresnu priču žena (37).

Iako u strahu za život, pristala je razgovarati o onome što je proživljavala. Za potrebe ovoga teksta nazvat ćemo je Barbara. Trenutačno se nalazi u jednoj hrvatskoj sigurnoj kući.

Ova majka troje djece od supruga nasilnika, s kojim je u braku provela 16 godina, pobjegla je doslovno spašavajući goli život, ali i kako bi spasila djecu koju je njezin suprug također psihički i fizički zlostavljao.

- Prvi put me je udario nakon pet godina braka, nogom u nogu. Sljedećih nekoliko godina bio je miran, a onda sam nakon osam godina braka dobila prvi šamar. Iste godine me nekoliko puta gušio, u trudnoći i kasnije pred djecom - drhtavim glasom govori žena. Njezin suprug je u četiri zida bio nasilnička zvijer, dok je pred drugima glumio skladan brak.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:28

Ispovijesti pretučenih žena

'Bio je miran dok je uzimao terapiju'

- Sve je počelo s postupnom izolacijom, prvo od prijatelja, pa obitelji. Počeo me i vrijeđati, ali samo kad bismo bili nasamo. Na kraju me počeo i tući - priznaje žena. Skrivala je svoju patnju jer je mislila da će je okolina otuđiti, nije htjela opterećivati svoje roditelje s onim što proživljava. Nastojala je izgledati dobro pred svima. Od nasilnika je bježala dva puta. Prvi put je pobjegla nakon 13 godina braka.

- Prijetio mi je i govorio: ‘Bit ćeš mrtva, ubit ću te’. Prijavila sam sve policiji, priveli su ga i rekli mu da se javi liječniku te da će provjeriti ako se ne javi. Poslušao ih je te od liječnika dobio lijekove za depresiju i smirenje. Liječnik mu je savjetovao i psihijatrijsko liječenje, koje je ignorirao - prisjeća se naša sugovornica, svako malo zastajkujući kako bi duboko udahnula.

Kad je shvatio da se ona neće vratiti, htio je izmanipulirati situaciju rekavši da će otići psihijatru. Njoj je bilo jasno da neće biti dobar. Priča dalje kako je njezin suprug godinu i pol dana bio miran. Pio je lijekove. No nakon što je žena podvrgnuta nasilju odlučila zatražiti rastavu, njezin je suprug izgubio kontrolu.

- Motornim vozilom je pokušao ubiti bliskog člana moje obitelji. To su i djeca vidjela. U tom trenutku izgubila sam potpuno povjerenje u policiju i sustav. To je sve bila jedna velika nula - priznaje ne skrivajući razočaranje.

Naime, policija nasilnika tad nije privela ni na obavijesni razgovor.

- Tretirali su to kao prometni prekršaj - ogorčeno dodaje dok joj se u glasu razaznaju strah, tuga i sjeta. Svi su bili u šoku, okolina, prijatelji. Očekivali su da će biti nešto konkretno, da će ga zatvoriti, ali ništa od toga se nije dogodilo. Suprug je tad, priča nam, bio iznimno ponosan na sebe, ismijavao je policiju i sustav.

'Nisam željela da drugi trpe nasilje'

- Govorio mi je: ‘Namjerno ću te pogaziti. Jedva čekam priliku da to slučajno napravim. Umrijet ćeš, znam što ću reći policiji, nitko mi neće moći ništa’. Bila sam potpuno obeshrabrena, osjećala sam se kao da se nemam kome obratiti - govori nadalje i dodaje kako se nakon nekoliko mjeseci ipak vratila suprugu. Vratila se, kaže, zbog straha, nepovjerenja u sustav koji joj tad nije pomogao.

Nije željela nikoga drugoga izlagati nasilju koje je ona trpjela. Mislila je da ako se već mora iživljavati na nekome, neka to bude na njoj. Osjećala je kao da nema od koga tražiti pomoć. Njezin suprug je tad koristio lijekove i, kako kaže, bio je miran. No čim je terapija prestala djelovati, ponovno je počelo nasilničko ponašanje.

- Tad sam ga kazneno prijavila za nasilje. Bio je na uvjetnoj te ju je prekršio. Iako je trebao biti u zatvoru, zbog bolesti mu je određeno obavezno psihijatrijsko liječenje, ali nitko ga nije kontrolirao. To ne postoji u našem sustavu, što je veliki problem.

Kad sam ga prijavila, policajac mi je prigovarao zašto to nisam prije napravila. Bio je iznimno neugodan i djelovao kao da me osuđuje - tiho dodaje. Razočarali su je i liječnici. Naime, očajna žena je zvala suprugovu psihijatricu kako bi joj rekla da on ne pije terapiju, no medicinska sestra joj nije dala ni priliku da dobije doktoricu, samo je rekla da to nije moguće.

- To jutro sam pobjegla. Prethodno sam nekoliko dana bila zatočena u kući. Posvuda me pratio, telefoni su bili razbijeni. Prijetio mi je da će me ubiti, isjeći, da mu nitko neće moći ništa. Koliko je bolestan, toliko je i inteligentan, zbog čega je još opasniji. Ipak, uspio je, na svoju štetu, napraviti mali propust koji sam iskoristila te tako spasila djecu i sebe - u jednom dahu prepričava naša sugovornica.

Ovaj put otišla je zauvijek. Ne misli se više vraćati zlostavljaču.

Nasilnik je danas u istražnom zatvoru, no nesretna žena ne vjeruje sustavu. Već ju je iznevjerio nekoliko puta te sumnja da će ovaj put biti drugačije. Strahuje da će se on izvući s nekoliko mjeseci boravka u instituciji. Nakon toga će, kaže, on imati priliku biti slobodan, a djeca i ona će morati i dalje bježati i skrivati se iako ništa nisu krivi.

- Danas sam bolje. Nakon godina i godina zlostavljanja imala sam nesanice i bolove u želucu, ali već neko vrijeme sam u Sigurnoj kući i više ne osjećam posljedice. Znam da ću se fizički oporaviti, a nadam se da će mi i psiha zacijeliti od trauma - zaključuje.

Sličnu priču govori nam i druga žena (48), koja se također nalazi u jednoj hrvatskoj sigurnoj kući. Za potrebe ovoga teksta nazvat ćemo je Željka. Nakon 15 godina braka, kad su joj djeca odrasla, napokon je skupila hrabrosti i pobjegla od izvanbračnog partnera nasilnika.

'Ucjenjivao me govoreći mi da me hrani'

- Počelo je postupno, u prvo vrijeme to je bilo psihičko ubijanje, a onda me počeo i tući. Operirala sam kralježnicu i ostala bez posla. Tad me počeo ekonomski ucjenjivati. Govorio mi je: ‘Ja vas hranim, oblačim, ti si nitko i ništa’, nazivao me kurvom, vrijeđao najpogrdnijim riječima. Kad bih otišla u dućan, predbacivao bi mi gdje sam tako dugo. Tad je uslijedio prvi šamar, a nakon toga je nasilje dolazilo u intervalima - s knedlom u grlu prepričava naša sugovornica. Kaže kako je njezin partner samo tražio povod da se naljuti.

Tukao je i njihovo dvoje djece. Ako bi ujutro vidio da su ostale mrvice na stolu od večere, izgubio bi kontrolu i nasrnuo na njih. S vremenom je, priča nam, veza postala mučenje. Nesretna žena počela ga je izbjegavati na sve moguće načine, pa i seksualno. Kad je odlučila otići, najteže je bilo krenuti. Dok je još radila, dignula je stambeni kredit i, kako kaže, dogodilo se ono od čega je bježala cijeli život.

- On danas uživa u kući, a ja se skrivam u sigurnoj kući. To je veliki problem našeg sustava, žena bježi iz nesigurne situacije, a nasilnik ostaje siguran - ogorčeno ističe. Policiju, kaže, nikad nije zvala jer ne vjeruje da bi sustav bilo što učinio kako bi ih zaštitio, samo bi još bilo gore.

- Priveli bi ga, ujutro vratili doma i onda bi tek dobio priliku iskaliti svoj bijes na meni - sjetno priznaje. Razočarana je i u sudstvo. Nakon što je pobjegla, partner ju je pronašao u sigurnoj kući. Tad su ga djelatnice prijavile i završio je na sudu.

- Kad sam počela pričati sutkinji sve od početka, rekla je kako to nju ne zanima i da sam mogla pobjeći puno ranije. Na kraju je na suđenju dobio zabranu pristupa na sedam metara, ali što mi to znači, s te me udaljenosti može pogoditi ciglom u glavu i ubiti - priča dalje.

U slučaju da joj se ponovno približi, nasilnika će se kazniti samo novčanom kaznom, jer je takva presuda.

Žena koja je pobjegla iz pakla batina sa svojom obitelji više nema kontakta. Majka joj nikad nije oprostila što je otišla sa svojim partnerom. Ipak, njezina djeca je podržavaju. Nasilnik se, kaže, još povremeno javlja njezinu sinu.

- Nikad to neću moći izbrisati iz glave. U kući sam dobila stručnu pomoć. Čvrstog sam karaktera tako da sam to uspjela sama sa sobom riješiti. To je za mene gotova priča, vjerojatno zato što mi je trebalo tako dugo da odlučim pobjeći - zaključuje ova hrabra žena. I ostale zlostavljane žene imaju slična iskustva.

- Jednom je pijan držao dijete na ispruženom dlanu jedne ruke zbog čega je gotovo palo na pod - prijavila je policiji treća žrtva, iz malenog sela u Slavoniji, no kazneni postupak nije proveden.

Četvrtoj je izvanbračni suprug stavljao nož na vrat i prijetio da će je zaklati, gađao je nožem i gurnuo joj glavu u WC školjku. Odvjetništvo je i u njegovu slučaju odustalo od kaznenog progona.

- Govorio je da sam sotona, tukao me pred djecom govoreći da moraju vidjeti kako sa mnom treba postupati. Tjerao me iz kuće da spavam u autu, a dok sam bila trudna za pokoru me natjerao da si obrijem glavu - govori peta žrtva.

Osim na fizičko nasilje, žrtve se obično žale na psihičko maltretiranje i ponižavanje. Primjerice, suprugama znaju pljuvati u lice, a jedan je, kako bi je ponizio, supruzi po licu i kosi razmazao svoje fekalije.

Od 2010. do 2017. godine u Hrvatskoj je ubijeno 156 žena. Njih 114 ubili su bliski ljudi, a 69 intimni partneri.

Na jednu ženu koja prijavi nasilje dolaze njih četiri do pet koje to ne učine, iskustva su udruga koje se bave zaštitom žena i njihovih prava.

Povećanje broja ubojstava žena upućuje na to da zakonske, pravosudne, medijske te druge obrazovne i edukacijske mjere suzbijanja nasilja prema ženama ipak nisu polučile željene rezultate, odnosno nisu smanjile broj slučajeva nasilja prema ženama s najgorim ishodom. Naprotiv - brojke ubijenih žena rastu.

Sustav dodatno stigmatizira žrtve zlostavljanja

Nasilje protiv žena i djece, nažalost, nije u statusu quo. Nasilje je u porastu, što pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. Ne bi bilo dobro ni da imamo status quo, jer nasilje ostavlja razarajuće posljedice za svaku ženu i dijete koji ga trpe, ističe Neva Tolle.

Posljednjih nekoliko godina imamo situaciju da sustav i državna tijela strukturalno viktimiziraju žrtvu, a prema počinitelju se postupa vrlo benigno, kao da je počinio neko nevažno kazneno djelo, te se izriču uglavnom tek prekršajne kazne, i to najčešće novčane.

Nasilje protiv žena je zločin i kao takvo ga treba tretirati, kazneno. Sustav svojim postupanjem reviktimizira žrtvu koja prijavljuje nasilje i šalje poruku: 'Bolje ti je da šutiš, trebaš biti pokorna, bogobojazna i muškobojazna'. Sve je češća praksa da između 30 i 40 posto žena, koje zovu policiju zbog nasilja nad njima, doživljava strukturalno nasilje, koje završava tako da policija piše optužni prijedlog protiv oboje, muškarca kao prvookrivljenog i žene kao drugookrivljene.

Ono što javnost ne zna je što se događa iza zatvorenih vrata sudova. Kad rasprava završi, oboje bivaju sankcionirani istom kaznom. U sudnici suci ne pitaju ženu odriče li se prava na žalbu, nego automatski upisuju da se odriče. Kad to pročita i shvati što to znači, žena ostaje u šoku. Javlja nam se u Savjetovalište, a naša joj pravnica, nažalost, mora reći da više ne može ništa učiniti jer u presudi piše da se odrekla prava na žalbu, objasnila je Neva Tolle. 

Dosta je bilo

Zadrani su prosvjedom pokazali da im je dosta korumpiranog državnog aparata koji zabija glavu u pijesak.