Spašavali je HGSS-ovci: Hvala ekipi kojoj sam zagorčala večer

HGSS-a Makarska na Facebooku je objavio pismo zahvale koje im je uputila planinarka kojoj su u subotu navečer pomogli kad se izgubila na Biokovu, iako, kaže, ima iskustva na toj stazi. 

- Veliko hvala ekipi kojoj sam zagorčala subotu navečer, ali bez obzira na sve nadam se da ćemo se opet sresti, na Biokovu, ali u nekim ljepšim okolnostima - napisala je planinarka u pismu. Istaknula je kako poznaje planinu i bila je dobro opremljena, ali je odlučila pozvati HGSS i to je bila ispravna odluka. Na kraju objave na Facebooku HGSS-ovci su joj poručili da ih nije gnjavila.

Njezino pismo prenosimo u cijelosti:

Ovim putem sam se željela još jednom zahvaliti svim članovima HGSS-Makarska a naročito ekipi koja je u subotu navečer krenula na Biokovo po mom pozivu.

Želim istaknuti prvenstveno njihovu agilnost i profesionalni pristup prema meni osobno, i situaciji u kojoj sam se našla.
Iako nisam prvi put na Biokovu, i poznajem pravila ponašanja na planini, mislila sam da se meni ne može dogoditi "da zalutam". Pogotovo ne na stazi koju poznajem i kojom sam krenula. Međutim, svi znamo da se vremenski uvjeti i uvjeti planinskog okoliša mijenjaju iz dana u dan, pogotovo u prijelaznom razdoblju, i pogotovo na Biokovu.

Biokovo je prekrasna planina, i kao takvu je treba poštovati u svim njenim segmentima, u različitim godišnjim dobima, danju i noću.
Iz tog razloga sam se odlučila u subotu odmah po zalasku sunca pozvati HGSS-Makarska, jer nisam željela prkositi Biokovu, a racionalnost odluke vagala sam dobrih 20 minuta stojeći u mjestu.
Pozvati pomoć ili tražiti i dalje po mraku neku markaciju i time eventualno izbjeći onaj "bolni udar na vlastiti ego" - "ajme sramote, izgubila se na Biokovu".

E tu sad nastupa racio. 
Imam dvije svjetiljke, na glavnu i ručnu UCO lampu od 150 lumena..... ne želim ih istrošiti tražeći u mraku markacije na putu za koji sam shvatila da nije "onaj moj". Stojim na mjestu sa kojeg vidim lako uočljiv i poznati objekt do kojega znam da se može doći vozilom. Znam objasniti svoju stojnu točku a mogu i poslati GPS signal sa svog mobitela koji je za put na planinu uvijek na ful bateriji. Naglavna i UCO lampa mogu biti dobar signal sa uzvišenja u mraku. 
Što da uradim?
Ono jedino ispravno i logično.

Zovem HGSS-Makarska.

Znam da ću im pokvariti subotu uvečer, znam da ću se zbog toga osjećati jadno, jer su to ljudi, entuzijasti, poznavatelji planine, koji to rade besplatno. Ljuta sam na sebe i cijeli svijet. Ljuta sam na sve osim na Biokovo - jer ga volim, bez obzira na to što sam sad tu negdje i ne znam dalje.
Ali racio kaže: zovi, oni će doći.

HGSS-Makarska, hvala što postojite.

Kao prilog u ovom mailu šaljem fotografiju, zadnju koju sam snimila na silasku s planine. Nažalost snimila sam je u brzini silazeći sa sipara prema crkvici jer nisam mogla odoljeti prekrasnom prizoru, nije oštra i nije ono što je trebala biti, ali mi je poslužila kao mala rekonstrukcija onoga što mi se dogodilo.

Voljela bih, kao planinar i ljubitelj Biokova, da se markacije poboljšaju i bolje istaknu pogotovo u šumovitijem djelu, kroz koji se prolazi, gdje ima više utabanih oputina koje mogu "zavarati" i skrenuti sa zacrtanog puta, (kao što se meni dogodilo), kako se ovo što se meni dogodilo ne bi događalo češće - nekom drugome.
Još jednom veliko hvala ekipi kojoj sam zagorčala subotu navečer, ali bez obzira na sve nadam se da ćemo se opet sresti, na Biokovu, ali u nekim ljepšim okolnostima.