'Srce mi je gotovo stalo kad sam vidio svoju Jelu u odori...'

Tog tmurnog subotnjeg zimskog jutra obitelj Dedaković vozila se preko Papuka za požešku vojarnu. Svatko od njih je u mislima bio uz mezimicu Jelenu (22), koja je odabrala krenuti stopama svojeg oca Mile Dedakovića Jastreba (65). Koji sat kasnije, pred ocem, majkom Terezom (50) i sestrom Kristinom svečano je prisegnula na vjernost domovini, ispunivši tako dugogodišnju želju i san.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:15

- Čim sam ušla u vojarnu, pratila sam posljednje pripreme za postrojavanje te u masi mladića i djevojaka pokušavala uočiti lice svoje kćeri. Gledala sam tu mladost obučenu u časne odore hrvatske vojske, dok mi se grlo stezalo od boli, ponosa i strepnje - prisjeća se Tereza.

Onoga trenutka kad su vojnici hrvatski stijeg pažljivo dignuli na jarbol, a iz razglasa se zaorila hrvatska himna, Terezi i Jastrebu suze su navrle na oči.

- Zanijemio sam i srce mi je gotovo stalo kad sam svoju Jele vidio u odori hrvatske vojske. Zagrlio sam je čvrsto, beskrajno ponosan na njezinu snagu i visoke ciljeve koje si je postavila. Sama se prijavila za služenje vojnog roka, sama je odlučila kad će otići – govori Jastreb povjerivši kako ju je upozorio da je vojnički poziv strahovito težak, ali i da se potajno nada kako će dogurati do čina generalice.

Još pod dojmom tog veličanstvenog trentuka, i Tereza potvrđuje da je susret oca i kćeri u odori koja je upravo postala sastavni dio njezina života prošao vrlo emotivno, a ni ona emocije nije mogla niti željela sakriti.

- Gledala sam kako se moje kćeri Kristina i Jelena grle i plaču te se u tom trenutku u meni uskovitlala bura osjećaja. Jelenu čekaju ispiti i završetak 3. godine na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije te još dvije godine da obrani magisterij. Što će raditi i čime će se baviti odlučit će sama. A mi, njezina obitelj, bit ćemo joj snaga i potpora u svakoj njezinoj odluci – govori nam Tereza naglašavajući kako ne brine jer na mladima svijet ostaje te da ona vjeruje hrvatskoj mladosti.

Nakon prisege Tereza je ponosna i na Jelenine riječi kako ju je na služenje dragovoljnog vojnog roka potaknuo odgoj i ljubav prema domovini.

- E, pa kćeri moja, sretno ti bilo. Teška srca shvatila sam da moje djevojčice više nema. Ta djevojčica je odrasla i otišla svojim putem prema zacrtanom cilju. I Jastreb i ja želimo joj sreću i uspjeh. I ponosni smo na nju. Pronašla je snagu i odlučila uvijek spremno stati na prag domovine. Svima iz njezine klase želim puno uspjeha i znam da će biti izvanredni vojnici – zaključila je Tereza Dedaković.

Želi biti dio onog što je njen otac stvarao

Jelena Dedaković oduvijek je željela biti poput svog oca. U ožujku 2014. povjerila nam je da je vojsku voljela odmalena te da je prvu vojnu uniformu od tatinog prijatelja dobila kad je imala 12 godina.

- Kako više nema Vojne gimnazije i Vojne akademije, tražila sam alternativu da budem dio onoga što je moj tata stvarao - rekla nam je tada Jelena.