Sjećanja na stravične zločine ne mogu izblijedjeti. Tko živi u stanovima koji su bili poprišta najstrašnijih ubojstava? Je li dovoljno obojiti krvave zidove da bi iz sjećanja nestali stravični prizori brutalnih zločina? Novinari 24sata prije deset godina istražili su za tjednik Express mjesta nekih od najbrutalnijih zločina u Hrvatskoj.

Tu je sjedila moja unučica Karla (7) i pisala zadaću. Ne mogu pogledati ovaj stol, a da mi se ne stegne grlo, drhtavim je glasom i kroz suze rekla Milena Voškion dok nam je 2010. pokazivala stol za kojim je njezin sin Damir 2007. pištoljem ubio Karlu. U stanu na katu kuće u pulskoj Rohreggerovoj ulici smaknuo je oca, brata, šogoricu i njihovo dvoje djece.

- Najteže mi je noću biti sama u kući. Tu je moj sin ubio sve moje najmilije. Da je barem ubio sebe ili mene, a ne njih. Jadne moje duše, da mi se vrate. Ali neće. Nikad više – jecajući je tada rekla Milena našim kolegama i dodala da bi se najradije odselila u dom. Teško joj je bilo živjeti ispod stana u kojem je Damir brutalno ubio njezine najdraže. Krvave tragove zločina u kući Milena je sama očistila. U stanu je tada i dalje stojao stol za kojim je unuka Karla (7) rješavala zadaću dok joj je iza leđa prilazio poludjeli stric s pištoljem. Milena ga tada nije mogla pogledati, a da joj ne navru suze i uspomene.

Damiru Voškionu sud je tada odredio prisilno psihijatrijsko liječenje jer su ga proglasili neuračunljivim. U vrijeme pisanja teksta bio je pod nadzorom u Zavodu za forenzičku psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice Popovača. Slično zatvoreno osjećala se i njegova majka. Nakon tragedije, osim nekoliko prijateljica, gotovo su joj svi okrenuli leđa. 

- Nitko mi od rodbine ne dolazi kao da sam ja kriva za tragediju. Znam da im je teško i razumijem ih, ali mene nitko ne razumije. Ni na groblje me ne puštaju. Dvaput se u tjednu nekako iskradem i stavim cvijeće na grobove mojih najmilijih. Međutim, roditelji moje snahe pobacaju sve moje cvijeće. Ni to im nije dovoljno pa me sad žele napraviti ludom i izbaciti iz kuće. Traže svu imovinu moga pokojnog muža. Ma, neka mi sve uzmu, samo da me puste na miru. Želim zaspati i da se više nikad ne probudim – govorila je tada očajna Milena.

IZUDARALI GA SJEKIROM

Grč u želucu osjećali su i stanari zgrade u zagrebačkoj Ulici Crvenoga križa. Oni su 2005. svjedočili krvavom ubojstvu studenta Ante Vukelića. Podstanarima, koji su živjeli u stanu, u kojem su Dragan Jung i Massimo Kršulj ubili i masakrirali svog prijatelja, lagali su kako ne žive među zidovima koji su nakon masakra bili crveni od krvi. Gotovo je cijeli stan tad bio pun krvi nakon što su žrtvu 40 puta udarili sjekirom. Vukelić je, živ, ali prestravljen i izranjavan, istrčao iz stana. Pokušavajući pobjeći, pao je preko ograde u hodniku na petom katu. Čak je i na tlu još kratko bio živ.

- Godinu dana nisam mogla proći hodnikom, a da se ne sjetim mladića koji se još miče na tlu. Znam da je Kršuljev otac prebojio krvave zidove u stanu. Unatoč tome, vlasnica je razmišljala da ga proda, ali ga je na kraju ipak zadržala. Prvo je u njemu živjela žena s djetetom. Bila je čula da živi u stanu u kojem je ubijen Vukelić, ali smo joj mi stanari govorili kako to nije bilo u njezinu stanu nego u nekome drugom u zgradi – pričala je susjeda Ljerka Buha. Kasnije se u stan uselio mladi par.

- Gazdarica živi od iznajmljivanja. Ako bi podstanari doznali da žive u stanu u kojem je stravično ubijen mladić, sigurno bi odmah otišli, a gazdarica bi ostala bez stanarine - pojašnjavala je Ljerka postupak nemoćne vlasnice.

Dragan Jung osuđen je zbog tog zločina na 30 godina zatvora, a Massimo Kršulj na 15 godina. Zločin su pomno planirali, ali je Kršulj u vrijeme stravičnog ubojstva bio maloljetan pa je prema tadašnjem zakonu mogao dobiti samo 15 godina zatvora. Njemu je ovo bilo prvo ubojstvo, a Jung je već bio osuđen na 13 godina zatvora zbog ubojstva Marije Knapić (77) u svibnju 2001. u Labinu.

HOROR U RIJECI: KRVAVI POHOD PSIHA DVORSKOG

U gotovo svakom gradu u Hrvatskoj pamte ubojstva u kojima je šokirala ubojičina okrutnost i poremećenost. U riječkim Vežicama, u stanu u kojem je Ivan Dvorski ubio Đanija i Benita Vukošu te Mirjam Švaljek, tri godine nakon krvavog masakra ondje je živjela podstanarka – majka s malodobnim sinom. 

- Stan je naslijedila kći ubijenog. Cijelog ga je renovirala jer ga je Dvorski zapalio. Onda ga je iznajmila. I danas mi se odsijeku ruke i noge kad se sjetim njegova monstruozna izraza lica. Nije nas koji ovdje živimo strah duhova, ali nas je strah da ubojica ne izađe iz zatvora – rekla je novinarima prije deset godina susjeda. Dvorski je hicima u glavu likvidirao Mirjam i Benita, a Đanija hicima u glavu i srce. S Dvorskim su u stanu bili i Rene Ljubojević i Luka Obrovac. Njih je dvojicu Dvorski nagovorio da s njim pođu naplatiti dug od Đanija. Žrtve je Dvorski smaknuo jer se Đani opirao, a Mirjam i Benito vidjeli su napadače te su ih poslije mogli prepoznati. Ubojicu Dvorskog osudili su tada na maksimalnih 40 godina zatvora, njegov “kompanjon” Obrovac dobio je osam godina, a pomoćnik Ljubojević šest godina robije.

- Te su me noći probudili pucnjevi. Nisam znala što se događa. Zaspala sam i kasnije osjetila gust dim koji me gušio. Cijeli je stan bio zadimljen. Došli su vatrogasci i policija. Morali smo izaći iz zgrade. Bilo je strašno - rekla je 2010. susjeda koju od stana pokojnih dijelio samo zid.

- Želimo zaboraviti što se dogodilo i nastaviti normalno živjeti – nadala se susjeda i dodala kako je sretna što nije vidjela ubojstvo.

SASJEKAO GA MAČETOM

Stanari zgrade u zagrebačkoj Ulici Bartolići nisu bili te sreće. Bruno Duić je Miljana Veršića, koji ga je 2008. godine želio seksualno zlostavljati, mačetom sasjekao u njihovoj zgradi. Krvav otisak ruke na zidu susjedima vjerojatno nikada neće iščeznuti iz pamćenja.

- Hodnik umrljan krvlju odmah smo prebojili. Nije mi ugodno prolaziti njime. Stalno me podsjeća na stravično ubojstvo – rekla je tada susjeda te dodala da se u Veršićev stan kasnije uselio mladić i temeljito ga obnovio. Duić je prvotno osuđen za prekoračenje nužne obrane. No Vrhovni sud ukinuo je presudu pa su Duića oslobodili.

POBIO OBITELJ U PAZDIGRADU

Strah je pratio i Splićane iz naselja Pazdigrada. Njihov je bivši susjed Ljubomir Zaradić u svibnju 2009. kalašnjikovom na spavanju pobio cijelu obitelj. Prvo je u dnevnom boravku ustrijelio suprugu Orijanu i kćer Deni (5). Otišao je potom do dječje sobe i ubio sina Trpimira (10). Nakon masakra ubio je i sebe. Stan je prije deset godina bio prazan, a rolete su na prozorima bile spuštene. Susjedi su nam tada rekli kako nitko ne bi ni želio zaviriti u stan.

- Nitko tu ne dolazi. A tko može mirne duše ući u taj stan – rekla je susjeda tada.

UBIO MALOLJETNOG SINA

Đuro Đurić (45) u svibnju 2010. rukama je zadavio sina Luku (9). Njegovoj je majci, svojoj nevjenčanoj supruzi, dugo prijetio da će ga ubiti. Majka je dječaka našla mrtvog na kauču u stanu, u kojem je Đurić bespravno živio, u rovinjskoj Ulici Angela Zulianija. Ruža Pranjić (69), koja je živjela kat iznad njih, često se znala brinuti o dječaku.

- Tog sam dana, kao i uvijek, očekivala da Luka nakon nastave svrati k meni. Nije dolazio. Bila je neka čudna tišina ispred zgrade, nisu se čuli ni moj Luka ni lopta, koju je volio. Odjednom sam čula ženski jauk i zapomaganje - ispričala je tada kroz plač Ruža. Posebno joj je bilo mučno gledati prema stanu u kojem je otac hladnokrvno ubio sina. Još joj je bilo teže pri pogledu na kauč, na kojem je vidjela njegovo beživotno tijelo. Ubojičin stan, u zgradi koja je bivše odmaralište jedne tvornice, ostao je prazan.