"Sterilizacija žena jedino u slučaju ako je ugrožen život"

Sterilizacija ljudi s mentalnim teškoćama opravdana je jedino i isključivo ako postoje medicinski dokazi da postoji ugroza za život majke ili fetusa. Sve ostalo je neprihvatljivo, smatra umirovljeni sveučilišni profesor Josip Rački.

Dugogodišnji profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu tim se riječima osvrnuo na slučaj majke s mentalnim teškoćama koja je sterilizirana po nalogu Vrhovnog suda, što je presedan u hrvatskom pravosuđu. Rački je autor znanstvenog rada “Pravni tretman spolnosti osoba s umjerenom i težom mentalnom retardacijom”.

Protive se svakoj prisili

Žena (30) lišena je potpuno poslovne sposobnosti, a majka je troje djece, od osam i deset godina te nedavno rođene bebe. Nakon tog porođaja podveazni su joj jajovodi. O djeci se brine baka, ujedno ženina skrbnica, koja je i sudski zatražila da se njezinoj kćeri podvežu jajovodi. Naime, očevima djece oduzeta je roditeljska skrb, a otac trećeg djeteta optužen je za obiteljsko nasilje. Presudu Vrhovnog suda, kako piše Jutarnji list, žena je dočekala u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja. Osim bake skrbnice, sud je ispitao ženu te ju je upoznao s postupkom sterilizacije, na što je ona i pristala. Posebni skrbnik žene zatražio je od Vrhovnog suda da donese odluku jer, po njegovim riječima, ona nije razumjela što znači sterilizacija i koje su posljedice. Vrhovni sud nije u obzir uzimao njezino mentalno stanje nego isključivo fizičko zdravstveno stanje, a nalazi vještaka ginekologa to su i potkrijepili. Naime, žena je sva tri djeta rodila carskim rezom. Nova trudnoća bila bi rizik i za nju i za bebu. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak, naglašava kako je svaki medicinski postupak, uključujući sterilizaciju, povreda temeljnih ljudskih prava ako nije postojao dobrovoljni i informirani pristanak osobe.

Edukacija i kontracepcija

- Kao zaštitnici ljudskih prava i sloboda osoba s invaliditetom, protivimo se svakom obliku prisile u postupanju prema osobama s invaliditetom koji nije dobrovoljan, a jednako stajalište imamo i po pitanju sterilizacije. Svaka takva osoba ima pravo da joj osiguramo potpune informacije kako bi slobodno i samostalno mogla odlučivati - smatra Slonjšak. Alternativa sterilizaciji su, kaže, edukacija o spolnosti te kontracepcija.     

Odluka Vrhovnog suda donesena je 27. prosinca 2016., četiri dana prije zakazanog termina porođaja. Budući da je sud bio pritisnut terminom porođaja predviđenim za 31. prosinca, odluka je donesena u rekordnom roku od samo osam dana. I o ovoj novorođenoj bebi brinut će se baka.

- Odluka Vrhovnog suda bila je potpuno jasna i u skladu sa zakonom. U ovom slučaju miješanje države u život žene opravdano je i u njezinom interesu. Ovu odluku ne smatram problematičnom - kaže nam odvjetnica Višnja Drenški Lasan ističući da je pravo na život prioritet nad svim drugim pravima i ne opravdava sterilizaciju žena kao preventivnu mjeru. Štoviše, smatra je teškim kršenjem demokratskih standarda i zakona.

Da su odluka i nalog Vrhovnog suda potpuno formalno pravno pokriveni, slaže se i Neda Miščević, predsjednica Udruge za promicanje inkluzije. Međutim, postavlja pitanje je li žena koju su podvrgnuli sterilizaciji doista shvatila o čemu se radi.

- Pitanje je jesu li joj jasno, na njoj razumljiv način, rekli da će, ako rodi još jedno dijete, umrijeti. Nadalje, svim tim ženama treba dati priliku da se iskažu u majčinstvu. Upitno je da li je ta žena isprobala može li biti majka ili su djecu samo tutnuli njezinoj majci koja je za njih preuzela odgovornost - smatra Miščević. Dodaje kako već godinama kruži priča da se mentalno oboljele žene u Hrvatskoj podvrgavalo sterilizaciji, no o tome nema niti jednoga konkretnog podatka.

- U našoj udruzi imamo korisnice koje su bile u državnim institucijama i koje znaju reći da su imale prekide trudnoće. No u njihovu medicinskom kartonu to nigdje nije zavedeno, te sve ostaje na pričama rekla-kazala - tvrdi Miščević. Dodaje da, prema još važećem Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978., skrbnik može podnijeti zahtjev za prekid trudnoće u 10. tjednu ako se utvrdi da bi trudnoćom ili rađanjem život žene i bebe bio ugrožen.

- Ova presuda Vrhovnog suda svakako je presedan u Hrvatskoj. Istina, imali smo slučaj iz 1980. godine u kojem su našoj korisnici nakon rođenja djeteta podvezani jajovodi, i to na zahtjev njezine majke. Ta žena sad živi sasvim normalno u svojoj obitelji, a u to vrijeme odluka suda nije bila potrebna. Kod nas u inkluziji sklopljeno je devet brakova, a imamo korisnika koji se izjašnjavaju da žele dijete. Educiramo ih i dajemo im priliku da vide što znači imati dijete i hoće li se s time moći nositi - kaže Miščević.

Etičari kritiziraju odluku

Iako nisu željeli komentirati navedeni slučaj, u Domu za psihički bolesne odrasle osobe Jalžabet kažu kako se svakodnevno susreću s problemima ljudi s mentalnim oštećenjima koji su ujedno roditelji.

- Najčešći problemi vezani su uz nekontinuirani kontakt s vlastitom djecom. Kad se takve osobe smjeste u ustanovu, zbog izostanka potpore društva, obitelji i institucija, često se kontakt između takvih roditelja i njihove djece gubi. Neki roditelji uspiju ga uspostaviti i on postaje kvalitetan, redovit i brižan, no kod nekih se nikad ne uspije formirati - kaže ravnatelj doma Velimir Duganžić. Odluku i nalog o steriliziaciji žene s mentalnim teškoćama nikako ne opravdava etičar Ivan Koprek. Profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove oštro se protivi bilo kakvoj prisilnoj metodi.

- Gnusno mi je o tome eugeničkome postupku i razmišljati. Riječ je o notornoj nemoralnoj praksi! Koliko mi je poznato, čl. 3. ‘Povelje o ljudskim pravima’ svakom čovjeku jamči i osigurava pravo na život i osobnu slobodu, a članak 5. iste povelje zabranjuje svaku vrstu mučenja, okrutno i ponižavajuće ophođenje s ljudima. Budući da je prisilno steriliziranje ponižavanje ljudi, takav postupak povređuje ljudska prava - smatra etičar Koprek.

A bura zbog sterilizacije mentalno oštećenih žena digla se prije koju godinu u Austriji. Naime, otkrilo se kako su od 2001. godine takve žene bile nasilno sterilizirane, iako se u toj zemlji od 2000. godine sterilizacije hendikepiranih žena provode samo ako postoji liječnički atest i odluka suda.

Bečki dječji psihijatar Ernst Berger javno je rekao da su kirurški zahvati podvezivanja jajovoda prikrivani i prikazani kao operacije slijepog crijeva te da nasilno sterilizirane žene nisu ni bile svjesne da više ne mogu imati djecu. Za sterilizaciju je, prema tvrdnjama Bergera, bilo dovoljno samo pristanak roditelja, a domovi i liječnici na njih su vršili pritisak. Situacija se toliko razbuktala da je sterilizacija postala i uvjet za prijam u dom.

I Britanija presudila

- To je bila javna tajna, ali nikog nije zanimala - tvrdio je Berger. Sa slučajem sudske presude za sterilizaciju susrela se i Velika Britanija 2012. godine. Britanski sud odlučio je da se muškarac s mentalnom retardacijom mora podvrgnuti vazektomiji kako bi mu se omogućio nesmetan seksualni život. Sutkinja Eleanor King presudila je da muškarac (36) s kvocijentom inteligencije na razini šestogodišnjeg djeteta može biti steriliziran jer ne želi imati djecu. Redovito prakticira seksualne odnose, no sam ne može donijeti odluku o kontracepciji. Zbog toga je 2010. godine postao otac, ali nije uspio povezati rođenje djeteta sa seksualnim činom. Kako sam ne može odlučiti o sterilizaciji, roditelji i doktori obratili su se sudu, koji je operaciju i odobrio. Ta odluka omogućila mu je spolne odnose sa svojom djevojkom, također mentalno zaostalom.     

'Sterilizacija treba biti krajnja metoda'

Udruga B.a.B.e. zalaže se za alternativne metode zaštite žena s duševnim i mentalnim teškoćama poput kontracepcije. Smatraju da sterilizacija nikako ne bi smjela biti uobičajen način prevencije trudnoće nego krajnja metoda, kad niti jedan drugi način nije učinkovit.