‘Stojim ispred zgrade i gledam kako sve što sam ikad napravio nestaje u plamenu i dimu'

Javio se odmah dalmatinski dišpet i prebacili smo sve na crni humor. Što ću drugo? Gledao sam u tu vatru i sjetio se svih vreća šute, svega što sam u stanu radio i nosio, sveg onog truda i rada. I puf, nema više ničega - priča Davor Valčić.

U zgradi u kojoj je obitelj imala stan od 50 kvadrata, bili su još poslovni prostori i gospođa Marija (96). Njoj su popucale vodovodne cijevi u stropu, a smještena je kod svoje djece. 

- Ma popravit ćemo, nije to tolika tragedija kao kod Davora. Dođi, pokazat ću vam - govori njen unuk Jure koji je došao pomoći Davoru. Znaju se cijeli život. 

- Evo vidiš, tu u kutu. Ništa - pokazuje nam i vraća se u ono što je ostalo od stana obitelji Valčić.

ŽIVOT ĆE POBIJEDITI U izgorenom stanu našli medu: 'Kći je gledala kako gori stan i plakala 'moj medo'. To je čudo'

Odlazi u sobu male Jone (4), Davorove kćerkice i prebire po čađavim i izgorenim igračkama. Pregledava nije li slučajno nešto ostalo netaknuto da djevojčica u novom prostoru ima bar dio svojih stvari. Žele smanjiti šok kojeg je pretrpjela. Ostatak ekipe čisti smeće iz stana, jer to su sad stvari Valčićevih. Što nije progutala vatra, uništila je voda. 

- Jedan požar dijeli te od beskućništva. Stojiš i gledaš kako sve što imaš nestaje. Paralelno ti žena dobije trudove i svaki čas na svijet treba doći tvoje dijete - tako Davor opisuje trenutak u kojem je nestao njegov stan. 

- Prijatelji su mi iza leđa krenuli u akciju, da mene ne zamaraju time. Ni ne znam kako su se okupili. Ali onda je krenulo: što će njemu taj novac, što će on s njim... Ja do tog novca ne mogu te kad i uspijem, moram ga potrošiti namjenski, na opremanje stana. Prije toga, na taj iznos ide porez i koja sve već davanja.  Na računu imam svoju plaću, a sram me ući u dućan da ljudi ne misle: ‘Gle, on sad troši taj novac’. Neugodno mi je kupiti kruh. To me najviše izbaci iz takta. Ljudi ne razumiju da smo u nekoliko sekundi postali beskućnici s malim djetetom i bebom na putu. Statičari su nam dali tri dana da izvadimo što je ostalo od stvari i onda će se cijela zgrada rušiti - objašnjava nam.

VELIKI POŽAR U ZADRU 'Cijeli život mi je bio u tom stanu': Za zadarskog voditelja skupili skoro 100 tisuća kuna

Konzervatori će sačuvati pročelje, Grad je ponudio zamjenske prostore i obrtnicima i odvjetničkom društvu koji su u zgradi imali poslovne prostore. 

- Znaš što, ja se nosim s tim kroz humor jer nemam ništa od plakanja. U tom trenutku mislio sam da smo prepušteni sebi, nisam očekivao da će se Grad uključiti, ali jest i na tome mu hvala. Imam malu kćer, ženu i novorođeno dijete. To je moja briga sad - objašnjava Davor.

Još je u stanju pripravnosti i trudi se ostati hladne glave.

- Ljudi me zovu i ispituju kao da ću sad tim novcem kupiti vilu, gliser i ići u kasino. Želim da svima bude jasno da su to novci kojima ćemo obnoviti svojih 50 kvadrata i ništa drugo. Nikakav hedonizam i 'bacanje para'. Pretvaraju me u kriminalca, a ja sam samo čovjek koji je ostao bez svega što je u životu uradio i zaradio. Mi nismo imali alternativni smještaj. Grede u zgradi su sad u toliko lošem stanju da samo čekamo kad će pasti. Dnevni boravak, soba od male, naša soba - sve je izgorjelo. Iz dnevnog boravka sad imamo panoramni pogled na nebo. Oprostite, tako se šalimo jer je to način na koji ja guram naprijed. Ali sve to je materijalno, sve je to prolazno. Imamo jedni druge, to je najvažnije sad - priča nam.

Priznaje da je u jednom trenu htio odbiti pomoć i ograditi se od svega, ali su ga prijatelji razuvjerili. Kad su završili s čišćenjem, čekali su s Davorom na parkingu ispred rodilišta i uvjeravali ga da ne odbije pomoć. I onda je došao poziv. U četvrtak u 22.50 na svijet je došao mali Emanuel. Davorovi prijatelji iz šale su ga prozvali “mali Neron”, po rimskom caru koji je navodno spalio Rim. I mali Emanuel i Anamarija su dobro, a za nekoliko dana izlaze iz rodilišta.

- Ekspresno je rodila, odradila je to odlično. Moja žena zmaj. Sad sređujemo taj novi stan, u kojem ćemo biti privremeno. To je tako, danas imaš, sutra nemaš. Ja još ne mogu vjerovati koliko se ljudi okupilo niti koliko me ljudi zove da bi mi prepričavalo negativne komentare. Mislio sam sve ignorirati, ali postalo je previše. Moram ostati hladne glave zbog svoje obitelji, ali iskreno, malo me muči taj pritisak. Muči me ta negativa. Ja nisam nikakav zlikovac ni lopov, sve sam pošteno zaradio. Ali znam da kad dobijemo taj novac, ako kupim ogledalo za ormar od 300 kuna, ljudi će reći: ‘Gle, a za što štedi, za kurve?’. Ako kupim skuplje, reći će: ‘Oho, ima se, dobio je milijune’. Nisam. Dobili smo pomoć da obnovimo svoj dom koji je nestao u plamenu, da Jona i Emanuel imaju gdje odrastati, da Anamarija i ja imamo gdje čuvati obitelj - govori Davor.

Telefon mu ne prestaje zvoniti. Prijatelji su ga rasteretili svega, ali on ne može mirovati.

- U normalnijim okolnostima sad bih slavio rođenje djeteta. Ali i ovo je etapa života. Svašta sam do sad preživio, a ovo je samo još nešto što treba preživjeti. Neću plakati, od toga nemam ništa - govori i javlja se na telefon.