Sa Slovencima dijelimo granice, more, ribu, nuklearku i struju, kulturu i gastronomiju, no uspjeli smo se oko svega toga posvađati. Još je jedna svađa, oko terana, dobila je epilog
News
Komentari 116
Sa Slovencima dijelimo granice, more, ribu, nuklearku i struju, kulturu i gastronomiju, no uspjeli smo se oko svega toga posvađati. Još je jedna svađa, oko terana, dobila je epilog
Saga između Hrvatske i Slovenije, koja se po sudovima povlači godinama, sad već desetljećima, izgleda poput kakvih ‘celebrity’ saga. Par smo koji se nateže oko skrbništva nad mnogobrojnom djecom, ne zna se baš tko je koje dijete napravio i kako se ono treba zvati.
Tučemo se i oko toga kome pripada koji dio kuće, a najviše smo se posvađali oko kuhinje. S braćom Slovencima dijelimo granice, more, ribu, nuklearku i struju, kulturu i gastronomiju, no uspjeli smo se oko svega toga posvađati.
Još je jedna svađa, oko terana, dobila novi epilog, no priči tu nipošto nije kraj.
Slovenci će, kažu, dalje na sud, tako da je već prilično teško pratiti zbog čega se sve i na kojoj instanci sudimo s njima. Tko se tuče, taj se voli, nema druge.
Opći sud EU još je jednom Slovence bacio u očaj. Žalili su se protiv odluke EU da je teran i hrvatski, istarski, sad im to nije ‘upalilo’, pa idu sudovati na još više. Grejo na vrh planincah!
Tučemo se i kranjskim kobasama, toliko su fine da ne mogu biti i naše i slovenske. Na kraju su pobijedili Slovenci, a mi dobili rok da, tamo negdje do 2030. kranjskoj kobasi u Hrvatskoj nađemo drugo ime. Moramo siroticu preudati.
Nekako smo se, nakon poduljeg natezanja, o istarskom pršutu ipak uspjeli dogovoriti. Mi imamo istarski, a Slovenci istrski pršut, i svi sretni. Puno muke zbog jednog slova, ali to je politika. Masna. Kao pršut.
Bitka za Piran je, čini se, trajala stoljećima. I nije još potpuno završila, pa je najbolje da se u toj priči sjećamo samo crvene haljine Jadranke Kosor i s njom usklađene crvene kravate Boruha Pahora. Tko je dobio koliko mora - manje je važno.
Nuklearku smo zajedno gradili, zajedno moramo zbrinuti i otpad odande. E, to će tek biti priča... Slovenci su nam malo bili i zatvorili pipu sa strujom, sporili smo se, duga je priča i to...
Tamo je, pak, zaglavio novac 130.000 hrvatskih štediša, Slovenci su se nakon raspada Jugoslavije pozivali na “nepredviđene okolnosti”. Sudilo se, svađalo, štediše su ostarjeli, izgubili svaku nadu. Pouka ove priče: novac držati u čarapama.
Slovenci nam nisu dali za pravo ni da svojatamo istarskoga goniča, ono pametno lovačko pseto. Na kraju smo istjerali mak na konac, i zadržali pseto koje je s nama od stoljeća sedmog...
Nema gorljivijeg niti zabavnijeg domoljuba od Joška Jorasa, samoprozvanog borca za južnu slovensku granicu. Teško je nabrojiti sve njegove domoljubne pothvate, podsjetit ćemo samo da je radije od žeđi htio umrijeti nego piti hrvatsku vodu.
Kad su ušli u EU, Slovenci su počeli bacati balvane pred hrvatski ulazak, baš kao da nikad nismo bili složna braća. Povuci-potegni, nekako smo i mi ušli u taj vlak, no problemi ostaju.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+