News

Komentari 0

Stvarni cilj Zoričićeve zabrane je preobražaj kulturnog i političkog identiteta Pule i Istre

Stvarni cilj Zoričićeve zabrane je preobražaj kulturnog i političkog identiteta Pule i Istre

Nakon što trideset godina nije uspijevala hadezeizacija Istre i Pule, krenulo se, u ime obitelji i identiteta, malo zaobilaznim putem

Ovo što slijedi bit će pisano s povećanim oprezom, jer imam razloga vjerovati da je gradonačelnik Pule Filip Zoričić lake ruke na SLAPP tužbama i gušenju slobode govora. Reagirajući na moj tekst iz serijala Junak našeg doba, koji objavljujem u Večernjem listu, gdje sam tematizirao Zoričićevo ozloglašavanje vlastitih sugrađana, pripadnika talijanske nacionalne manjine, koji su na izborima u Republici Italiji glasali za profašističku desnicu, on je, ništa ne demantirajući, uputio nekoliko znakovitih poruka i elektronskih pisama uredništvu, te na moju privatnu mail adresu, u kojima je tražio brisanje elektronskih objava, premda ništa od onog što je objavljeno nije ni pokušao demantirati. "Objava u kojoj me stavljate u kontekst zagovornika fašističke ideologije i nazivate mračnjakom duboko je povrijedila mene i članove moje obitelji.", napisao je tada Zoričić. Baš me i nije iznenadilo Zoričićevo reagiranje U ime obitelji…

Tada je, dakle, bilo riječi o Talijanima. Sada je, pak, riječ o "srpskom smeću". Filip Zoričić, kao gradonačelnik Pule, zabranio je narodnjački koncert u svome gradu. "Mislim da ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada." Zabrana, dakle, nije inspirirana etičkim ni nacionalnim, nego čisto estetskim razlozima: "u javnom prostoru, dok sam ja gradonačelnik, promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule, sa svim njezinim bogatim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima".

Što to Duška Kuliša iz Kreševa u Bosni i Hercegovini, sina Lucije i Mate, izvođača hitova "Ti meni lažeš sve" i "Suzo moja, Suzana" čini pojavom koja narušava "identitet građanske, europske i mediteranske Pule"? Muzika koju Kuliš izvodi, kao, uostalom, ni muzika Dragana Kojića Kebe i Ane Bekute, ne razlikuje se po stilu, ritmu i tonu od muzike koju izvode pjevačice i pjevači rođeni i nastanjeni pokraj mora, što će reći - na Mediteranu. Osim toga, jesmo li sigurni da ono što je na Balkanu - gdje jesu i Kreševo skupa s Bosnom, i Srbija odakle su Koja i Bekuta - istovremeno nije na Mediteranu? I po čemu je to Pula, onako kako Pulu zamišlja Zoričić, više europska od Kreševa? Ili od Šapca, Banje Koviljače i Požarevca? Da Kreševo i Šabac po Zoričićevoj geografiji nisu u Aziji?

Ali ako je estetika razlog, a Zoričić pod slutnjom tužbe za duševne boli, te u ime obitelji, spreman nas je uvjeravati da ničega tu osim estetike nema, kako je uopće moguće da neka druga, tuđa i strana estetika narušava "identitet građanske, europske i mediteranske Pule"? Obično se kulturni identitet jednoga svijeta upravo potvrđuje komunikacijom s drugim kulturama i identitetima. Ne postoji, osim u imaginaciji i kulturnoj politici crnih komesara, takve kulture i tog identiteta od kojih bi takozvanu matičnu kulturu trebalo štititi. A najmanje ako je ta kultura građanska, europska i mediteranska.

Filip Zoričić ima iskustva sa zabranjivanjem. Kao ravnatelj pulske gimnazije zabranio je izdavanje školskog lista Žurnal, jer su se učenici, skupa s mentoricama, knjižničarkom Ivanom Petrinić i profesoricom hrvatskog jezika i povijesti Jelenom Pavić, odvažili da objave tekst Borisa Dežulovića, te razgovore s Bornom Sorom i Domagojem Zovakom iz NewsBara, kao i s Juricom Pavičićem, kojemu je ravnatelj Zoričić zabranio i sam ulazak u svoju školu, pa su učenici s njime razgovarali u kafiću. (O svemu ovom podrobno i dokumentirano piše Boris Dežulović u kolumni objavljenoj u zagrebačkim Novostima, još u travnju prošle godine…) Ovaj put nije bilo riječi o "identitetu građanske, europske i mediteranske Pule", nego, pretpostavljamo, o pedagoškoj dobrobiti osjetljivih gimnazijskih duša, te o pogubnom utjecaju koji bi NewsBar, Dežulović i Pavičić mogli imati na njih. Ali ti gimnazijalci i gimnazijalke ipak imaju nešto zajedničko sa svojim gradom: Filipa Zoričića i identitet. On bi ga rado mijenjao i popravljao, govoreći da ga štiti. U ime obitelji. Građanske, europske i mediteranske, naravno.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek podržala je gradonačelnika Pule Filipa Zoričića u zabrani koncerta Duška Kuliša, Dragana Kojića Kebe, Ane Bekute i Zorane Mićanović, kao i gradonačelnika Osijeka koji se pridružio zabrani. "Mislim da je to normalna, prirodna i za mene očekivana odluka tih dvaju gradonačelnika", rekla je podržavši ih u prijeporu oko "srpskog smeća". Ništa čudno, ako znamo da je Ministarstvo kulture u mandatu Nine Obuljen Koržinek prestalo za javne knjižnice otkupljivati knjige srpskih i bosanskohercegovačkih pisaca, objavljene kod hrvatskih nakladnika. Na taj način Obuljen Koržinek nastoji, te u određenoj mjeri i uspijeva, ograničiti tu, prema njezinom doživljaju kulture i književnosti, nezdravu i štetnu praksu po kojoj neki od najznačajnijih srpskih i bošnjačkih pisaca iz susjednih država sudjeluju u hrvatskoj kulturi i književnosti, narušavajući tako, što bi rekao pulski gradonačelnik, "građanski, europski i mediteranski" identitet hrvatske kulture i književnosti. To je ta estetika oko koje su se Zoričić i Obuljen Koržinek našli.

Građanima Pule, pak, jer o njima je ovdje najprije riječ, dozlogrdila je višedesetljetna vladavina IDS-a u njihovoj lijepoj pokrajini, te nešto kraće i u njihovu gradu. I tako su, uz nagovor žustrih aktivista, SDP-ovskih i možemaških oporbenjaka te kojekakve druge čeljadi željne vlasti, izabrali Filipa Zoričića. S njegovim dolaskom počeo se mijenjati identitet grada. Najprije s promjenama po gradskim fasadama, gdje su se pojavili neki zanimljivi grafiti i murali. Potom su zaredali i incidenti kakvih u proteklih tridesetak godina nije bilo u Istri i u Puli: iščupana je glava Lina Marianija… Naravno, sve su to puke slučajnosti. Ali zabrana koncerta Duška Kuliša i njegovih drugarica i druga Kebe svakome je u Puli i oko Pule pokazala kako je stvorena značajna razlika između raspoloženja i svjetonazora, da ne kažemo identiteta, većine Puljana, i ćudi njihova gradonačelnika. Nakon što trideset godina nije uspijevala hadezeizacija Istre i Pule, krenulo se, u ime obitelji i identiteta, malo zaobilaznim putem. Preobražaj je, naravno, moguć. Toga bi Istrani i Puljani morali biti itekako svjesni, prije nego što se nakon iščupane brončane glave Lina Marianija ne počnu čupati i prve žive glave. Onako kako se to, po potrebi identiteta, radilo po drugim dijelovima Hrvatske. Tolerancija se lako troši, ljudima ne treba mnogo da se pretvore u hajvane, i to bi svakako trebali imati na umu oni kojima je do Istre i Pule kakvi su bili u proteklih trideset godina. Gimnazijalce Zoričić nije mogao preodgojiti protiv Dežulovića i Pavičića, jer su odrastali u kulturnoj i civiliziranoj Puli. Ali Pulu takvi kao on mogu preobraziti i preodgojiti. Gradovi, zemlje i pokrajine, narodi i čitavi kontinenti mnogo su labilniji od prosječnog gimnazijalca. Labilnim ih čini upravo to što su otvoreni prema različitostima. Zoričić je u Puli različitost, kao što su različitost u Puli Duško Kuliš i Dragan Kojić Keba.

Zanimljivo je da Filipa Zoričića, gradonačelnika Pule, u zabrani koncerta nitko relevantan u Hrvatskoj nije podržao, osim HDZ-ove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i HDZ-ova gradonačelnika Osijeka Ivana Radića. Njegov je postupak izazvao otpor cjelokupnog novinskog i novinarskog mainstreama, novinara koji pišu o glazbi i kulturi, te samih glazbenika. Među tim svijetom vjerojatno se nije našao nitko tko je ikad bio na koncertu Duška Kuliša, Ane Bekute, Dragana Kojića Kebe, a jedva da je bilo takvih koji znaju barem jednu njihovu pjesmu… Ljudi su vrlo precizno detektirali da se tu ne radi ni o kakvim cajkama, ni o kakvom turbofolku, nego je riječ o - zabranjivanju. I riječ je, kao što je Zoričić sam naglasio, o identitetu. Riječ je o zabrani u ime identiteta, a ne u ime ove ili one (etičke) vrijednosti.

Naravno, Hrvatski centar PEN-a nije se oglasio. Njegov čelnik Tomica Bajsić neka je vrsta Filipa Zoričića hrvatske kulture i književnosti. On i njegova uprava, potpredsjednice akademkinja Sibila Petlevski i profesorica Nadežda Čačinovič pitanjima sloboda i zabrana bave se vrlo selektivno. Gluhi su, naime, kada se zabranjuje u ime "građanskoga, europskog i mediteranskog" identiteta, i kada je zabranama pogođen netko koga naprosto preziru.

Građane ne mogu netolerantnim primitivcima učiniti neka knjiga, priredba, koncert, ali će ih netolerantnim primitivcima učiniti zabrana knjige, priredbe koncerta.

Najčitaniji članci