'Svi su pobjegli od ovog posla, nitko više ne želi biti poštar...'

Radim kao poštar više od 10 godina. Ne mogu reći da je sve uvijek sjajno, ali kad ujutro dođem u Branimirovu, sve ostalo staje.
Ispred mene su samo moji ruta, pošta i ti ljudi, povjerio nam je zagrebački poštar Kristijan Kovaček.

Pošta bezuspješno traži nove zaposlenike

Iako ima puno poštara koji sa zadovoljstvom poput njega rade svoj posao u drugim hrvatskim gradovima, Hrvatska pošta već dulje bezuspješno traži nove zaposlenike. 

- Veći broj osoblja otišao je u inozemstvo, a radi značajnijih ulaganja u posljednje vrijeme Hrvatska pošta cijelu godinu traži nove zaposlenike - rekao je glasnogovornik HP-a Krešimir Domjančić.

Najviše poštara i poštarica traži se u Dubrovniku, Varaždinu, Karlovcu, Rijeci, Puli, Hvaru, Krku, Sisku i Glini.

Od poštara se traži da imaju nižu ili srednju stručnu spremu, vozačku dozvolu B kategorije i moraju znati voziti motocikl do 50 kubika.

Nema stanara koji nema lijepu riječ za Kristijana

Iako se ne čini zahtjevnim, i sam Kovaček priznaje da se za ovakav posao mora imati strpljenja, jer uz mnoštvo pozitivnih ljudi koje upoznaje ima i onih koji su zahtjevniji. 

- Divno je kad ste vani i možete šetati po lijepom vremenu. Teže je po ružnijem vremenu kad morate imati kišobran i kolica, ali sve je to dio posla. Možete sjesti i popričati s ljudima. Kad upoznate rutu, već znate kako se postaviti i sve je lakše - objašnjava nam Kovaček.

Dodaje da poštar mora biti komunikativan i uvijek se smiješiti. Svaki dan prijeđe rutu koja započinje i završava na zagrebačkoj Ilici. Prolazeći ujutro Ilicom nema stanara koji o njemu ne kaže lijepu riječ.

Mnogim umirovljenicima podijelio je privatni broj na koji ga zovu kad žele provjeriti je li došla penzija ili neki račun.