Svi žele uživo vidjeti nagu ženu Henrija Matissea koja stiže u Galeriju Klovićevi dvori

Kao zvijezde izložbe djela su Edgara Degasa, čija nam stiže “Mala četrnaestogodišnja plesačica”, Amedeo Modigliani, koji je samo dva mjeseca prije smrti naslikao portret “Annie Bjarne”, a jedna od zvijezda svakako je Henri Matisse (1869.-1954.), od čijih nam djela dolazi “Ležeći akt” (“Aurore”) iz 1907. godine. Stotinjak umjetničkih djela stiže iz ugledne galerije “The Hub of Fine Arts” u Mostaru. Izložba predstavlja najširu panoramu umjetničkog života u Europi, Latinskoj Americi te Sjedinjenim Američkim Državama.
Izložbu “Od boemstva do vječnosti” organiziraju 24sata, uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba. Posjetitelji će je moći pogledati do 30. lipnja.

POVIJESNA VRIJEDNOST 
Poput mnogih drugih djela iz kolekcije Zaklade MTA, “Ležeći akt” nema samo umjetničku nego i povijesnu vrijednost. To je jedno od najpoznatijih dijela Matissea, koje je skoro pola stoljeća krasilo policu iznad kamina u knjižnici američkog povjesničara umjetnosti Johna Rewalda (1912. – 1944.), velikog poznavatelja francuske umjetnosti kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. Njegova knjiga “Povijest impresionizma” postavila je temelje za proučavanje tog umjetničkoga pokreta. Henri Matisse bavio se kiparstvom cijelog života, ali nijedna od 83 skulpture koje je napravio nije imala tako važnu ulogu kao “Ležeći akt I” jer “najbolje predstavlja prijelaz iz slikarstva u kiparstvo i obrnuto“. 

Figurom nage žene koja leži Matisse oslobađa formu od anatomskih ograničenja, čime se ostvaruje iznimna ekspresivnost koja karakterizira njegovo slikarstvo. Prije nego što se Matisse počeo baviti kiparstvom, takve su se figure stalno pojavljivale na njegovim crtežima i skicama. “Počeo sam se baviti kiparstvom jer me u slikarstvu zanimalo razjašnjenje ideja. 
Promijenio sam metodu i počeo raditi u glini kako bih se odmorio od slikanja, gdje sam napravio sve što sam mogao za sada. Zapravo, napravio sam to s ciljem organizacije, kako bih svoje osjećaje doveo u red i pronašao stil koji mi odgovara. Kada sam to pronašao u kiparstvu, pomoglo mi je pri slikanju“, pojasnio je umjetnik.Matisse je radio na glinenoj figuri koju je nazvao “Aurora” ili “Izlazak sunca” nekoliko tjedana, dok nije došlo do nezgode. Kako je poslije pojasnio, glina je bila previše mokra i figura je pala na glavu te je bila uništena kad je “okrenuo postolje“. Matisse je bio jako uzrujan, ali se ubrzo oporavio. “Sutradan sam podigao svoje djelo i uspio sam ga dovoljno sastaviti da mogu nastaviti s radom, ali prethodno sam, pun samopouzdanja u ono što mi je ostalo u mislima, uzeo veliko platno.” Prije nego što je pokupio ostatke glinena kipa, prenio je “Auroru” na platno, dodavši kao pozadinu nekoliko palminih grančica koje su ga podsjećale na putovanje u sjevernu Afriku. 

Gipsana skulptura iz kolekcije Zaklade MTA potječe od Alfreda Flechtheima (1878. – 1937.), jednog od prvih Matisseovih njemačkih trgovaca umjetninama. Upravo je Flechtheim prekrio gips smeđom patinom, koja skulpturi daje izgled bronce. Poput Matisseovih djela u bronci, skulptura ima žig ljevaonice Bingen Costenoble, čiji je klijent Matisse postao po preporuci Aristidea Maillola.

TKO JE BIO MATISSE?
Nakon Flechtheima, koji je napustio Njemačku zbog dolaska nacista, gipsana figura bila je u posjedu njujorškog trgovca umjetninama Otta Gersona (1902. – 1962.), koji je “Ležeći akt I” darovao Johnu Rewaldu u znak zahvalnosti za njegov savjet.
No tko je zapravo bio Henri Matisse? U Parizu je studirao pravo, a radio je kao službenik u odvjetničkom uredu 1889. godine, istodobno pohađajući sate crtanja u umjetničkoj školi Saint-Quentin. Dok se oporavljao od operacije 1890., majka mu je darovala kutiju s bojama. “Od trenutka u kojem sam uzeo  kutiju s bojama u ruke, znao sam da je to moj život.“ Upisao se na sate Gustavea Moreaua u umjetničkoj školi. U Bretanju je otputovao 1896., upoznao se s impresionizmom i počeo slikati u tom stilu. Matisse je tražio vlastiti umjetnički jezik, težeći “uravnoteženoj, čistoj i spokojnoj umjetnosti“.

Godine 1900. okušao se u kiparstvu. Pod utjecajem Paula Signaca i Henri-Edmonda Crossa okreće se divizionizmu (slikanje sitnim mrljama ili točkicama), a 1905. godine izlaže “Raskoš, mir i senzualnost” (Muzej d’Orsay, Pariz), svoje najvažnije neoimpresionističko djelo, koje se smatra početkom fovizma.
Matisse također upoznaje Pabla Picassa i kupuje njegovu prvu afričku skulpturu. Prva zajednička izložba Matissea i Picassa bila je 1918. godine. Proglašen je jednim od najpopularnijih umjetnika u Francuskoj 1925. godine. Od kasnih 1920-ih usredotočuje se na grafičku umjetnost i kiparstvo.

KAPELA U VENECIJI 
Mlada ruska emigrantica Lidija Delektorskaja, koja je prvobitno bila Matisseova pomoćnica, postaje 1935. njegov stalni model i muza do kraja života. Matisse se počinje aktivno baviti  kolažima 1937. godine. Zdravlje mu se ozbiljno narušava 1941. godine. Nakon operacije karcinoma crijeva morao je provoditi većinu vremena u krevetu. Seriju kolaža “Jazz” napravio je 1943. Između 1948. i 1951. radio je na projektu dizajniranja dominikanske kapele Chapelle du Rosaire u Veneciji, koji je uključivao sve: od arhitekture i pokućstva do murala, vitraja i svećeničke odjeće. Muzej Matisse otvoren je 1952. godine u njegovu rodnom Le Cateau-Cambrésisu.

Partneri projekta su Erste banka, Hitachi Energy, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group, Stega tisak, 1664 Blanc, Orbico Group, SAINTS HILLS, Arena Hospitality Group, Badel 1862 i Korlat.

Pokretanje videa...

00:22

Izložba od 'Od boemstva do vjenčnosti' | Video: 24sata Video