'Takvom su žestinom krenuli na nas, autobus je u roku samo par minuta postao kao švicarski sir'

Neposredan povod kukavičkom ubojstvu i masakriranju hrvatskih policajaca u Borovu Selu na današnji dan 1991. godine bilo je incident koji se dogodio noć ranije.

Naime, četiri patrolna policajca osječke PU primijetili su u Borovu izvješenu jugoslavensku zastavu. Stali su, skinuli zastavu i dok su postavljali hrvatski barjak, na njih su zapucali nepoznati napadači. Dvojica policajaca uspjeli su ranjeni pobjeći autom, a dvojicu su zarobili srpski pobunjenici.

Nakon toga, načelnik osječke PU Josip Reihl-Kir i načelnik vinkovačke PU Josip Džaja pregovaraju s Vukašinom Šoškočaninom, vođom borovske pobune, o puštanju zatočenih policajaca. Pregovori propadaju i odlučeno je da se policajci oslobode policijskom akcijom.

Klasična klopka i sačekuša

Borislav Orečić jedan je od policajaca koji je sudjelovao u akciji spašavanja dvojice uhićenih redarstvenika i koji je uspio preživjeti masakr.

 - Ulaskom u Borovo selo jedno odjeljenje je izašlo iz autobusa odmah kod pruge, ja sam ostao sa kolegama u stražnjem  dijelu busa. Produžili smo dublje u selo. Ispred nas je bio landrover i kombi naš. Prolaskom kroz selo vidjeli smo posve prazne ulice. Mi smo računali da će u selu biti pregovori za  razmjenu naših kolega međutim, kada smo došli u ravnu cestu, nedaleko njihove gostionice San Marino, na nas je otvorena žestoka paljba iz pješačkog naoružanja svih vrsta. Autobus je  postao kao švicarski sir u roku od par minuta -  prisjetio se prošle godine u razgovoru za 24 sata Boris Orečić.

- Srećom vrata su mu se otvorila i mi smo izletjeli iz njega kojekuda pokušavajući naći bilo kakav zaklon. Nemaš zaštite nigdje, nema drveća,  objekata. Dečki su padali okolo pogođeni hicima. Neki su ulijetali u kuće, dvorišta. Ne vidiš niti jednog strijelca. Pucali su po nama sa podignutih krovova, ispod roletni.  Klasična klopka i sačekuša. Sada znam da su oni znali da mi dolazimo. Borovo selo je bilo puno četnika još od ožujka koji su dolazili u to selo iz Srbije - prisjetio se Orečić.

ETNIČKO ČIŠĆENJE Okorjele zločince pustili su iz zatvora da masakriraju Hrvate

'Pucali smo na sve strane dok po nama nisu počeli bacati ručne bombe'

Kaže da je grupa imala tu sreću da su uletjeli u tu gostionicu, gdje je bilo desetak Srba, koje su zarobili i na temelju njih dogovarali svoju razmjenu.

 - Doduše, kolega Mičić i ja nismo ni uspjeli ući u tu gostionicu nego smo cijelo vrijeme ostali između dva vozila na parkingu. Tu smo pružali otpor pucajući na sve strane, dok po nama nisu počeli bacati ručne bombe.  Jedna nam je doletjela iz vozila Saniteta sa znakom Crvenog križa iz Vukovara. Osobno sam to vidio. Tada je Mičić ranjen.

NITKO NIJE KAŽNJEN Pokolj u Borovu Selu: Dokrajčili su ga udarcem sjekire u glavu

Morali smo pretrčati cestu i sakrili smo se u podrum zgrade  pored gostionice. Par sati trajalo je sve to skupa. Pozivali su nas na predaju ali nama to nije dolazilo u obzir jer nismo znali šta je sa našim kolegama koji su ostali na početku sela.  Imali smo sreće što smo među zarobljenicima imali i dvojicu sinova zapovjednika njihovog štaba pa nas je on molio da ih ne ubijemo te da će on dogovoriti našu razmjenu.  Izašli smo jedan po jedan, svatko je vodio ispred sebe jednog od njih, i tako smo izašli -  prisjetio se krvavog događaja u Borovu selu Borislav Orečić.

Hrvatski policajci ubijeni u zasjedi u Borovu Selu 2.svibnja 1991.godine: Stipan Bošnjak(1955.), Antun Grbavac(1961.), Josip Culej(1966.), Mladen Šarić(1965.), Zdenko Perica(1969.), Zoran Grašić(1969.), Ivica Vučić(1961.), Luka Crnković(1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović(1965.), Željko Hrala(1968.), Mladen Čatić(1971.) 

'Da ne bi četiri ustaše sprovele 100 Srba na klanje'

Glavni organizator zločina i vođa pobunjenih Srba u Borovu Selu Vukašin Šoškočanin. On je na srpskoj televiziji malo nakon toga ustvrdio kako je izvršen brutalan napad na selo bez upozorenja 'kakav se pamti samo u povijesti koja je ostala iza nas, u povijesti endehazije' 

- Ušli su u selo i pucali, međutim poslije događaja u Hrvatskoj srpski naroda se počeo organizirati, da ne bi četiri ustaše sprovele 100 Srba na klanje ili u Jasenovac. Tako smo se i mi u  selu organizirali sa svim raspoloživim snagama koje smo imali u tom momentu, s oružjem, sa svim što nam je bilo na raspolaganju.

Kad sam začuo pucnjavu izašao sam napolje i vidio sam što 
se događa. Prvi je izašao Stipan Bošnjak, koji je bio komandir. Kasnije sam saznao da je ubio našeg prijatelja koji se nalazio na prvomajskim praznicima u selu koji je bio nenaoružan. Moram vam reći da ovo što se desilo kod nas da je to podsećanje na nedavnu prošlost, narod je strašno ogorčen, ogorčen je na sve što ovom momentu proizlazi iz te hrvatske vlade koja nas je otpisala kao narod, koja nas tera da razmišljamo kao oni - kazao je između ostalog Šoškočanin.

On je nastradao samo 13 dana kasnije pod nerazjašnjenim okolnostima. Navodno se utopio u Dunavu.