Tin (2) želi puzati, hodati i igrati se, ali država za to nema sluha: 'Financijski smo udarili u zid'

Tin Fodor najviše se voli igrati, promatrati svijet oko sebe i ljude. Kao i svako drugo dijete staro 22 mjeseca. Ali Tin nije kao ostala djeca. Ima cerebralnu paralizu, epilepsiju i gluh je.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

VIDEO

Videovijesti 6.8.2021. | Video: 24sata/pixsell

Ne sjedi, ne puže  i ne hoda. A s 22 mjeseca, sve bi to trebao moći. Tin se igra ležeći u pauzama od terapija i fizikalnih vježbi kod kuće. Nosi oba slušna aparatića pa mora ići i na vježbe u Suvag. Svaki dan, bez iznimke, njegovi roditelji Asja i Daniel vode ga na terapije i rade s njim.

- Tin je prvo dijete iz uredne trudnoće. Trudnoća je postala visokorizična zadnjih mjeseci, rodio se na termin, ali zbog liječničke greške je ostao bez kisika. Liječen je na neonatologiji na Rebru i dobio je dijagnozu hipoksično-ishemijske encefalopatije. Nakon toga smo odmah krenuli u borbu za njegovu što bolju budućnost - priča mama Asja. No troškovi se samo gomilaju, pa se bore da Tinu pruže svu njegu koja mu treba. I Asja i Daniel su također gluhi. Tata Daniel je po struci grafički tehničar ali je u invalidskoj mirovini jer je na poslu izgubio šaku. Mama Asja je arhitektica koja radi u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada. No za sve troškove nije dovoljna ni njena cijela plaća, kamoli smanjena naknada koju prima jer je na produženom dopustu zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju. A uz Tina mora biti 24 sata dnevno jer ništa ne može sam.

- Nekako smo se snalazili s plaćanjem terapija, ali Tin nažalost sa svojih 22 mjeseca još uvijek ne puzi, ne sjedi, ne hoda. Pa smo odlučili pojačati terapije, ali to će nas još više koštati. Trenutno pije lijek za epilepsiju koja je pod kontrolom. Kako raste on, raste i potreba za ortopedskim pomagalima. Jako smo se iznenadili da takva banalna pomagala nisu na listi HZZO-a - govori Asja. Cijene pomagala koja mu trebaju nisu male. - Išli smo u ortopedski dućan za pomagala i šokirali smo se cijenama - 5.000, 10.000, 15.000, 20.000 kuna, a to su pomagala koja nisu vječna nego se moraju dodatno obnavljati kako dijete raste - objašnjava nam Asja.

Visoki troškovi terapija

Uz troškove za pomagala, tu su i terapije na koje sad ide dva puta tjedno, a plaćaju ih 350 kuna po satu. To je 2.800 kuna mjesečno samo na terapije. A Tinu su terapije potrebne tri do pet puta tjedno. Kolica koja trenutno ima nisu dobra, moraju ih oblagati ručnicima kako bi bio stabilan. Specijalna kolica će moći dobiti na temelju doznaka tek kad navrši tri godine života. Kako bi mu omogućili što bolji život, primorani su tražiti pomoć.

- Prijatelji su nas dugo nagovarali da pokrenemo humanitarnu akciju, dugo smo odbijali, pa smo na kraju pristali kad smo uvidjeli da to ne možemo sve sami isfinancirati - govore nam. Za njega, preskakanje vježbi znači nazadovanje. - Na početku nije mogao ništa, bio je ukočen. Sad je već okretniji, mentalno je sačuvan i pametan. Dobro prati i smije se. Malo je i ojačao, ali je problem trup kojeg treba vježbati da bi mogao napredovati - govori nam.  Terapije koje mu mogu omogućiti najbolji mogući život su, baš kao i pomagala, skupe. Toliko da tjedno kod privatnika koštaju i do 40.000 kuna. I tu su se našli u začaranom krugu. Kako bi mu pružili sve što mu treba, moraju stalno biti s njim, ali moraju i raditi. A to dvoje paralelno je nemoguće. Pomagala i pomoć u kući bi spasile stvar, no na to još nema pravo, a i kad navrši tri godine, većinu stvari neće dobiti jer ih HZZO jednostavno ne pokriva. Po HZZO-u stvari koje bi omogućile Tinu razvoj i napredovanje ne spadaju pod neophodne stvari za život.

- Apeliramo i na HZZO da uvrste potrebna pomagala na svoju listu i to odmah po rođenju, ne tek od treće godine života - govori Asja. Ni ona ni Daniel ne mogu dopustiti da njihov sin pati i nazaduje zbog birokracije.

Umjesto rane skrbi i reakcije, djeca dobivaju pomoć tek s tri godine

U svemu ovome, postavlja se pitanje gdje su Ministarstvo zdravstva i HZZO. Za njih, Tin ne može dobiti pomoć sve dok ne napuni tri godine života. A i onda je upitno koliko pomoći može dobiti. - Dijete tek od treće godine života ima pravo na kolica, hodalicu, pelene, ortoze i to je sve. Tek tad imamo pravo na fizikalne terapije kod kuće što je apsurd. Postoji i rana intervencija. Zato nam tjedan i je pun terapija - Goljak, privatno, logoped, vježbanje doma - priča Asja. Poslali smo upit Ministarstvu, ali odgovora nema. Kao ni pomoći za Tina.

Svi koji žele pomoći Tinu, mogu uplatiti na:

PODACI ZA UPLATU:
HR74 2340 0093 5110 6967 9
ASJA BARIĆ
OPIS PLAĆANJA: "ZA TINA"
SWIFT CODE: PBZGHR2X

PayPal: zg_asja@yahoo.com