Tsunami koji je prije 19 godina pogodio jugoistočnu i južnu Aziju ostao je zabilježen kao jedna od najtežih prirodnih katastrofa do sada. Živote je izgubilo 250.000 ljudi
POGINULE TISUĆE LJUDI
Tuga nakon 19 godina: Jutro nakon Božića, Sumatru razorio tsunami. Stradali su i Hrvati...
Jutro nakon Božića 2004. potres magnitude 9,1 pogodio je sjever otoka Sumatre te izazvao cunami valova visokih 17,4 metra koji je pomeo ranjiva priobalna područja Indonezije, Šri Lanke, Tajlanda i devet drugih država.
Valovi su se dizali i do 35 metara. Znanstvenici su procijenili da je količina oslobođene energije bila 1500 puta veća od količine energije oslobođene prilikom eksplozije atomske bombe na Hirošimu. Podrhtavanje tla zabilježeno je čak i u američkoj Oklahomi.
U indonezijskoj pokrajini Aceh su zbrisana čitava sela a više od 125.000 ljudi nestalo je u divovskim valovima.
Otad je područje u velikoj mjeri obnovljeno. Više od 25.600 stambenih, komercijalnih, vladinih i školskih zgrada izgrađeno je u zoni visokog rizika, koja je gotovo totalno uništena 2004.
U Tajlandu je poginulo više od 5300 ljudi, među njima i puno turista koji su posjetili odredišta na otocima u Andamanskom moru,.
Tsunami koji je prije 19 godina pogodio jugoistočnu i južnu Aziju ostao je zabilježen kao jedna od najtežih prirodnih katastrofa do sada. Živote je izgubilo 250.000 ljudi.
Stradali i Hrvati
- Taj tsunami svima nam je uništio živote. Moje unuke Vivian više nema, njezinoj majci se raspao brak i još se nije oporavila od posljedica te stravične nesreće. Svake godine pred obljetnicu izvan sebe je od boli i tuge - ispričala nam je prije nekoliko godina tada 71-godišnja Jasna Helena Mencer.
Njenu kćer Helenu, zeta Stevena Slota te unuke Mathiassa (20), Baastiana (22) i Vivian (3) razoran je tsunami zatekao na ljetovanju u Tajlandu. Golemi valovi nekoliko su puta udarili u brod s kojeg su gledali ribe. Dječaci su zadobili modrice, Helena je s teškim ozljedama pluća završila u bolnici, a Vivian je nestala. Tijelo su joj pronašli nakon dva dana. No i dalje živi i diše kroz zakladu koja nosi njezino ime.
- Zaklada omogućuje studentima iz tog područja da na Medicinskom fakultetu u Zagrebu studiraju medicinu. U tom kaosu nakon tsunamija mladi su tajlandski liječnici doslovno spasili život mojoj kćeri nakon teškog stradavanja. Zato smo odlučili nekome od njih pomoći stipendijom - ispričala je svojedobno Mencer.
U vrijeme tragedije bila je rektorica Sveučilišta u Zagrebu. Taj dan, 26. prosinac, rekla je, neće nikada zaboraviti.
- Brod na kojem su bili Helena i djeca bio je 10-ak metara udaljen od obale, odakle ih je Steven promatrao. U jednom trenutku vidio je golemi val od 12 metara i počeo vikati. Skočio je u vodu i počeo plivati prema svojoj obitelji - prisjetila se Jasna.
Tsunami ih je, rekla je, odbacio na stjenovitu plažu, a čamac se raspao u milijun komadića.
- Moja kći je Vivian čvrsto privinula uz sebe i pokušala je što čvršće držati, no teško se odupirala toj sili. U brod je udarilo četiri ili pet golemih valova. U jednom je trenutku Helena u nešto udarila glavom i izgubila svijest. Kad se osvijestila, kraj nje Vivian više nije bilo. I taj je trenutak muči još i danas - priznala je Jasna. Helena je s probušenim plućima i brojnim posjeklinama završila u bolnici gdje su se liječnici grčevito borili za njezin život.
- Jedva je preživjela. Nije mogla disati, jer kako bi udahnula, zrak joj je izlazio iz pluća. A malu Vivian su pronašli dva dana poslije u mrtvačnici. Kako je naredba bila da se svi mrtvi moraju spaliti, Steven se tome usprotivio i želio je da se pokopa u Zagrebu. Jedva su nekako pronašli hladnjak u kojem je Vivian bila dok je avionom nisu prebacili u domovinu, gdje je i pokopana u siječnju 2005. godine - ispričala je svojedobno tužna baka Jasna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
