Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Uoči rasprave o opozivu, Andrej Plenković ponosno je ispalio brojku od 43 zahtjeva oporbe za raspravom, smjenom ministara ili premijera, vjerujući kako je to dokaz snage, a ne slabosti vlade i vladajuće koalicije.
Andrej Plenković iznio je jučer jednu zanimljivu brojku pun ponosa, prkosa i samopromocije.
"U naših skromnih deset godina mandata bilo je sve skupa zajedno 43 interpelacije i pitanja nepovjerenja", izjavio je premijer večer uoči saborske rasprave o zahtjevu oporbe za njegovim opozivom.
Kaže da je čak i njega iznenadila tolika brojka. "Instrumente koje oporba koristi mi smo već navikli pratiti i, naravno, na njih odgovoriti", kazao je Plenković. "Sve je skupa očekivano".
Pa ipak, brojka od čak 43 oporbene interpelacije o radu Vlade, zahtjeva za smjenama ministara ili opozivom premijera iznenadila je i samog Plenkovića.
Koji je tu brojku iznio pred građane i javnost kao dokaz vlastite snage, a ne slabosti.
Iako bi netko drugi možda zaključio kako je toliki broj interpelacija i oporbenih zahtjeva za smjenom vladajućih dokaz slabosti Vlade. Potvrda lošeg rada. Potvrda afera i skandala. Potvrda promašaja i pogrešaka.
Kao i potvrda demokratske aktivnosti opozicije.
Plenković se danas izruguje s tom brojkom uoči još jednog, vjerojatno odbačenog, zahtjeva za njegovim opozivom zbog afere s ilegalnim odlaganjem opasnog otpada u Gospiću, ali i diljem Hrvatske. Premda je svrha svih tih zahtjeva stavljanje HDZ-ove parlamentarne većine na kušnju, Vladu i vladajuću koaliciju pred novi izazov, a javnost pred nove oporbene argumente protiv aktualne vlasti.
Plenković je to i sam priznao: sve su to naprosto oporbeni instrumenti.
Ali znate li koliko puta je oporbeni HDZ tražio opoziv premijera Zorana Milanovića u Hrvatskom saboru? Niti jednom.
HDZ je samo jednom srušio predsjednika Vlade, i to vlastitog.
Saborska većina od 125 zastupničkih glasova u kojoj su bili vladajući HDZ i njegova Domoljubna koalicija, SDP, HNS, nacionalne manjine, glasali su za odlazak Tihomira Oreškovića. Dvoje zastupnika bilo je suzdržano (jedan od njih Branimir Glavaš), a protiv premijerove smjene bili su laburisti i vladajući Most.
To je dovelo do pada Vlade, a kasnije i do pada Karamarka i dolaska Andreja Plenkovića. Ostalo je povijest.
A znate što je još povijest?
U ožujku 2023. godine Hrvatski sabor glasao je o zahtjevu oporbe za opozivom premijera Plenkovića, i to zbog afere Janaf, izvlačenja milijardu kuna iz Ine i zatvaranja sisačke rafinerije, zdravstvene reforme i kašnjenja obnove.
Zahtjev je tada pokrenuo - pazite sad - Domovinski pokret.
Taj zahtjev je odbijen, godinu dana kasnije Domovinski pokret podržao je Andreja Plenkovića za novog premijera, HDZ je primio Domovinski pokret u vladajuću koaliciju i sad oni zajedničkim snagama odbijaju oporbene zahtjeve za opozivom Andreja Plenkovića.
Za razliku od svih drugih oporbenih stranaka, HDZ u svojim oporbenim godinama nikad nije podnosio zahtjev za opozivom predsjednika Vlade Zorana Milanovića kojem čak i danas nabijaju na nos svakakva zla, grozote i užase.
No ako nije podnosio zahtjev za opozivom, ne znači da HDZ nije aktivno radio na Milanovićevom rušenju.
Samo ne u parlamentu, nego na ulici. U šatorima na Savskoj cesti pod transparentom "Oba moraju pasti" (misleći pritom na predsjednika Ivu Josipovića i premijera Zorana Milanovića), u jurišima na Banske dvore, kao i u ostalim manifestacijama uličnih prosvjeda, čekićanjem po državnim zgradama ili ideološkim referendumima.
HDZ se nikad nije poslužio parlamentarnim mehanizmom za izglasavanje opoziva Milanoviću.
A sad se Plenković ponosi činjenicom da je u deset godina oporba podnijela čak 43 zahtjeva za interpelacijama, kao i zahtjeve za smjenama ministara i premijera.
U međuvremenu, HDZ je srušio svog premijera.
I u međuvremenu, Plenković je ušao u koaliciju s oporbenom strankom koja je tražila njegov opoziv.
Danas se Plenković u Hrvatskom saboru hvali postignućima svoje Vlade i vlastitim uspjesima u izvješću o stanju nacije, kao što se ponosi neslavnom brojkom od čak 43 formalizirana parlamentarna udara na svoju Vladu.
To ga svakako više veseli od izvanparlamentarnih, da ne kažemo uličnih, uličarskih, šatoraških i stožeraških metoda rušenja premijera i Vlade.
24sata © 2026
