U bolnice stižu stotine pisama: Pacijenti ganuli osoblje do suza

Na odjelu za dječju kirurgiju Opće bolnice “Dr. Ivo Pedišić” u Sisku dječji spomenari, pisma roditelja, knjige utisaka i dječji crteži čuvaju se gotovo 20 godina. Na jednom od pisama je datum 20. 3. 2001. godine. Medicinsko osoblje u sekundi se sjetilo dječaka koji ga je pisao.

- Sjećam ga se kao da je bilo jučer. U početku se jako bojao, ali kasnije se uspio opustiti. Crtež mu je stvarno originalan. Doktore, sjećate li se tog dječaka - upitala je Jasenka Dubravčić, glavna sestra dječjeg odjela, i pismo pružila Miroslavu Petračiću, zamjeniku ravnatelja bolnice u Sisku. 

- Kako ga se ne bih sjećao, pa ja sam mu operirao slijepo crijevo. Bio je jako zabavan mališan - rekao je Petračić u jednom dahu. Pregledali su po ne znam koji put i ostala pisma koja su im ostavili mali pacijenti i njihovi roditelji. Sjećaju se gotovo svakog.

- Toliko sam se puta rasplakala nad tim njihovim pismima - rekla je Danijela Škvorc, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo. S njom se složilo medicinsko osoblje. Otkrili su nam da im je rad s pacijentima puno više od posla. Medicinske sestre ručno vezu posteljinu za male pacijente, oslikavaju im zidove i prozore, sobe zatrpavaju plišanim igračkama... Roditelji s djecom mogu boraviti u bolnici cijelo vrijeme, a posjeti se mogu primati neograničeno, uz poštovanje nekoliko pravila kako se ne bi ometalo ostale pacijente.

 Rezultat svega su roditelji ganuti do suza, oduševljena djeca koja iz bolnica ne nose traume i liječnici koji godinama kasnije iščitavaju njihova pisma, jedino što im je od pacijenata za koje se često vežu ostalo. Slična situacija je i u Klinici za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj ulici. 

- Stvarno nemate razloga biti skromni, jer vaše medicinske sestre prešišale su nivo liječnika ovdje u Engleskoj, a vaši liječnici pogotovo - napisala je u pismu zahvale majka djevojčice koja se liječila u Klaićevoj bolnici. Mališani su tamošnjem osoblju u pismima dali ocjenu bezbroj, a neki su roditelji priznali da im djeca nisu iz bolnice više htjela ići kući. Stotine pohvala otišle su i tamošnjim kuharicama, koje roditelji opisuju kao čudotvorke koje mogu nabaviti apsolutno svaku namirnicu koja pacijentu paše te su osobito brižne prema malim bebama koje trebaju posebnu hranu. 

- Da me prije netko pitao kako bih željela da izgleda operacija mojeg djeteta, nikad ne bih mogla odgovoriti na to pitanje. Međutim, danas znam odgovor. Rekla bih mu da želim da sve izgleda kao u Klaićevoj bolnici na dan 2. 11. 2015. godine na dječjoj kirurgiji - napisala je jedna majka opisavši ravnatelja Zorana Bahtijarevića kao iznimnog čovjeka kojega je vrijedilo upoznati. 

Na sličan način roditelji su hvalili djelatnike pulske i vukovarske bolnice. 
- Odlazimo kući siti, sretni i zadovoljni - napisao je jedan roditelj nakon odlaska iz vukovarske Opće bolnice.

Odlična atmosfera

Miroslav Petračić, zamjenik ravnatelja u sisačkoj bolnici mališane oduševljava smislom za humor koji sestre smatraju zaraznim. Tvrde da je prešao na njih.

Ne mogu odabrati najdražeg člana

Medicinska ekipa na odjelu pedijatrije u Sisku godinama oduševljava i roditelje i djecu. U pismu zahvale neki ne žele imenovati ni jednog člana kako nekoga slučajno ne bi izostavili.

Doktori i sestre nisu jedini...

Na sisačkoj pedijatriji mali pacijenti su neizmjerno zahvalni izvrsnim liječničkim i brižnim medicinskim sestrama, ali u zahvalnicama nikad ne zaborave spomenuti i kuharice i spremačice za koje se vežu.

Nekima odlazak zna teško pasti

Među pacijentima koji danima leže na odjelu bolnice medicinsko osoblje postane kao obitelj. U mnogim pismima djeca su napisala da će im nakon odlaska nedostajati i da odlaze teška srca.

Bijeg iz sale još im mami osmijeh

Dječak koji je zbog straha od operacije pobjegao iz sale cijeli je slučaj ovjekovječio u pismu. Tekstom i slikom doslovno je opisao situaciju koja mu je tada bila mučna. Dječak je svima ostao u lijepom sjećanju, a kad vide njegovo pismo, od srca se nasmiju.

Svjetski nivo

Obitelj koja živi u Londonu napisala je u pismu Klaićevoj da su im liječnici i sestre bolji nego u Engleskoj.

Poput majki

Medicinske sestre Danijela, Snježana, Lidija i Antonija iz Siska tvrde da mogu smiriti najuplašenije dijete. U njegovoj bolnici osoblje ručno veze srca i cvjetiće djece na posteljinu.

Nakon 49 godina rada dirnuo je pacijent

U knjigu utisaka na dječjem odjelu pulske Opće bolnice ljudi napišu oko sto pisama godišnje. Voditeljica odjela Mirna Milevoj Ražem priznaje da joj pismo podrške puno znače.