Bilo je sunčanih dana, oblačnih, ali i olujnih. Nasreću, sve ružno se zaboravi, a ostanu lijepa sjećanja. Imamo djecu, unuke i praunuke kojima se ponosimo.
Život prođe kao vjetar, lijepo je što smo ga mogli proći zajedno, kažu supružnici Sofija (89) i Jozo (90) Batorek iz Josipovca Punitovačkog kraj Osijeka.
Na Valentinovo su proslavili 71 godinu braka. Vjenčali su se 14. veljače 1950. Sofija je tad imala 17 godina, a Jozo 18.
- Mi smo se vjenčali kad smo već imali sina Josipa. Imao je tad 8 mjeseci. Ja sam imala 17 godina tad. Najteže u životu nam je bilo tad. Imali smo malo dijete, ništa imanja, Jozo je radio nadnicu na jednoj strani, ja na drugoj. Prvo smo živjeli kod moje mame u kući jer nas njegovi nisu htjeli primiti. Nisu me voljeli jer sam bila iz siromašne obitelji, a njegova je bila imućna. Htjeli su bogatu snaju - govori Sofija. Jozo za to nije mario, on je bio sretan jer je pronašao ljubav svog života.
Poželjan neženja u selu
- Mjesecima je prolazio pored svoje velike kuće i dolazio u moju malu. Bilo mu je teško zbog toga, ali odabrao je mene i toga se držao - rekla je Sofija, koja je zbog toga cijeli život poštovala svoga Jozu i nikad ga nije iznevjerila.
Jozi su njegovi, kaže, zaprijetili da neće dobiti ništa od imanja ako se oženi sa Sofijom.
- Ali jesam, oženio sam se s njom. I kad smo se vjenčali, mater bi ponekad došla k nama i govorila: ‘Ona nije za tebe’, ali ja bih samo otvorio vrata i rekao joj: ‘Mama, idi kući, nećemo se svađati’ - priča Jozo.
Bio je vrckav kao mladić, kaže. Visok, tamnokos, naočit, bio je poželjan neženja u selu i okolici.
- Ljubio sam puno, zato su mi i zubi sad ispali - smije se Jozo.
Oboje su podrijetlom Slovaci pa su najčešće u životu i razgovarali slovačkim jezikom, tome naučivši i svojih troje djece. U braku su dobili sina Josipa (71) te dvije kćeri, Anu (70) i Mariju (66), koja je ostala živjeti u Josipovcu Punitovačkom pa svakodnevno obilazi i brine o starim roditeljima. Imaju i četvero unučadi te devetoro praunučadi, koji ih povremeno posjećuju.
Jednom je otišla od Joze
Kad su se svađali, kažu, grmjelo je i sijevalo, a jednom je čak Sofija i otišla od svog Joze.
- Otišla je kod mame. I čim sam napustila Jozu, kod njega su došle dvije prve susjede. Vratila sam se navečer isti dan jer je on slao prijatelje po mene, da dođem nazad. Nije imao hrabrosti doći sam - kaže smijući se Sofija, koja je znala da će Jozo doći po nju jer sam ne zna ništa skuhati ni pripremiti.
Najteže im je bilo kasnije u životu, kad im je u prometnoj nesreći poginuo unuk, prije 17 godina. Kažu da se svaki dan mole za njegovu dušu.
