Ulizali se NATO-u, aerodrome dali strancima, režu mirovine...

Prošlo je više od tri godine otkako su Grci na izborima strankama desnog i lijevog centra dali "crveni karton" i na vlast doveli Syrizu, ljevičarsku, antisistemsku partiju po brojnim stavovima sličnu hrvatskom Živom zidu kojemu u posljednje vrijeme raste popularnost. 

Lider Syrize Alexis Tsipras i njegov tada bliski suradnik Yanis Varoufakis osvojili su simpatije Grka obećanjima da će ih izbaviti iz dužničkog ropstva i ukinuti mjere stroge štednje koje je ta država donijela kako bi vratila svoj ogromni dug međunarodnim kreditorima. 

Najavili su i brojne druge promjene kao što su porez na bogate, povećanje mirovina, nova zapošljavanja u javnim službama, porez na crkvenu imovinu, besplatnu struju za 3000 kućanstava, odustajanje od rasprodaje državne imovine strancima...Njihova bajka prešla je granice Grčke pa se čak dio hrvatskih političara uspoređivao sa Syrizom.

- Mi smo hrvatska Syriza, govorila je šefica Hrvatskih laburista Nensi Tireli.

- I Hrvatska ima svoju stranku protiv establišmenta, a to je Živi zid, tvrdili su u toj stranci. 

- Mi smo Syriza, a Živi zid je Zlatna zora (*grčka desničarska stranka), klicao je Mate Kapović iz Radničke fronte. 

Uz čašu vina s pogledom na Akropolu obraćao se sirotinji

Članovi Syrize predstavljali su se kao ljudi iz naroda koji nisu dio "povlaštene političke kaste" pa je tako čak i tadašnji ministar Varoufakis na važne sastanke u inozemstvu letio ekonomskom klasom. Priča je donekle i držala vodu sve dok, u ožujku 2015., samo dva mjeseca nakon pobjede Syrize na izborima, Varoufakis nije dao intervju za magazin Paris Match.

Za njihove stranice fotografirao se u svom luksuznom stanu s pogledom na akropolu, uz klavir, bogat izbor hrane na stolu i čašu vina u ruci. Ministar koji je, kao i ostali članovi njegove stranke, htio biti glasnogovornik siromašnih i potlačenih Grka pokazao je nesvjesno da ga mjere štednje i sve veće siromaštvo građana baš i ne pogađaju, a nekoliko dana nakon toga, iskreno požalio zbog svog pojavljivanja u časopisu. Samo četiri mjeseca kasnije odstupio je s dužnosti jer nije uspio postići dogovor s međunarodnim kreditorima oko vraćanja duga. 

Danas, više od tri godine od pobjede lijevih populista, Grčka je praktički iščeznula s naslovnica svjetskih medija. Pitate li se što se događa u toj zemlji, može se reći da se malo toga promijenilo. 

Pretposljednji dan svibnja 2018. grčki radnici krenuli su u štrajk zbog višegodišnjih rezova i novih mjera štednje koje stupaju na snagu nakon što ovoga ljeta istekne treći međunarodni paket pomoći. Toga dana neki avioni nisu letjeli, brodovi su ostali u lukama, a bio je poremećen i javni cestovni prijevoz. Središte Atene okupirali su radnici, umirovljenici, studenti, novinari...

Sve je to posljedica Tsiprasove odluke da u kolovozu 2015. potpiše trenutačni paket pomoći koji ističe u kolovozu ove godine. Iako mu se javnost protivila i čak ga odbacila na referendumu u srpnju koji je inicirala upravo Syriza, premijer je pristao na plan štednje Europske komisije, MMF-a i Europska središnje banke. 

Tsiprasov izbor: Gaženje obećanja ili bankrot države

Tsiprasova vlada pokorila se zahtjevima kreditora da u 2019. i 2020. godini dodatno smanji mirovine i poveća poreze, ali je obećala da će nakon toga ponovo uvesti kolektivne pregovore i povećati minimalnu plaću. Stavljanjem potpisa na dokument, Tsipras je spriječio financijski kolaps zemlje usred turističke sezone 2015. i poslao u prošlost kilometarske redove pred bankomatima koji su u to doba sve češće ostajali bez novca jer novac od kreditora više nije dolazio. 

Svježa gotovina u Grčku je stigla, turistička sezona je spašena, ali Syriza je izgubila većinu u parlamentu jer ju je napustilo 25 članova koji su se oštro protivi dogovoru s međunarodnom "trojkom". Tsipras je stoga raspisao izvanredne izbore i u rujnu 2015. njegova stranka ponovno je dobila najviše glasova, ali nedovoljno za sastavljanje vlade. Zbog toga su bili prisiljeni ući u koaliciju sa strankom desnih populista ANEL. 

Tek naoko neprirodna koalicija ljevičara i desničara značila povratak neoliberalne politike u Grčku. Vlada je smanjila socijalna davanja, a kontrolu nad čak 14 aerodroma predala je njemačkoj kompaniji Fraport za 1,2 milijarde eura. Privatizirali su i najveće luke - Pirej i Solun. 

Mirovine koje su već i prije pobjede Syrize bile srezane za 40 posto, smanjit će se za dodatnih 19 posto u 2019. godini. Nezaposlenost je ostala vrlo visoka - 23,6 posto, a BDP nastavio blago padati tijekom 2015. i 2016. godine. 

Zagovarali izlazak iz NATO-a pa im dali baze

Syriza koja se ranije zalagala za izlazak Grčke iz NATO saveza, tom je istom savezu nedavno ustupila baze za njihove operacije u Iraku, Libiji i Siriji. Iako su se zalagali i za obustavu vojne suradnje s Izraelom, tu suradnju su pod svojom vlašću dodatno ojačali. 

Jedan od posljednjih poteza koalicije Syriza - ANEL je zakon kojim bi ograničili pravo radnika na štrajk tj. štrajk ne bi bio legalan ako za njega ne bi bilo više od polovice članova sindikata. To je od njih zatražila "trojka" kao uvjet za novu tranšu financijske pomoći. 

Tsiprasov mandat traje još oko godinu dana jer u 2019. zemlju očekuju novi izbori. I njegova će vlada ostati zapamćena po napadima na prava radnika, rezovima, privatizacijama...Iako je su dio novca vratili, Grčka je i dalje dužna oko 350 milijardi dolara pa dug iznosi čak 180 posto BDP-a.

Tsipras i ekipa su možda razočarali birače i izdali svoja načela, ali, prema posljednjih istraživanjima, Syriza ipak nije na koljenima.

Grci se vraćaju umjerenim strankama

Vladajuću stranku podržava oko 23 posto ljudi što je i dalje respektabilna brojka. No, za 10 posto veću podršku ima Nova demokracija, stranka desnog centra koja je već nekoliko puta bila na vlasti. Slijedi Savez za promjene (KA), nova stranka lijevog centra, za koji bi glasovalo oko 12 posto Grka. 

Ekstremno desničarsku Zlatnu zoru i dalje podržava manje od 10 posto birača kao i ljevičarku Komunističku partiju koja ima podršku od osam posto. 

Ako je suditi po istraživanja, nakon eksperimenta sa Syrizom, čini se da se Grci polako vraćaju tradicionalnim, nešto umjerenijim političkim strankama.