Ustanak ugušen u krvi: Tenkovi su pucali na sve što se miče, a ulice su uskoro preplavili leševi

Sve je počelo kao mirovni prosvjed 23.listopada 1956.  -  više kako kritika samovoljnog režima a pretvorilo se u pravi 20 - dnevni rat i sukob sa nadmoćnom sovjetskom vojskom.

Ono što je za Čehoslovačku bilo Praško proljeće 1968., Hrvatsku 1971. godina, to je Mađarima bio ustanak 1956.

To je bio ustanak potlačenog naroda protiv sovjetske prevlasti, starhovlade i ruskog terora.

Naime, Mađarska je bila najslabija karika u lancu istočnoga bloka. Držana je pod kontrolom i teškom represijom, a sveopće nezadovoljstvo staljinističkim rukovodstvom trajno je izbijalo na površinu.

Mađari su željeli liberalizaciju društva i nezavisnost, željeli su se osloboditi SSSR-a.. Željeli su istinsku radničku vlast te obaranje jednopartijske birokratske diktature.

Prosvjednici su najprije zapalili cjelokupnu literaturu koja se nalazila u zgradi partijskog glasila. Po zidovima su ispisane parole "Rusi van!".  Tijekom nekoliko dana slobode, kada je stanovništvo živjelo punim plućima, posvuda u gradu uništavali su se simboli komunizma. Još tijekom prvih prosvjeda rastavljen je Staljinov kip, simbol diktature, okupacije i stare socijalističke vlasti.

- Golemi spomenik Staljinu je srušen i kamion ga je vukao budimpeštanskim ulicama. Na srušeni spomenik stavljen je plakat koji poziva sovjetsku vojsku na odlazak iz Mađarske, s naknadno upisanim dodatkom 'Ne zaboravite povesti i mene (Staljina) sa sobom - piše Ian Kershaw u svom djelu Do nade i natrag.

Komunistički režim se raspao za manje od od tjedan dana. Nije imao nikakvog uporišta u narodu, već samo u komunističkoj partiji i Crvenoj armiji.Ona je tada mlako reagirala. Povukla se.

U KRVI UGUŠEN OTPOR Izazvali bijes Moskve: Poslali im u glavni grad 5000 tenkova

Nova mađarska vlada počinje provoditi oslobađanje društva od socijalizma i najavljuje kako želi istupiti iz Varšavskog pakta i proglasiti neutralnost poput Austrije. Te promjene bile su predrastične za Kremlj i ortodoksne komuniste u Mađarskoj.

Neravnopravna borba između tenkova i boraca za slobodu

Tako da to nije dugo trajalo. Staljinov nasljednik Nikita Hruščov to nije htio tolerirati. Poslao je 1130 tenkova sa 31.500 vojnika u glavni grad Mađarske. Sovjeti, 4. studenoga ulaze u Budimpeštu. 

Počinju neravnopravne borbe između tenkova koji pucaju na sve što se miče i boraca za slobodu naoružanih samo lakim i improviziranim naoružanjem.  Obični građani protiv tenkova nisu imali šanse. Ulice mađarske prijestolnice bile su pune leševa Mađara, ali i leševa sovjetskih vojnika.

- 'Ulice su bile preplavljene sovjetskim tenkovima', javljao je francuski dopisnik. 'Straže su na svakom raskrižju. Puca se sa svih strana'.  Mađarska vojska nije sudjelovala u borbama. Njene postrojbe razoružala je Sovjetska armija i ostale su u vojarnama. Sljedeća tri dana su se u Budimpešti i drugim gradovima vodile žestoke borbe.U tri dana poginulo je ili ranjeno 22.000 Mađara i 2300 sovjetskih vojnika. Uhićeno je preko 100.000 ljudi, 35.000 je optuženo za ' kontrarevolucionarno djelovanje', 26.000 je osuđeno na zatvorske kazne, a 600 na smrt. Procjenjuje se da je 200.000 Mađara uspjelo emigrirati - navodi Kershaw u svom djelu.

Sovjetski Savez je, smatra autor, za gušenje mađarske pobune platio političku i moralnu cijenu. Njegov ugled u nesvrstanim zemljama ostat će neko vrijeme narušen. Zapadnoeuropski komunisti bili su duboko razočarani i masovno su napuštali komunističke partije. Sovjetsko rukovodstvo se na nastalu štetu nije obaziralo jer je pod svaku cijenu htjelo spriječiti dezintegraciju Istočnog bloka, ako treba i silom oružja. Gušenje mađarskog ustanka bila je poruka potencijalnim disidentima da je svaki pokušaj zbacivanja sovjetske vlasti uzaludan i da će slični pothvati naići na nemilosrdne reakciju.

Tito skrivao pa izručio Rusima vođu revolucije

Vođa pobune bio je mađarski premijer i reformist, inače akademik i jedan od osnivača Komunističke partije Mađarske, Imre Nagy.

Njega su jugoslavenske vlasti 18 dana skrivale u Ambasadi FNRJ, a Tito je započeo vrlo riskantnu igru s pružanjem utočišta pobunjenicima koji su bježali iz Mađarske. Jugoslaviju je to koštalo trenutnog obustavljanja obećanih 250 milijuna dolara kredita od SSSR-a. Kako je hitno postavljeni mađarski premijer János Kádár, odan Kremlju, hitno zatvorio granicu prema Austriji, Mađari su masovno nastojali domoći se Jugoslavije. Ukupno oko 20.000 njih u tome je i uspjelo i Tito se našao u situaciji da, nakon što je preživio hladni sukob s Staljinom, sada riskira otvorenu vojnu intervenciju Nikite Hruščova prema Jugoslaviji.

Odlučio je ipak Nagyja izručiti Sovjetima. Hruščov je, godinu i pol dana poslije, naredio da se Nagy pogubi vješanjem zbog veleizdaje. Smaknut je s još tri generala

IZLAZE NA ULICE OGORČENI I nakon tri desetljeća: Slovake i Čehe komunizam još progoni

Njegovo truplo pokopano je licem prema zemlji, ruku i stopala zavezanih bodljikavom žicom. Smrtnu presudu Hruščov je prokomentirao riječima: “Neka to bude lekcija čelnicima svih ostalih socijalističkih zemalja.”